Сви смо ми људи, ретко ко је човек !
Сви смо ми људи, ретко ко је човек !
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Obratila si ti vrlo dobro pažnju ali si mislila da možeš da izmanipulišeš tako što ćeš da se napraviš loodom
Pa APP (ako prođe, prođe)....ali kod mene teško.
Nije mi promaklo da stalno pRozivaš na neki nedostatak kulture...a sama je ne poseduješ...
Starka je upravo tebi uradila ono što si ti pokušala meni jer očigledno samo za taj način komunikacije i znaš...i razumeš ga...
....i prestani da juriš okolo ljude i vičeš za njima "šuga"...ne vredi ti...šuga je bila i ostala i ostaće isključivo kod tebe...
Aj pa tako....
Budi pametan i pravi se lud
kako sve vrca od pameti...a šta je napisano to nek se ne čita...ccc..
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Шта је женама ? о.О
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Ovo će biti duga noć...predosećam
Odluke, odluke...
Svi napeti po kući....
A sve samo zbog toga što su im "skratili" binu u dubini za tričavih 3 metEri
p.s. ako je jedna loša pa jedna lepa rabota u novembru....onda ćemo sutra slaviti
Budi pametan i pravi se lud
Šta se ovo dešava poslednjih dva dana u NS-u?
Po vasceli dan piče rotacione sirene...čas ih čujem iz pravca Somborskog čas sa Futoške ulice...
Noćas nisam oka sklopila jer su cele noći ordinirali
Na mahove se osetim kao da sam u Čikagu a ne u ovoj našoj ravnici...
...i redovno proveravam sve hronike (pa i crne) i ništa...pa ne mogu se (bRe) tek tako uznemiravati građani bRez obrazloženja...
(o mojim filmovima i projekcijama ovaj put ne biK)
Budi pametan i pravi se lud
Upravo ova misao mi vrti po glavi kad se ulogujem na ovaj forum.Ovde ima toliko ljudi koji se lepo,jasno ,prosto (ne prostački! ) izražavaju.U jednoj rečenici nekim normalnim jezikom kažu šta imaju. A ima sivih bića koja su konstantno u nekom grču ,te objašnjavaju,filozofiraju,omalovažavaju,ispravlj aju...i tako... i tako dalje.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Kontam šta znači da nekog spucaš stocom. Primer: Za te' u ovoj kući nema stoca. Kao nisi poželjan, ostani na nogama, još bolje tim istim nogama razguli. Znači digneš stolac i zavariš je u glavu čim joj vidiš beonjače ali već par dana dumam šta znači spucavanje štocom?
Pitam za drugaricu.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Štocem se samo i isključivo spucava U Glavu...
Onu glavu medJ' ušima...
Veomaa često fugUratiUno....ali drkoši, pritajeni, taj žargon ne razumeju...pa onanišu ...što biK se reklo u Ćorak
Budi pametan i pravi se lud
Juče sam uhvatio sebe kako držim uvo između kažiprsta i srednjeg prsta, i lagano ga uvrćem nadole. To je radio ćale. Kad mo bili klinci (a i kad više nismo bili klinci), non-stop je jurio za nama i pokušavao da nam klempi uši (umesto poljupca, retko, retko smo se ljubili) , a kad ne bi bilo nijedne žrtve u blizini, klempio je sopstvene uši. Sedeo bi tako i trljao uvo između dva prsta.
Užasno mi nedostaje ćale.
Sedeo sam tako za stolom za kojim sam sedeo hiljadama puta, klempio sebi uši i gledao u njegov krevet. Prazan. Tuga je krenula ka meni u talasima, ali se nisam plašio. Nisu to bili veliki talasi. Da se razumemo, nisu baš ni mali, ali je samo jedan onaj koji ne ostavlja ništa za sobom...
...elem, ćale je umirao nedeljama. Gledao sam kako umire, kako ga odvratna zver jede komad po komad dok na kraju nisu ostale samo kosti, koža i oči. Oči iste boje kao moje, istog oblika kao moje. Moje oči. I dva dana pre nego što je otišao da se zevzeči po oblacima, pogledao me je očima iste boje kao moje/istog oblika kao moje/mojim očima na njegovom licu, i one su se srele sa očima iste boje kao njegove/istog oblika kao njegove/njegovim očima na mom licu, i podgao je ruke, mršave, jadne, izbodene ruke (ruke koje su me hranile, ruke koje su me uspavljivale, ruke koje su živele zbog mene, žuljevite, ispucale, seljačke ruke moga tate), i pozvao me, rukama i očima, u zagrljaj, i počeo je da me miluje po kosi...i onda me je poljubio. I onda je naišao talas. Bez najave. Porušio je sve brane i branice koje sam svesno i nesvesno podizao da ostanem ja, da preživim, da ne poludim. I tako sam plakao dobro fudbalsko poluvreme sa ekstratajmom. Natopio sam ćaleta suzama, šaputao sam mu...sve sam mu izšaputao. Ako je ikada bio u dilemi da li i koliko ga volim, ne verujem da je ostalo išta od nje. A ja, ja sam uvek znao koliko me voli. Previše. I polusvestan, umirući, on je tešio svoje dete, dete koje po godinama odavno više nije dete, ali je njegovo dete, i ostalo je njegovo dete do zadnjeg uzdaha, do one suze što mu se skotrljala iz oka kad je umro. I sad razmišljam - kad te nešto skroz razruši, da il ikada možeš da postaneš ono što si bio? Nešto ne verujem, i čini mi se da je moje staro ja ostalo u suzama na tatinim rukama i licu, otišlo sa njim među senke da mu pravi društvo i da ne zaboravi da je ovde dole ostao neko ko će ga voleti - zauvek.
Mislim da sam sve ovo komotno mogao da napišem i na temi zašto pišete na forumu...
...kao i uvek
da bih se lečio
da bih preboleo
da bih prkosio smrti.
Uzalud.
Sumiram 2014.godinu ovih dana nešto ranije. I uvek zapnem o isti kamen. Organizovano, profesionalno biće. Čvrsta i jaka, mogu sve preko glave da preteram. Tri selidbe, jedna smrt, još jedna selidba, jedna veridba i jedno venčanje, poplave i unapređenje, jedan odlazak, tri nova poznanstva, posmatranje Meseca i Marsa teleskopom, pređenih 7-8000km, pročitana 58 nova naslova, izbrisana tri "fejs prijatelja" (ne podnosim lajkove ljudi koji su večito na mute),napisana četiri rada, odštampane pesme, pet retko lepih susreta i to bi bilo to. Pokušaji ljubavi i koncerti izuzeti su sa ovog spiska.
Ja bih samo da se sklonim i na miru da sumiram. Potrebna mi je tišina. Potrebni su mi ljudi. Ne. Nisu mi potrebni ljudi. Jesu. Nisu. Kontrola. Potrebno mi je da čvrsto stojim na nogama i osećam tlo. Potrebne su mi knjige i sveci. Tišina i mir. Magla i kiša. Zagrljaji dragih ljudi. Potrebna su mi čuda i reči koje leče.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
kad vec sumiramo godinu..... a vec je vreme.....
od juna nisam danula dusom....ne znam sta sve nije i gde sve nije stislo.... ne pamtim da sam imala dobar trenutak ni srecnu okolnost...Kairos je hodao drugim stazama ,nismo se sreli
ne znam sta mi fali
osecaj sigurnosti mozda najvise
osecaj bezbriznosti ,mozda najvise
ne zudim za novim ljudima,ni za dalekim rumenim jutrima Sumatre,ni za specijalnom tisinom
prosto,sigurnost i izvesnost
juce dobijem poruku od drugarice da stize za deset dana iz Amerike
eto,to je prva dobra vest od jula
bicu primorana da se socijalno angazujem a to i nije losO za stanje depresije
dalje
okrenula curak i resila da posto-poto na kintu koju imam mesecno dodam jos 150-200 evrica
jao majko sto je tesko zaraditi pare!!!!!
odem ujutru dodjem uvece,nikad naspavana,nikad raspolozena,nikad kadra da dam nekom lepu rec
onda sednem pa razmislim
pletenje
i odem i kupim vunu
i krenu malo te kape,te vesele shoke,zimski motivi
i krenu parice
i narudzbe
ova kupila cetiri kape,ova od nje vide pa ako mogu da joj uradim dve,ona kupila jedne soke pa narucila jos sedam za poklone
i tako
strikam ko luda
nizem perle,pravim cvetice,na decije kape mecem sove sto cuce na grani....
nemam ocekivanja spram 2015.
jedino znam gde cu za novaka
i s kim cu
Isahara je diskutabilna i nije stabilna poslednjih meseci a radovala bih se da i ona bude s nama
da slusamo zdravka colica i disko
da gledamo kako A.igra sama ispred kafea i vrti se u krug
da pevamo abu
i tako.....
Ploviti se mora i bez broda ..