Matija Bećković - Strana 2
Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 57
  1. #16

    Odgovor: Matija Beckovic

    KAD SAM JE DRUGI PUT VIDEO

    Kad sam je drugi put video rekao sam:
    "Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu."
    Obećala je da će doći ako bude lepo vreme
    Brinuo sam o vremenu pisao svim
    meteorološkim stanicama
    Svim poštarima svim pesnicima, a naročito sebi
    Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
    Bojao sam se da preko noći ne izbije rat
    Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak
    Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
    Te noći sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
    tu ženu sa dve senke
    Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime
    Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
    Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
    Gospođice, osećam se kao stvar koju ste izgubili
    Da nisam možda ispao iz vaše tašne.
    Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i ične ljubavnike
    Volim je više no što mogu da izdržim
    Više od mojih raširenih ruku
    Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta i ludila
    Moj snu kao asfalt izbušen njenim štiklama
    Noći za mene sve duža bačena između nas
    Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje
    Moje su usi pune njenog karmina
    Te providne, te hladne uši to slatko u njima
    Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
    Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta
    Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje glave
    Sumo vremena šumo, ničega ljubavna šumo
    Još ne prestaje da me boli uvo
    Koje mi je pre rođenja otkinuo Van Gog
    To uvo što krvari putujući u ljubavnim kovertama.
    U staklenu zoru palu u prašinu
    Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih slobodno jaukao
    Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje vazduha
    Radnice po podne na tuđem balkonu
    Već dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon
    Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava
    O, koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni
    O, koliko ćemo biti sami u svojim grobovima
    Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
    I visoke prozore spuštam pred njene noge
    Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu kuću
    Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju
    Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj glavi
    Taj anđeo isprljan suncem, list vode, list vazduha
    Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju
    O, sunce nađeno među otpacima
    Zuje uporednici kao telegrafske žice
    Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu
    I mrtve ih krila godinama zadržavaju u visinama
    Kao što mene njena obećanja zadržavaju u životu.
    O, siroče u srcu što ti brišem suze
    Moja nesrećna ljubavi razmeno đubreta
    Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to izmislio
    Kuca ništavilo na svim prozorima
    Sve je dignuto u vazduh
    Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave nadom.

  2. #17

    Odgovor: Matija Beckovic

    PRIČA O SVETOM SAVI


    Kad je Sveti Sava išao po zemlji

    Još pre svog rođenja

    Dok se zvao Rastko

    Kao što ide i sada

    Samo ga ne vidimo

    A možda je to bilo i docnije

    Krenuo je Savinim stopama

    Ka Savinom izvoru

    Ka Savinom vrhu

    Kuda i mi idemo

    Jer drugoga puta i nema.

    Kad je negde oko Savina dana

    Naišao Savinom stranom

    Napali su ga psi

    Kao što i sad napadaju

    Svakoga ko se uputi Savinim tragovima.

    Putnik je najpre sastavio tri prsta

    Kakve je odredio da se i mi krstimo

    Plašeći ih znakom

    Od koga su još više pobesneli

    A ni do danas nisu uzmakli.

    Onda se sagnuo da dohvati kamen

    Ali kamenje beše zamrznuto

    Svezano za zemlju studenim sindžirima

    Jer beše jaka zima

    Kao i ove godine

    Kao uvek oko Savina dana.

    Već su raznosili Savina stopala

    Savin kuk i Savin lakat

    Po prodolima i jarugama zemlje

    Zbog koje je podeljen svet

    Kad je Sveti otpasao mač - usta

    Jedino oružje koje je nosio

    A koje je i nama ostavio

    Govoreći ove reči:

    - Neka je prokleta zemlja u kojoj su

    Paščad puštena, a kamenje svezano.

  3. #18

    Odgovor: Matija Beckovic

    Reče mi jedan čoek

    Reče mi jedan čoek
    na jednom mestu,
    kod jednog čoeka,
    jednu stvar,
    ne mogu ti reći đe,
    odma bi se setio koji je.

    Taman se dan od noći odvajao,
    kad ono,
    no je bolje da ne znamo ni ja ni ti za ovo,
    i đe ti bijag počeo pričat,
    taman u cik zore,
    a zove neko po imenu ta i ta,
    dođe tu i tu,
    u tome u čemu si,
    te ja iz onijeg stopa,
    ja s ove bande, on s one,
    ojd, ojd, ojd, bolj, bolj, bolj,
    kad imam koga i vidjet.

    Samo ja ovo s tobom,
    da ostane među nama,
    kažem ti ko tebe,
    ovo ti pričam s ovu stranu vrata,
    to znamo ja i ti i crna zemlja,
    to nije da rečeš ko bilo i o čemu bilo,
    no zaista biranik između nas,
    bez omrazi i ikakve ile,
    znaš ga ti posigur.

    Te ti on mene tupa i tupa,
    da te strag uvati,
    da ne vjeruješ ušima,
    da se to može desiti onome čoeku,
    nije čoče - jes bogomi, - ama veliš li -
    velim,
    sve istinsku istinu, istinit čoek, nije od
    onijeg,
    višega čuda nijesam čuja u moje dnevi.

    A Bog ti jedan, zađosmo u debeli dan,
    zađosmo u duge i široke,
    a ono se naoblači, Bog naredi uljev kišani,
    meće svećice, pukli Božje nerimi,
    suvo ni pod pazuo, sve cicera voda,
    a mene koto na vatru, ona uzica bjeljavine,
    a oću da čunem šta će mi reći,
    te ja poitaj, a on čeki čeki da završim.

    Sve da mi je neko pričo ne big vjerovao,
    toga kukanja, u snu se snilo,
    te savi one đuzine, pa jopet nagradi,
    Samosazdana ruko Božja,
    šapti, šapti, šapti,
    a obrni se da ko ne čune,
    taman ko ovo mi,
    nije čoče - jes bogomi - e vidio - vidio,
    jes - nes, dana mi današnjeg,
    more li to bit - more.

    Te živni, živni, nećemo nikud,
    viđi đe je sunce, zaranci, omrkosmo,
    te ta dan to tu osta,
    zemlje mi u koju ću,
    pričam ti ko da ću sjutra da mrem,
    ovo bez tebe danas nijesam nikome,
    a ne big voleo ni ti posele,
    tu nije bilo nikoga do Boga,
    pod kaul,
    to ni zemlja ne zna,
    nemoj preko usta da grdan nijesi,
    ne gubi duši mjesta,
    e sam ja čoek od svojega posla,
    ljudi su me tako cijenili dosad,
    a tako mislim i posad,
    dok mi se ne uspe zemlja na obraz,
    oba mi svijeta,
    umrloga mi sata.

    Na jad mi dođe dan
    i đe ga sretog,
    a kućeš mimo ljude,
    da me puška ubi bio bi raetni,
    to je bilo za nevjerovati,
    ne mogu ti reći šta
    odma bi se sjetio,
    to je on mene u povjerenju,
    a mene je ko podkamen,
    a to u tebe gledam,
    tišti me na dušu,
    ne mogu ti reći šta,
    ne čula mi se riječ,
    gluvo bilo,
    olaknulo mi je,
    a znam nećeš nikome.

    Kune se u jedno dijete, u kamen zatuca,
    glave mi,
    prs u grlo, jes pa jes, pod garanciju,
    ako je on mene lago ja polagujem,
    a što bi me lago - da izlaze kolac,
    a ne vjerujem bogami,
    to je među nama zaista ko najbolji,
    ne mogu ti ga kazat,
    odma bi se sjetio,
    znaš ga ti, da ga ne imentujem,
    no otvori oba, vidiš koja su vremena.

    Reče mi ta čoek,
    kojega nikad očima nijesam vidio,
    sad me ne zapitkuj kako to,
    iskoči abgara ko đavo iz torbe,
    tuknu mi na uvo,
    a ne znam vljedomo,
    ma nemoj - moj bogomi - ama neka,
    e kad je tako - vjeruj bogomi,
    tako će i biti,
    ovijem riječima zasu,
    pomagaj sude nebeski,
    a kako to - kako im se trag utro.

    Riječe mi pod cijenu života,
    ja nikako da se alavertim da se to
    moze desit.
    vjeruj ga - taman je tako,
    nije to iz njegove glave,
    pade čič na zemlju,
    svojijem bi prstom oko izbio,
    a on udri, udri, Gospodu se poklanjam,
    sve mu zadnja prvu pritiska,
    ko da mu kiša naodi iz jezika,
    reko bi čoek neće nikad,
    nemoj ovo kome,
    ni crnoj zemlji,
    no prs na usta,
    e bi se odma znalo ko je reko,
    ma šta veliš - velim bogumi.

    Tucismo se taman nonje, og junače,
    e volig bi da nijesmo,
    e može bit nesto pa čudno na mene,
    to se mene uvijek šćelo,
    da me snađu jadi na pravdi Višnjega,
    da se sve izlize i istanji,
    na kule na vile,
    da se spuže ko led između prsta,
    pa da od toga ne bidne ništa,
    pa će bit da sam ja reko,
    a ova godina znaš kakva je bila,
    ni suve, ni sirove, ni okoliša,
    kuj bi ona pilez, prosula po famelja,
    desetoro onijeg puža,
    jedno drugome do uva,
    no riječ iz usta ko kamen iz ruka,
    je li - jes, nije čoče - jes bogomi,
    nema se kuj,
    a u jednu ruku milo mi je te mi reče,
    da to ne čug ne big prežalio,
    ne smijem ti reći šta,
    no se pripazi dobro.

    Nemoj da bi ovo kome za otkup života,
    ja ovo tebe, a ti nemoj nikome,
    to on ne bi drugome,
    a mene je ko podkamen stanac,
    povrg svega jada još i to,
    nemoj me ništa pitat,
    kazo big ti da mogu,
    nemoj ovo daljit,
    to je čoek koji zna svake niti,
    nijesam ti smio ni ovoliko,
    ako jes - ako nije.

    Te ti se on mene takvu i takvu stvar,
    da me ne zapadne jedne da izgovorim,
    koliko izgovori li ti ođe,
    no ne zaboravi na koju si,
    medom ti se presjekla,
    dušmanin ti je ne prekinuo,
    taj jezik u vilice ne uvodi,
    a imo je i rasta, noći mi noćašnje,
    valjetno ime Božje,
    granu zora a on zaparadio,
    sve iz jednog vitilja ,
    a ja sluša, sluša, sluša,
    ovijeg mi nebesa, aug, aug.

    Tako ni prođe dan i noj, dvije
    poluredice,
    sve od rasvita do smirovišta,
    granu li to zore - ogranu bogami,
    ne umjesmo se razdvojit,
    taman ko ovo mi,
    ne bilo primjenjeno,
    no ja ne misljag ni o čemu no o
    svome jadu,
    ali kad navlači priču i jade zaboravig,
    a pogotovu kad mi spomenu za toga čoeka,
    to i to, tu i tu, na tome i tome mjestu.

    A nije ni do Bog,
    a jes bogomi,
    a prekrsti se lijevom kod desne,
    može li to bit - može bogomi,
    nemo me sad ništa pripitkivat,
    i da ti kažem nećeš mi vjerovati,
    a mene da je neko drugi vaistinu ne big,
    to je ostalo tu i tutilo,
    i tu zapečati,
    zemlje mi u koju ću,
    oba mi svijeta,
    umornog mi sata,
    ovoga mi nimeta,
    života mi svačijega,
    no otvori četvere,
    i pazi,
    ne smijem ti reći na što,
    i nemoj,
    ne mogu ti reći šta,
    no dobro utuvi i ne izvrzaj iz glave,
    e ćeš svakoga svoga u crno zavit,
    svakoga ko ima iše u tebe,
    nemo me ništa zapitkivat,
    nijesam ti smio ni voliko.

    Ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen

  4. #19

    Odgovor: Matija Beckovic

    POEZIJU VISE NIKO NECE PISATI

    Poeziju više niko neće pisati
    Opevani predmeti napustiće pesme
    Nezadovoljni kako su do sada tumačeni i
    prepevavani.

    Sve što je bilo predmet poezije
    Ustaće protiv nje i njenog kukavičluka!
    Stvari će same izražavati nešto od onoga što se
    nisu usudili pesnici.
    More stara lektira pesnika zauvek će
    napustiti poeziju
    I vratiti se svome grobu u kome je odraslo.
    Zalazak sunca izblamiran u pesmama,
    Zvezdano nebo dovedeno do kiča,
    Dići će ruke od poezije!
    Ruže insistiraju na svojoj boji
    I neće pristati na prevrtljivost pesnika.
    Reč sloboda će pobeći iz poezije i vratiti se
    svome značenju
    Pesnici neće imati jezika na kome bi pevali.
    Između poezije i pesnika neće biti nikoga
    I pesme će tada napasti pesnike,
    Tražeči od njih da ispune obećanja.
    Pesnici će pokušati da izmaknu ispred onog što
    su rekli,
    Ali će ih stići ono što su izmišljali i
    predviđali.
    Poezija će tražiti njihove živote
    Da bi njene metafore bile istinite i potvrđene.
    U novim generacijama:
    Niko po tu cenu neće hteti da bude pesnik,
    A pesnik se ne može biti drukčije u tolikoj laži.
    Budući pesnici radiće pametnije poslove.
    Slobodni ćovek neće pristati da piše pesme
    Da bi zbog toga bio pesnik,
    A pesnik se ne može biti drukčije.
    Drvo, dojučerašnji simbol u poeziji,
    Zapevaće na trgu o svojoj mračnoj prošlosti
    I niko neće moći da ga zameni
    Jer zna o sebi bolje od ikoga!
    Pravi pesnici će biti protiv poezije,
    A pravi pesnici svuda u svetu misle istu misao.
    Zbog ugleda u očima pravih pesnika,
    Poeziju više niko neće pisati.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  5. #20

    Odgovor: Matija Beckovic

    Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
    Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
    "Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zamlji,
    Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
    Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
    Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
    Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
    I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
    Dok sam s tobom govorio telefonom
    Moja krv je tekla zicom do tvojih usta
    I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
    Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
    Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
    Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
    Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
    Ja, sin zenin, kceri covekova, tebi sam ovako govorio:
    "Ako eksplozija provetri utrobu zemlje
    Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
    Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
    Kao konstrukcije porusenih hangara,
    Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
    Neka mi bude zabranjeno da te volim,
    Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
    Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
    Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
    Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
    Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
    Sve sto je receno o buducnosti,
    Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
    Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
    Sve to ne bi bilo besmisleno.
    Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
    Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
    Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi
    Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
    I nikome ne zelim zlo.
    Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
    Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
    Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
    Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
    Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
    Neka nice drvece koje niko nije posadio.
    Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
    Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
    Nego kakve god i kolike god hoce,
    Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
    Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
    Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
    Neka se nebesa otarase snega i kise,
    Neka sve ostane cisto i slobodno,
    Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
    I neka se proglasi ludakom
    Svako ko pomisli da te vise voli!

    M.Bećković
    Ćuti i prenesi dalje....

  6. #21

    Odgovor: Matija Beckovic

    Ti si moja, ipak

    Ti si cesta slika moje zalosne ljubavi
    Ti si moja samoca u kojoj smo prisutni oboje
    Ti si moja Sinagoga ogradjena zicom
    Ti si moja narocito u ovo doba pogotovu sada
    Ti si moj razgovor koji se u pocetku odnosio na nesto drugo
    Ti si moj Pablo Pikaso i njegova ljubav prema nepojamnom
    Ti si moja igra koja pocinje kamencicima
    Ti si moja Sahara sa jednim cvetom pa cak i bez njega
    Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio
    Ti si moj plemic koji je nekada ziveo na Kavkazu neki Vsvold
    Ti si mojih nekoliko godina od one noci
    Ti si moja zena ponocni voz sa jednim putnikom
    Zelezara u kamenom dobu tы моя русская земля
    Jedina zena koju menjam svakog dana
    I pravi smisao toliko hvaljenih sloboda
    Ti si moj heroj koji se postideo i ipak pocinio izdajstvo
    Ti si moja ljubav slavnih ljudi
    Ti si moja junacka ljubav kako sam vec rekao
    Ti si moja obecanja koja nikada nisu nista znacila
    Ti si moja ljubav iako sam bez nje kao sto je poznato
    Ti si moja, ipak
    Tako je bilo oduvek i uzalud sam se bunio i sramotio oboje
    Ti si jedna stvar koju je volela jedna zena
    Ti si jedna zena koliko i svaka druga
    Ti si moja uprkos poznatim istinama
    To su bedni podaci kojima raspolazem
    To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
    To sam sve mogao lepse reći ali nema razloga
    Ionako samo nagadjam i pretpostavljam
    Ti si moja bolest bolescu izlecena
    Ti si moje dete ti nista ne razumes
    I ja doslovno moram reci da te volim
    Ćuti i prenesi dalje....

  7. #22

    Odgovor: Matija Beckovic

    "Безгробна војска"

    Од Подгорице до Нове Горице

    од Андријевице па до Радовнице

    од јужног приморја до у врх Похорја

    од Љешкопља до Линбуршког поља

    и од Мојковца до иза Целовца

    правцем Бијело Поље- Пријепоље

    Лијевче Поље - Босанска Градишка

    преко Зеленгоре и Калиновика

    босанском голготом до леда Камника

    и од Требиња Гацка Невесиња

    до Дравограда Цеља и Ветриња

    и од Острога до Кочевског Рога

    и од Везировог до Зиданог Моста

    несахрањена једна војска оста

    Откад је војни војинства

    и робља једино та војска остаде без гробља

    Онај ко их поби ни праве ни криве

    више их мрзи мртве него живе

    Југословенска војска у отаџбини једина је безгробна војска у историји. Постоји илирско, римско, турско, аустријско, њемачко, енглеско , талијанско, француско и ко зна чије све гробље на нашој земљи, али гробља нема југословенска војска у отаџбини. И не само њени војници, него ни њени вођи. Откуд им гробови кад њих нико није побио како би их побио кад нијесу ни постојали. Помишљао сам да је разлог томе што је толико земље колико би заузело њихово гробље требало за гроб ономе који их је потукао и чији гроб и гробно мјесто усред Београда заузима око 16 хектара земље.

    Матија Бећковић
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  8. #23

    Odgovor: Matija Beckovic

    Treba znati da se prvi poljubac ne daje ustima vec ocima.

  9. #24

    Odgovor: Matija Beckovic

    Sedimo nas dvoje
    u sutonu plavom

    Sedimo nas dvoje u sutonu plavom
    Osecamo nebo kao krov nad glavom.

    Ustajemo naglo, nekud odlazimo
    I prolazeci tako prolazimo.

    A negde nas cekaju Veliki Antili
    Gde necemo nikad biti nit smo bili.

    Kazem ti tiho: nista nam ne treba
    Ali vise nema ni tebe ni neba.
    Ćuti i prenesi dalje....

  10. #25

    Odgovor: Matija Beckovic

    Ista prica

    Cim sa upornom mislju jednom jednijatom
    Krenem za recju pravom pravcijatom

    U papir-pustinji pustoj pustijatoj
    Nadjem se u prici istoj istijatoj:

    Nestanu reci silne silnijate,
    Ugasnu slike zive zivcijate.

    Al kad zgori papir svaki svakijati
    Grmne jezicinom jezik jezikati.
    " Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."

  11. #26

    Odgovor: Matija Beckovic

    КОСОВО ПОЉЕ

    Краду ми памћење,
    Скраћују ми прошлост,
    Отимају векове,
    Џамијају цркве,
    Арају азбуку,
    Чекићају гробове,
    Издиру темељ,
    Размећу колевку.

    Куда да чергам с Високим Дечанима?
    Где да предигнем Патријаршију?

    Узимају ми оно
    Што никоме нисам узео,
    Моје лавре и престонице,
    Не знам шта је моје,
    Ни где ми је граница,
    Народ ми је у најму и расејању,
    Пале ми тапије
    И затиру постојанство.

    Зар да опет затрапим Свете Архангеле?
    Да ми помунаре поново Љевишку?

    Очни живац су ми одавно растурили,
    Сад ми и бели штап отимају,
    Жртвено поље са крвавом травом
    Не смем да кажем да је моје.
    Не дају ми да уђем у кућу
    Кажу да сам је продао,
    Земљу коју сам до неба купио
    Неко им је обећао.
    Ко им је обећао
    Тај их је слагао,
    Што им не обећа
    Оно што је његово?
    Зато јуришају на мене удружени
    Кивни што сам их познао.
    Ćuti i prenesi dalje....

  12. #27

    Odgovor: Matija Beckovic

    ne znam da li je bila....ali svakako jedna od drazzih(ne rachunam V.P)....

    Japan....Java....Majorka....Madagaskar

    Ne smem da pomenem Japan, Javu, Majorku ili
    Madagaskar
    Jer ih nikada nisam video,
    I ne verujem da uopste postoji ista tako daleko.
    To su metafore izmisljene radi utehe.
    Oni koji su tamo putovali ugledali su ponor
    I dogovorili se da lazu.
    Ako tamo zive neki ljudi, ja ne znam za njih,
    I oni ne mogu biti svedoci da sam ikada ziveo,
    A kamoli da smo ziveli zajedno u isto vreme,
    Jer da postoje:
    Niko od buducih ne bi verovao da se nismo znali,
    Kao sto ja danas ne verujem,
    Da se nisu poznavali savremenici
    Dante i Domentijan!
    Ako tamo nikada nisam ziveo,
    Zasto bih onda tamo bio mrtav?
    Ako cu biti mrtav samo ovde gde sam ziveo,
    Da postoje ove zemlje,
    Ja bih u njima ziveo ponovo i ponovo umro.
    Onda me samo ovde ne bi bilo.
    Ako jos negde ima zivota, ja ga nisam ziveo,
    Kunem se,
    I zasto bih svuda bio mrtav,
    Kada svuda nikad nisam bio ziv.
    Da postoji Japan, Java, Majorka, Madagaskar i
    I ostala cudesa,
    Ja bih odlazio iz jednog u drugo, ziveo i umirao
    razlicito,
    Pod razlicitim suncem i imenom
    I poznavao bih zemlju koju sam napustio,
    Kao sto poznajem ovu ovde.
    I gde bih god posle smrti doputovao rekli bi mi:
    "Gospodine, vas vek je osamdeset godina,
    I vec osamdeset godina niste ovde ziveli,
    Prozivite to sto je vase,
    A onda nastavite dalje."
    I tako bih isao iz prostora u novi prostor,
    Ali ne postoji nijedna druga zemlja,
    I nigde se ne zivi osim ovde,
    Jer to bi bila velika nepravda
    Prema tolikom broju vec mrtvih.

  13. #28

    Odgovor: Matija Beckovic

    MOLITVA

    Uđi u moje oči
    Pre nego što ih sklopim
    Da te pod trepavicama čuvam.
    Боље је наставити да пијеш, него престати кад не треба.

  14. #29

    Odgovor: Matija Beckovic

    TUGOVANKA ZA VEROM PAVLADOLJSKOM

    Ne mogu da zaspim
    A ni da se probudim
    Jedino tebe nema
    A samo ti postojiš.

    Više je biti pesma
    Nego pesnik
    A biti ti
    Više je od oboje.
    Боље је наставити да пијеш, него престати кад не треба.

  15. #30

    Odgovor: Matija Beckovic

    CRKVE

    Ja crkavam Ti crkavaš
    On crkava
    Mi crkavamo Vi crkavate
    Oni crkavaju

    Ja sam crkavao Vi ste crkavali
    Oni su crkavali
    Mi smo crkavali Vi ste crkavali
    Oni su crkavali

    Ja ću crkavati Ti ćeš crkavati
    Oni će crkavati
    Mi ćemo crkavati Vi ćete crkavati
    Oni će crkavati

    Koliko crkava!
    Боље је наставити да пијеш, него престати кад не треба.

Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Mira Alečković
    Autor starsica u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 08.06.2016, 13:47
  2. Stevan Raičković
    Autor blueella u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 37
    Poslednja poruka: 16.10.2014, 12:18
  3. Profit i troškovi nezavisnosti
    Autor Bacanin u forumu Spomenar
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 04.12.2007, 15:11

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •