Vrste slatkovodnih riba sa Balkana
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 60
  1. #1

    Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    Koje su to vrste koje toliko volimo da skidamo sa udice, stavljamo u tiganj i lazzemo o njima? Shta je to shto nas odvlachi od dece koja se deru i zene ..... ?
    Evo spiska autohtonih riba nashih voda a chiji opis donosimo ovde, dok su one koje su donesene u nashe vode, opisane u drugoj temi

    (Preneto sa http://www.pcelica.co.yu/ribe/vrste-riba.php)

    Balavac
    Balavac prugasti
    Bandar
    Bas
    Belica
    Bodorka
    Plotica
    Brkica
    Bolen
    Crvenperka
    Deverika
    Deverika crnooka
    Špicer
    Čikov
    Jegulja
    Jaz
    Klen
    Klenić
    Karas
    Karas srebrni
    Kečiga dugonosa
    Kečiga kratkonosa
    Keder
    Krupatica
    Krkuša
    Linjak
    Lipljen
    Nosara
    Manić
    Mladica
    Moruna
    Mrena
    Mrena potočna
    Pastrmka potočna
    Pastrmka jezerska
    Pastrmka ohridska
    Pastrmka glavatica
    Pastrmka kalifornijska
    Mekousna
    Zlatovčica potočna
    Zlatovčica jezerska
    Peš
    Pijor
    Pucavac
    Sabljarka
    Skobalj
    Smuđ
    Smuđ kamenjar
    Som
    Šaran
    Štuka
    Umbra
    Vijun
    Vretenar veliki
    Vretenar mali
    Grgeč
    Podust
    Uklija
    Tolstolobik
    Bucov


    Uzzivajte !

    BALAVAC (Acerina cernua, Gymnocephalus cernuus)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta © "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: okun, paplajz, smrad.

    Max. dužina: 25 cm.

    Max. težina: 400g. ( u Rusiji je pronađen balavac od 16 kg )

    Vreme mresta: od aprila do maja (ponekada i u junu)

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Vidi dobro u uslovima slabe svetlosti i u polu mraku. Imaju sposobnost hranjenja u mraku, na niskim temperaturama i mutnoj vodi. Danju su u dubokoj vodi, a noću zalaze u plićake radi ishrane. Žive u većim ravničarskim tekućicama i jezerima. Hrani se faunom sa dna. Slabo podnose deficit kiseonika u vodi. U našoj zemlji je rasprostranjen u vodama crnomorskog sliva. Balavac naseljava vode Evrope, sa izuzetkom Španije, Italije i Grčke. Nalazimo ga u većem delu Sibira, do Bajkala. Živi na dubini 3 - 5 metara, u velikim jezerima, a i u rečicama i velikim rekama. Retko se sreće na dubinama manjim od dva metra, jer izbegava sunčevu svetlost i toplu vodu. Boravi pored strmih ili stenovitih obala, jer je talasi razbijaju i nanose gliste i larve. U rečnim jezerima, kao riba noći i sumraka, živi u jamama ispod zasenčenih obala, ali najviše voli brane i mostove gde nalazi hranu i hladovinu. Posebno ga privlači larva komaraca. Građom podseća na bandara. Balavac je društvena, miroljubiva riba koja skoro celoga leta živi na istom mestu i menja ga samo kada voda postane previše topla.

    Opis i građa:

    Balavac pripada porodici grgeča. Nalazimo ga u svim rekama na našim prostorima. Telo mu je izduženo, a leđna peraja su mu srasla, međusobno spojena, i prošarana tamnim tačkama. Usta su poludonja. Rilo je kratko i tupo. Leđa su sivozelene boje, sa crnkastim mrljama, i imaju nejasno izražene izdužene sive pege. Bokovi su zuckasti, a trbuh belicast.Boja njegovog tela uglavnom zavisi od prebivališta. U rekama i jezerima sa peščanim dnom balavac je uvek svetlije boje nego na muljevitom dnu. Na leđnom i repnom peraju postoje tamne pege. Prednje, bodljikavo, leđno peraje povezano je sa zadnjim. Debele bodlje se nalaze i u podrepnom peraju. Kružni poklopci ( obrazi ) takođe su snabdeveni sa 11 - 12 oštrih bodlji. Ima velike buljave oči mutnoplavičaste boje. Boja tela zavisi od okoline u kojoj živi ali je najčešće svetlozelene sa tamnim uzdužnim prugama, uz to je i lepljivo i sluzavo. Krljušt mu je duboko usađena u kožu. Prosečno naraste oko 10 - 13 cm, mada ima i većih primeraka (oko 25cm), i 400 g. U nekim jezerima Rusije ulovljeni su balavci od 16 kg. Takav gigantski rast zavisi pre svega od količine hrane koje ima tokom cele godine. Bodlje su mu šuplje poput igala za injekcije kroz koje luči otrov iz potkožnih žlezda ( ihtiotoksin ), pa se posle uboda oseća intezivan i trajan bol. Glava mu je šiljata i bez krljušti sa mrežom senzornih pora. Ima osetljivu bočnu liniju.

    Razmnožavanje:

    Mreste se dva puta godišnje, jednom sa zime na proleće a drugi put u leto. Mresti se u aprilu i maju, ponekada i u junu, kada ženka položi 50 000 - 100 000 jaja ikre žućkaste boje, prečnika 0.8 - 1 mm. Mresti se u blizini obale reke, na šljunkovitom ili peskovitom dnu, često na poplavljenim terenima. Mrest se dešava noću i u sumrak. Ikra je vezana pihtijastom, mada ne i lepljivom sluzi, i leži u tom gustom sloju sluzi. Mlađ se izvaljuje nakon dve nedelje i izgleda ostaje na istom mestu do kraja leta, pojavljujući se u plićacima, ne dostigavši dužinu 2.5 cm. Razvoj normalnog jajeta ima veliki raspon pH vrednosti (6.5-10.5). Mladi se izležu za 5-12 dana na temperaturi između 10-15 stepeni Celzijusa. Često radi mresta prelazi u plitke vode, gde polaže od 10 do 150 000 jaja. Inače plodnost je najčešće do 6 000 jaja. Jaja imaju u dijametru oko 1 mm, o odlažu ih na biljke ili kamenje. Embrion se razvija u jajnim opnama 8 do 10 dana. Tempo rasta je spor. Polnu zrelost dostižu sa dve godine. Podnosi širok raspon ekoloških i stanišnih uslova uključujući slatku i brakičnu vodu, mutnu i zagađenu. Kad se izlegu hrane se sitnim životinjama, a kasnije larvama i malo većim životinjama. Bore se za hranu protiv sličnih vrsta.

    Mamci i pribor za lov:

    Iako mu je meso ukusno, i ima najmanje kostiju (samo 25), balavca ne smatraju konzumnom ribom, zbog male veličine pa im je privredni značaj mali. Lovi se udicom, a skoro nikada mrežom. Pecanje balavca možemo podeliti na tri perioda: prolećno - letnji, od trenutka vraćanja vode u korito do vremena kada temperatura vode dostigne 12 stepeni Celzijusa; jesenji, do zamrzavanja vode; zimsko - jesenji od zamrzavanja vode do topljenja leda. Balavca treba tražiti na dubokim mestima, u udubljenjima i jamama. Skoro uvek se lovi na plovak, udicama 5 - 8 i najlonom do 0.20 mm. Mamci su: komadići gliste, parčići mesa od ribe, crvići.
    Poruku je izmenio Lady S, 11.03.2007 u 23:25 Razlog: dopuna

  2. #2

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    BALAVAC PRUGASTI (Acerina schraetser)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: šrac, smkež, admiral, general.

    Max. dužina: do 20 cm.

    Max. težina: varira

    Vreme mresta: od aprila do maja.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Prugasti balavac koga još zovu i šrac, admiral, general, pripada porodici grgeča. U našoj zemlji nalazimo ga u rekama crnomorskog sliva. Često prodire visoko u gornje tokove reka. Hrani se faunom dna. Bolje grize za vreme mresta. Voli dublju vodu sa peskovitim ili šljunkovitim dnom. Voli takođe, brze vodene tokove a zalazi i u maticu.

    Opis i građa:

    Ima izduženo telo i šiljatu glavu. Leđna peraja su mu srasla i prošarana su tamnim flekama. Boja tela mu je svetlozelenožuta sa tamnim uzdužnim prugama. Krljušt mu je duboko usađena u kožu, a telo mu je sluzavo i lepljivo. Rilo mu je izduženo. Duž tela se pružaju 3 ili 4 uzdužne pruge, često isprekidane. Naraste najviše do 20 cm.

    Razmnožavanje:

    Mresti se u aprilu i maju, na mestima sa jačom vodenom strujom. Ženka položi do 10 000 jajašaca ikre, i to je naveći broj jaja koje može da položi.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se tokom cele godine, a najbolje dok je u mrestu jer tada prilazi obali. Za lov se koristi fini pribor ali bez plovka. Omiljeni mamac mu je crvena glista. Kao i njegov rođak balavac zna da bude dosadan i vešto skida mamac namenjen drugoj ribi. Omiljeni mamac mu je crvena glista. Nema privredni značaj.

  3. #3

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    BANDAR (Perca fluviatillis)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: buljež, grgeč, okan, kokelj, kostrež, ostriž

    Max dužina: 50 cm.

    Max težina: 2 kg.

    Vreme mresta: od marta - do aprila.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Životni vek i brzina rasta grgeča umnogome zavise od uslova staništa u kome živi. A može živeti u najrazličitijim staništima: u maloj, brzoj reci (npr.Mlava), u velikoj reci(Dunav), u bari (Craska, Obedska, Provala), i močvari, u dubokom jezeru (Vlasinsko, Bodensko), pa i u priobaljima slabo oslanjenih mora (Baltik). Najviše trenutno stabilno stanište grgeča kod nas je Vlasinsko jesero. Pri dužini od 4-7mm hrane se račičima, planktonima. Pri dužini od 40-50mm prelazi polako na ishranu sitnim bezkičmenjacima faune dna: larve insekata, pretežno komaraca, tubifeks. Dostizanjem dužine od 13-15 cm grgeči se hrane ribama.

    Posle izvaljivanja, mladj je u mirnim delovima priobalja. Kako se plivački osposobljava, kreće ka otvorenoj vodi, u ishranu planktonom pri površini. Početkom leta, pri veličini od oko 5 cm, vraća se u priobalje ili na dno do dubine od oko 3m i prelazi na ishranu faune dna. Tu boravi do kasne jeseni, kad sa padom temperature polako odlaze ka dubinama gde će prezimiti. Preživljavanje zavisi od uspeha u ishrani tokom prve godine života. Odrasli grgeči su često usamljeni, ali u mladosti love plen i kao jatni predatori. Njihova brzina plivanja i ubrzanje nisu impozantni, te im pojedinačno većina riba lako umakne, ali mogu da koriste kolektivni lov u jatu, kad ono što promakne jednome može naleteti sledećem lovcu. Love isključivo danju, najviše u zoru i sumrak, ali i preko dana, zavisno od potrebe za hranom i mogućnosti zadovoljenja, tj. količine dostupne hrane. Noć provode u plitkoj priobalnoj vodi na dnu, potpuno neaktivni. Sa dolaskom noći i polaskom na počinak jato se raspada, da bi se izjutra opet formiralo. Odrasli grgeči zimi, iz dubina, periodično dolaze u pliće delove da nešto s nogu ulove i pojedu, pa se zatim ponovo vraćaju u dubinu. O vrstama koje grgeč više koristi u ishrani, kao i o veličini plena nema mnogo podataka.

    Opis i građa:

    Grgeč je u mladosti izdužen. S godinama mu visina tela raste, a posebno kod jezerskih, dugoživecih, matorih jedinki. Glava je proporcionalna telu i nosi snažna usta. Sva peraja, posebno repno, dobro su razvijena, a oba ledjna su nešto viša kod grgeča iz tekućih voda.Telo pokrivaju sitne ktenoidne krljušti. Kolorit je kod našeg grgeča u osnovi zelenkasto zućkast, sa vertikalnim crnim prugama (od 5 do duž bokova tela. Nijanse boje tela, broj i debljina pruga mogu varirati i u okviru istog staništa. U našem podneblju, životni vek grgeča varira od populacije do populacije. U pojedinim populacijama njihov životni vek jedva da prede 6-7 godina. Ipak ima populacija u kojima se mogu sresti i mnogo stariji.

    Razmnožavanje:

    Ženke imaju samo jedan jajnik, nastao spajanjem prvobitna dva. Posebni jajovodi ne postoje. Mrest se odvija na različitim područjima pa i na raznim dubinama. Glavni stimulator mresta je porast temperature. Mrest se obavlja i danju i noću, a traje od nedelju do mesec dana, obicno 10-14 dana. Na mresna područja dolaze najpre mužjaci, tek 2-3 dana kasnije ženke. One plivaju tamo amo bez ikakvog smisla (osim da privuku mužjake sebi) praćene bar sa dva, nekada i do 5 mužjaka. Pred mrest ženka obično pliva u krug, da bi zatim lučnim savijanjem tela i kontrakcijama izbacila ikru (u roku od 5 sekundi) u vidu dugacke, spiralno izuvijane trake (dugačke do 2,1 m i široke 5-10cm. Mužjaci, obično po dva (sa svakog kraja trake ka sredini po jedan), odmah posle polaganja ikre plivaju i nad trakom izbacuju mleč. Posle mresta u vremenu od oko pola sata i mužjaci a narocito ženke su ošamućeni, izgubljenog osećaja za ravnotežu, a potom, oporavivši se udaljavaju se sa mresnog podrućja. Ikra posle oplodenja ima prečnik od 2-3 mm. Inkubacija ikre traje, u zavisnosti od temperature vode od 8-14 dana. Tek izvaljena mlad duga je izmedju 4 i 6 mm. Optimalna temperatura je 14 stepeni. Tada je naime preživljavanje ikre i mladji najveće.

    U nasim uslovima mrest grgeča nastupa od poslednje dekade marta do kraja aprila, a u nepovoljnim godinama do početka maja. Polnu zrelost ženke stiču u 4 godini, a neki mužjaci i godinu dana ranije. Kada predju na ishranu ribom, odrasli polno zreli grgeči su rešili većinu svojih životnih problema. Posebno je to vidljivo kod ženki, i stopa smrtnosti tih uzrasta je izuzetno mala i nepromenljiva. Rast je, posle izrazitog ubrzanja u četvrtoj, petoj i šestoj godini starosti, nešto usporeniji ali stalan i sasvim solidan.

  4. #4

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    BELICA (Leucaspius delineatus)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: najlonka, belka, kosalj

    Max. dužina: 9 cm.

    Max. težina:

    Vreme mresta: leto

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Za belicu ili belku karakteristično je da se drži površinskog sloja vode. Zato je u nekim našim krajevima nazivaju '' povruš ''. Prosečno je duga 6-8 cm, maksimalno 12. Belica je sitna, jatna riba. Živi u jezerima i kanalima, kao i ravničarskim rekama sa sporim tokom. U našoj zemlji naseljava nizinske i prelazne vode crnomorskog sliva. Rasprostranjena je i u Srednjoj i Isto#269;noj Evropi. Nema privrednog značaja.

    Opis i građa:

    Mnogi ribolovci belicu brkaju sa kederom (kaugler, beovica, belka, klija, zelenika, zekica, uklija), ali ako ih pažljivo posmatramo uočićemo značajne razlike. Belica je primetno manja od kedera. Bočna linija joj nije puna i prekida se najdalje od 12-13 krljušti iza glave. Peraja su joj bezbojna. boja belice zavisi od osobine vode i dna. Rečna belica je mnogo svetlija od jezerske. Leđa imaju zelenkastu ili žućkastu nijansu. Bokovi su srebrnasto beli sa prugicama jarko srebrnasto-plave boje. Ima izduženo telo pokriveno srebrnastom krljušti koja lako otpada. Nalik je bolenu.

    Razmnožavanje:

    Polnu zrelost dostiže u drugoj godini života. Mresti se leti, a ikru odlaže na donju stranu listova ili drugih predmeta koji plivaju na površini vode.

    Mamci i pribor za lov:

    Ova je riba veoma proždrljiva, hrani se ogromnom količinama planktona. Grabi bukvalno sve što padne na vodu. Zabavno je posmatrati kako te žustre i prgave ribice otimaju jedna drugoj zalogaj iz usta. Kao mamac možemo koristiti sve što nam padne pod ruku, čak i parče vunenog konca. Tim mamcem se uspešno može loviti u tihe dane bez vetra, neprestano tresući vrh štapa. Lov belice je odlična škola za početnike. Zahteve nežan pribor kao i keder.

  5. #5

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    BODORKA (Ruthilus rutilus carpathorosicus)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: žutooka, zlatooka, platika, grunec, siruna

    Max. dužina: 30 cm

    Max. težina: 600 gr

    Vreme mresta: od aprila - do juna

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Bodorka se smatra redovnim stanovnikom svih slatkih voda, u nekim vodama je najmnogobrojnija vrsta ribe. Vrlo je prilagodljiva pa opstaje u svim rečicama, potocima, mrtvajama, ali i u velikim rekama i (čak i u akumulacionim) jezerima. Neke varijante bodorke žive i u morima niskog saliniteta, a nema ih u brzim i hladnim vodama, dok izgleda podnosi i vode osrednjeg kvaliteta. Često se javlja u donjim delovima reka sa pastrmkama. Živi u gustim jatima sa rođacima raznih uzrasta. Naseljena je posvuda a najviše je ima u rekama dunavskog sliva. Ljubitelj je mirnih isporotekućih voda sa puno podvodnog i priobalnog rastinja. Najviše se zadržava namestima bogatim trskom i rogozom. Pored ovog, voli tvrdo dno gde voda nanosi i taloži prirodnu hranu (larve insekata, mekušci i sl., biljni izdanci, otpaci, alge leti i podvodna mahovina i insekti koji padnu na vodu ili tek izašli iz čaure), i duboke zone gde se oseća bezbedno od prirodnih neprijatelja. U proleće, posle topljenja leda, drži se samo obale i u rekama i u jezerima. Iz reka često odlazi u zalive i mrtvaje vezane za reku i posle opadanja vodostaja. Posle mresta, bodorka se može naći na celom toku reke osim u najbržim delovima. Kada se u rekama pojavi trava, odlazi u zaliv. Za vreme letnjih vrućina traži dublja mesta ili se zavlači u podlokane obale i korenje drveća. Travnate terene ne voli, pa se nalazi na čistinama između njih. Bodorka voli peskovito dno i, za razliku od crvenperke, nalazi se na dvadesetak cm od dna. Glavna hrana bodorke su vodeno bilje i larve raznih insekata.

    Opis i građa:

    Izgled bodorke je skoro svima poznat jer je to prva riba koju početnici upecaju. Karakteristike su joj: krupna srebrnasta krljušt koja se lako čisti i koje ima 42 do 45 komada po uzdužnoj brazdi (koja je jako naglašena), peraja su žuta, zavisno od temperature vode, kada prelazi u narandžasto-crvenu boju, pogotovo u zimskim uslovima kada je voda hladnija, dok joj je oko zlatno-žute boje sa karakterističnom mrljom u gornjem delu oka pa joj odatle i potiče jedan od naziva, zlatooka. Iris oka je crven. Trbušna i analna peraja su ponekad žuto-narandžaste boje, a ostala uglavnom sivosmeđa. Telo bodorke je lagano spljošteno bočno, ali je produženo. Leđa su joj crnkasta sa plavim ili zelenkastim odsjajem. Bokovi su sivosrebrnasti. Leđno i repno peraje su zelenkasto-sivi sa crvenkastim prelivom. Grudna peraja su bledozućkasta, a trbušna crvena. Leđno peraje se nalazi uspravno nad trbušnim perajima. To su boje obične rečne bodorke kojih ima nekoliko varijeteta u zavisnosti od uzrasta i okoline u kojoj živi. Vrlo je slična crvenperki, pa je oni manje iskusni ribolovci težko razlikuju. Može da dostigne težinu do jednog kilograma, ali se lovi ona sitnija. Živi u jatima, pa kad ovo naiđe, može te ga zadržati prihranjivanjem, a tada budite sigurni da će vam čuvarka biti puna. U većini slučajeva, ne prelazi dužinu od 30 cm i težinu od 600 g. Veci primerci su izuzetno retki. Postoje brojni hibridi sa bodorke sa deverikom, uklijom ili crvenperkom, morfologija kojih se znatno razlikuje.

    Razmnožavanje:

    Mresti se od aprila do juna kada je temperatura vode iznad 12o stepeni. Mresti se u travnatim ili šljunčanim područjima ali uvek u plitkim zonama, ne dubljim od jednog metra i često uz obale. Sve ženke iz iste grupe polažu jaja istovremeno na istom mestu. Plodnost jedne ženke je od 5000 do 100 000 jaja. Desetak dana nakom oplođenja iz jaja izlazi mlađ. Tokom posebno toplih godina bodorke se razmnožavaju dva do tri puta godišnje. Rast mlađi je spor pa treba čekati i do tri godine i veličinu od 15 cm da bi potomstvo počelo sa razmnožavanjem.

    Mamci i pribor za lov:

    Stariji ribolovci ne vole da pecaju bodorku. Nju i nije baš lako uloviti, pa se većem ulovom malo ko može pohvaliti. Bodorka je uvek sita, a i kada nije, mamac ne uzima energično kao druge ribe. Često čujemo da je pecanje bodorke dobra škola za ribolovce početnike. Uz odgovarajući mamac bodorka se može pecati tokom cele godine. Lovi se i noću pri veštačkom svetlu kojim se primamljuju i druge ribe. Osetljiva je na promenu vremena, pa se uzavisnosti od te promene može nalaziti pri dnu, na sredini ili pri samom vrhu vodene površine. Provereno je da pred promenu vremena ne grize. Ako ne pogodimo dubinu, ulova neće biti ni u vreme kada grize. Jelovnik širok, od biljne hrane, preko trave i rastinja sa dna, do hrane životinjskog porekla. Najčešće se lovi na mesnog crvića. Kako? Prvog crvića navucite celom dužinom na udicu 14, a jednog zakačiti da jednim delom slobodno leluja i mrda u vodi, što privlači pažnju ribi koja onda brzo i hitro napada. Sem ovog mamca, odlična je i crvena glista, ruša od belog hleba, mamac od sojinog brašna, ali su ovi mamci nesigurni jer ih okolna sitna riba brzo skine. U rano proleće kada je ostala riba tek probuđena iz zimskog sna, a neke zanete prirodnim nagonom za produženje vrste, bodorka svojom agresivnošću uzima hranu i za vreme mresta, pa se često dešava da skoro svaka ulovljena bodorka ima utrobu punu ikre, što znači da je u ovo doba godine najaktivnija, pa je tada ribolovci masovno love. U ovo doba godine nije potrebna neka posebna hrana da bi smo je zadržali na mestu lova, dovoljno je pomešati stari hleb sa koncentratom za piliće, uz dodatak šaku-dve mlevenog prženog suncokreta, malo prženog semena konoplje tucanog u avanu, dodati miris anisa ili vanile, ovo dobro umesiti, praviti kugle da su malo čvršće, veličine pesnice, i bacati ih na mesto pecanja. Ako želite da hrana bude jača ubacite jednu do dve šake crvića koje umešate u hranu. Još bolji efekat postići će te ako hrani dodate malo pileće krvi što kod bodorke izaziva poseban nagon prema hrani.

    Prvo i osnovno je da odaberete dobro mesto sa čvrstim dnom i pristojnom dubinom, bogato travnatim lejama. Kada prilazite vodi i sve vreme lova budite tihi bez mnogo kretanja i trupkanja. Vrlo je osetljiva na zvucne vibracije i sumljive senke, i tada brzo napušta mesto jer je vrlo plašljiva i oprezna riba. Ovo ne mora da znaci da vam neće doći novo jato, jer je bodorka riba pokreta, stalno se kreće i zato je ima duž cele obale.

    Teleskopski štap nikako kraći od 4 m, može samo duži, najlonski konac debljine od 0,10 do 0,14 mm, lak plovak vretenastog oblika koji se lako potapa. Bodorka ne trpi otpor, čim ga oseti ostavlja mamac i odlazi. Prilaz mamcu joj je brz i nervozan, pa zato treba biti oprezan i brz na kontri. Plovak opteretiti tako da iz vode viri samo antena i obeleženi vrh plovka. Kako opteretiti plovak i rasporediti olovca? Prvo i osnovno, morate voditi računa da vam olovca koja koristite budu iste težine, nikakve kombinacije sa olovcima različite tezžine ne dolaze u obzir. Kada raspoređujete olovca vodite računa da vam prvo bude udaljeno od udice 25 cm a zatim vršite raspored prema vremenskim uslovima. Ako je mirna voda olovca treba grupisati ravnomerno, kod protočne vode preneti opterećenje prema plovku, ako je vetrovito a voda stajaća opterećenje ide ka udici. Mamac treba da bude pri samom dnu.

  6. #6

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    BRKICA (Nemachilus barbatulus)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: sliz,babica

    Max. dužina: 15cm

    Max. težina:

    Vreme mresta:april-avgust
    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Široko rasprostranjena, ali često se ne vidi u bistrim potocima sa šljunkovitim dnom, nezagađenim potocima i rekama. Hrani se noću, a danju je skrivena među kamenjem uz pomoć svoje sposobnosti kamuflaže. U vodama naše zemlje žive tri podvrste ove vrste.

    Opis i građa:

    Šarmantna i neobična riba sa dobro razvijenim brčićima,kojih ima ukupno 6, od kojih se 4 nalaze na vrhu rila, a 2 u uglovima usta. To je slatkovodna riba sa dugačkim pljosnatim telom i zubima u malim ustima, koja su okružena brčićima (osetljivim dlačicama).Telo ima sivu boju,sa pegama koje ne formiraju poprečne pruge,već šare podsećaju na mramor.Tamne pege se nalaze na perajama. Evropska brkica nema krljušti. Dužina je od 7 do 11cm. Glava je nešto spljoštena odozgo.

    Razmnožavanje:

    U periodu mrešćenja, i mužijaci i ženke imaju kvržice po telu. Narastu do 11 cm. Mreste se u proleće. Jaja su lepljiva i pričvršćuju se za biljke ili pesak. Plodnost je do 6000 jaja. Mladi se hrane sitnim organizmima dna.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se finim priborom na komadiće gliste i mrežicama sa sitnim okicama.Odličan je mamac za grabljivice, ali pri stavljanju na udicu treba voditi računa da joj se ne povredi kičma.

  7. #7

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    BOLEN (Aspius aspius)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: balin, belun, bajin

    Max. dužina: do 120 cm.

    Max. težina: do 12 kg.

    Vreme mresta: od aprila do kraja maja.

    Opis i građa:

    U našim uslovima naraste do 80cm. i dostiže maksimalnu tezinu do 8kg. Donja vilica mu je isturena ispred gornje i na njenom vrhu ima jedno ispupčenje, koje kada su usta zatvorena ulazi u odgovarajuće udubljenje u gornjem delu usta. Zbog nedostatka zuba usta su mu duboko usađena, te pripada gutačima koji svoju lovinu prihvataju zubolikim izraštajima na škrgama i prosleduju je ka hrapavom ždrelu. Kod primeraka težine do 2kg telo je izduženo, naoružano vrlo jakim perjanim sistemom koji se zavrsava veoma mocnim repom. Krupniji primerci blago su pogrbljeni od glave do lednog peraja, sa spuštenim trbuhom. Boja leđa kod bolena je tamno zelena, bokovi su srebrnasto-plavkastog sjaja dok je trbuh bele boje. Analno i trbušno peraje su crvenkasti. Uzduž bočne linije ima 64 do 76 komada sitnijih krljušti.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Pripada rodu Aspius iz familije Cyprinidae, iako je grabljivica. Kod nas ga gotovo svi brkaju sa bucovom, od koga se razlikuje u dve osnovne stvari: bolen može narasti preko 1kg, i hrani se sitnom ribom, što kod bucova nije slučaj. Njegova osobina da se hrani sitnom ribom, čini ga jedinstvenim među ciprinidama. Ipak dok su mladi, boleni se hrane račićima, larvama riba, faunom dna i insektima koji padaju u vodu. Predstavlja riblju vrstu veoma zanimljivu za sportski ribolov. Rasprostranjen je po celoj Evropi osim severne Škotske, Irske, Danske i jugozapadne Engleske. U Skandinaviji živi samo na jugu, dok Finske reke posecuje samo na zapadu. Obitava u svim većim kanalskim sistemima, rekama i jezerima. Veći deo dana provodi u mirnoj vodi. Na prelive prirodne ili veštačke, stubove mostova i ušća voda, dolazi uveče i rano ujutro da bi se hranio. Što su primerci veći jata su manja, tako da nije nikakvo čudo videti kapitalnog bolena da lovi sam. Meso mu nije na ceni, puno je kostiju i bljutavog je ukusa. U kombinaciji sa drugom ribom obavezan je sastojak riblje čorbe. Ribolovci ga love zbog njegove borbenosti i uživanja koje ta riba pruža.

    Razmnožavanje:

    Polnu zrelost ženke dostižu u petoj-šestoj godini, a mužjaci u petoj godini života (veličina preko 30cm). Intenzivno polaganje jaja traje od aprila do kraja maja (ev. poč) juna, ženka polaže od 58000 do 480000 jaja, koja se lepe za peskovito dno. Razvoj jaja traje od 14-21 dan.

    Mamci i pribor za lov:

    Za uspešan lov je dobro imati štap akcije "A" ili "B", težine bacanja 20-40 grama ili 30-60 grama ako se očekuju krupniji primerci. Štap treba da ima dobre bacačke mogućnosti jer se u lovu na bolena mora daleko zabacivati, čak i do 50m. Debljina najlona ne bi trebalo da prelazi 0,30mm. Najbolje su marke elastičnih, srednje mekih najlona. Neistegljivi i kruti najloni nisu pogodni jer se lako i brzo upredu. Mašinica treba da ima velik prenos (da bude brža) od 1:5 i veći. Poželjan kapacitet špulne je najmanje 100m najlona 0,40mm. Kočnica treba da bude tačno podešena u zavisnosti od debljine i jačine najlona. Vestacke mušice koje se koriste su na udicama veličina 1-10, obično su ručni rad i spadaju u kategoriju fantastičnih mušica što znači da nisu pravljene po uzoru na nekog insekta iz prirode. Kod pravljenja sistema za lov, dobro je kombinovati mušice svetle i tamne boje, zatim manje sa većim... Sisteme sa mušicama treba zabacivati nizvodno, odnosno poprečno na tok vode i brzo ih povlačiti sa visoko podignutim vrhom štapa. Najbolja mesta za ovakav lov koja su i ujedno omiljena mesta na kojima bolen boravi i lovi su prelivi, kamene regulacije (neperi, šporovi) i peščane plaže. Najbolje doba dana za lov su pozno jutro i rano popodne, a najbolji uslovi za ribolov su razdoblja kad vodostaj Dunava stagnira ili kad je u manjem porastu. Na opisani način se bolen lovi od marta do kraja novembra. Ne treba dozvoliti da udarci krupnih bolena budu iznenadjenje. Kočnica mašinice treba da bude popuštena jer je udarac bolena "surov", a osim toga krupan primerak na udici je izuzetan borac. Svaka greška pri zamaranju takvih primeraka se kažnjava gubitkom ribe jer su udice relativno sitne pa su za zamaranje potrebni strpljenje i puna kontrola situacije u svakom trenutku.

  8. #8

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    BUCOV (Chalcalburnus chalcoides)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: pegunca

    Max. dužina: max 40cm.

    Max. težina:

    Vreme mresta: od maja do juna.

    Opis i građa:

    Gornja strana glave i leđa su tamni sa zelenkastim prelivom, a bokovi tela i trbuh su srebrnaste boje. Osim repnog, sva peraja imaju crvenkastu boju pri osnovi, a po obodu su siva. Obično narastu i do 40cm. od 15 do 25 cm a postoje podaci da dosežu i do 40cm. Uzduž bočne linije ima 57 do 70 komada sitnijih krljušti. Ko zna zašto, ali u svakom slučaju neopravdano, kod nas je praksa da se naziv bucov koristi za bolena.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Hrane se faunom dna i larvama riba. Za razliku od bolena, kome je nalik, ne hrani se kederima. Žive u mirnijim vodama crnomorskog sliva i nemaju privrednog značaja.

    Razmnožavanje:

    Mresti se u maju i junu, na šljunkovitoj podlozi. Plodnost mu je od 20000 do 40000 jaja. Na prednjem kraju tela i na glavi, u periodu mresta, kod mužjaka se javljaju bradavičasti naraštaji.

  9. #9

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    CRVENPERKA (Scardinius erythrophthalmus erythrophthalmus)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: krasnoperka, crvenooka

    Max. dužina: do 40cm.

    Max. težina: do 2 kg.

    Vreme mresta: od aprila - do juna.

    Opis i građa:


    Prosečna dužina odrasle jedinke iznosi između 20 i 30 cm, a kapitalaca težine preko pola kilograma i 35 do 40 cm. Najteži poznati primerci crvenperke bili su preko dva kilograma, ali su to mahom bili hibridi iz ukrštanja sa deverikom ili drugom krupnijom ribom iz familije ciprinida. Crvenperka se od belice razlikuje po položaju usta, više su uzdignuta, po oštrom prelazu između trbuha i podrepnog peraja, kao i daleko povučenom leđnom peraju prema repu.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    otiče prvenstveno iz velikih jezera, prirodnih i veštačkih, ali i iz manjih voda kao što su bare i iskopi. Može se naći i u mirnijim odsecima tekućih voda uz deverike. Crvenperka boravi u blizini vodenog rastinja kao što je lokvanj, drezga, šaš, trska. Ređe izlazi na otvorene vode, a tokom zime se u jatima povlači u dubine. Po položaju usta može se zaključiti gde i kako crvenperka hvata insekte. Hvata ih na površini vode i to isključivo tokom dana pri sunčevoj svetlosti. Ponekad se mogu primetiti kako svojim leđnim perajima seku vodu ostavljajući blage talasiće iza sebe. Crvenperka voli bistru vodu. Kao i štuka i crvenperka se uglavnom oslanja na čulo vida. Vode bogate crvenperkama često su isto toliko bogate i štukama. Njeno omiljeno boravište je u vodama punim rastinja, a najradije boravi u širokim poljima šaše i trske koja po pravilu nude obilje raznovrsne hrane, pre svega sitne životinjice. Dakle, treba je tražiti među vodenim biljem.

    Razmnožavanje:

    Crvenperka je prava letnja riba. Posle mresta u periodu od aprila do juna, u zavisnosti od pojedinih voda, dobro se lovi sve do jeseni. Polnu zrelost crvenperke dostižu sa tri ili četiri godine života. Mrešćenje je u proleće. Plodnost je 96 000-232 000 jaja. Jaja se odlažu na biljke. U dijametru imaju oko 1,5 mm

    Mamci i pribor za lov:

    U ribolov na crvenperku ide se plovkom (prirodno je da i ovo pravilo ima izuzetaka). Najpogodniji su oni mamci koji sporo tonu ili oni koji ostaju na površini vode. Između ostalih takvi su hleb, crvi. Posle zabacivanja plovak se na površini vode mora brzo uspraviti jer se često dešava da se mamac zgrabi još u fazi tonjenja. Sem toga češće se mora zabacivati i to daleko i precizno da bi se imalo uspeha u izlovljavanju jata uz ivicu polja obraslog šašom. Ribolov vaglerom je izuzetno povoljan metod. Koristi se za lov ispod površine vode tako da se između gornje olovne kuglice na struni i granička plovka iznad ušice ostavlja dovoljno slobodnog prostora po kojem se mamac bez problema može kretati. Zatezanjem strune mamac se diže a otpuštanjem i labavljenjem se spušta na postavljenu dubinu. Kada se koristi providna vodena kugla onda se preporučuje kugla manjih dimenzija jer veće proizvode jak pljusak prilikom dodira sa površinom vode, pogotovo ako se izbacuje na veću daljinu. Jato crvenperki se lako može uplašiti i razbežati usled nepažljivog ubacivanja hrane. Međutim, ove ribe se manje plaše od montaže unete u vodu i bez zazora prihvataju i mamac na većoj udici. Uobičajeno je korišćenje najlona od 0.20 mm na štapu od 3 do 4 m sa stacionarnom rolnom. Odgovara udica veličine 14 i manje u zavisnosti od vrste mamca. Podrazumeva se da se hranjenje riba uvek isplati. Komadići prepečenog ili starog hleba magično privlače crvenperku, ponekad čak i onda kada vetar duva sa obale prema otvorenoj vodi. Loptice hrane koja se ubacuje na dno treba da sadrže deliće koji će se posle rastapanja loptica dizati ka površini. Mešavina treba da bude takvog sastava koji će omogućiti brzo razlaganje ubačenih loptica. Provereni, klasičan način primamljivanja riba predstavlja fiksiranje na dnu komadića starog hleba u odgovarajućoj mreži. Crvenperke su u pravom smislu reči uporni i čvrsti borci pa zbog toga zakačenu ribu treba što pre izdvojiti iz jata kako se ostale nebi uznemirile i razbežale. Kapitalci se najčešće nalaze u sredini jata ili ispod njega. Ponekad se mogu uloviti i veštačkom mušicom. Crvenperka spada u malobrojne ribe koje se uspešno love na mušice, ukoliko posle njihovog dodira sa površinom vode nastanu "izdajnički" kružići, talasići na vodi koji će svakako privući pažnju crvenperke koja traga za insektima.

  10. #10

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    DEVERIKA (Abramis brama)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta © "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: ploščić

    Max. dužina: do 75 cm.

    Max. težina: do 6 kg.

    Vreme mresta: od meseca - do meseca.

    Opis i građa:

    Deverika pripada redu šarana (Cyprinioformes), porodici šarana (Cyprinidae) i potporodici Klena (Leuciscinae). Telo joj je visoko (posebno kod starijih primeraka i primeraka iz dubljih jezera) i bočno spljošteno. Mladi primerci su srebrnaste boje. Kod starijih, leđa dobijaju zagasito zelenu boju, hrbat se izdiže, odvajajući srazmerno malu glavu, sa malim, gotovo završnim, mada ipak malo niže postavljenim ustima. Usta, sa predviličnim i viličnim kostima, vrlo su mekana. ždrelni zubi su jednoredni i ima ih po 5 na svakom petom škržnom luku. Posebna karakteristika Deverike je izrazito dugo analno peraje, sa 26-31(po ruskim izvorima 24-33) žbicom. Po broju žbica, ova vrsta se može razlikovati od crnooke Deverike Abramis sapa (Pallas, 1811) sa 41-48 žbica špicera (Abramis ballerus) sa 39-46 žbica, nosare (Vimba vimba) 20-25 žbica, i krupatice (Blicca bjoerkna) sa 22-26 žbica. Deverika može narasti do 75 cm dužine i do 6kg težine, a životni vek može biti i do 20 godina, premda su prosečni primerci deverike u ulovu od 30-40cm dužine i 0,5-1,5 kg težine

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Najčešće stanište Deverike su reke, ali se sreće i u jezerima i kanalima gde ima dovoljne dubine i dovoljno kiseonika. Kao i većina ostalih ciprinida i Deverika je jatna riba, bez obzira na uzrast. Jato je uvek uniformno, sastavljeno od jedinki približno istog uzrasta, i na područjima koja nisu izrazita hranilišta i mrestilišta, uglavnom se sreću čista jata deverika. Samo na hranilištima i mrestilištima u ulovu se pored deverika mogu naći i ostale "bele ribe", kao jaz, bodorka, i dr. Aktivnost deverike zavisi pre svega od doba godine, koje određuje temperaturu vode, i od doba dana, koje određuje dinamiku ishrane. Preko zime, deverike se krtože, osim u slučaju da pronađu područje priliva toplije vode (termocentrale, kanalizacioni izlivi, dubine u lukama ispod šlepova isl.) gde ima dovoljno hrane. Sa nastupanjem proleća i zagrevanjem vode, deverike postaju aktivnije i kreću u potragu za hranom neophodnom za dozrevanje polnih žlezda i pripremu za font mrest. Mlade jedinke se hrane sitnijim predstavnicima faune dna (pužici i školjkice i dr.) Jelovnik starijih je slilčan, samo što jedu vrste većih dimenzija. U bogato zatravljenim područjima, deverike će "pasti" vegetaciju, ali ne zbog nje same, nego zbog obilja račića i larvi raznih insekata u toj vegetaciji. S proleća deverika se hrani preko celog dana, iako najintenzivnije ujutru i predveče. Sa zagrevanjem vode, vreme hranjenja se deli na jutarnji i večernji period. Sa nastupanjem jeseni i zahlađenjem, prelazi se ponovo na režim sličan onom u proleće do dolaska zime i krtoženja. U potrazi za hranom jata deverika borave i na muljevitim, i na peskovitim pa čak i kamenitim terenima. Ujutro i, u manjoj meri, predveče u leto, deverike prilaze obali iz dubine i matice reke, radi ishrane, a najveći deo vreline letnjeg dana provode u dubljim i svežijim delovima matice. Letenje noći provode u plićoj vodi. Brzina rasta deverike je vrlo promenljiva i zavisi od odlika staništa, pre svega količine dostupne hrane u njemu.

    Razmnožavanje:

    Mrest deverike nastupa u aprilu i traje do kraja juna pri temperaturi vode između 10 i 14µC. U plitkoj vodi (0,2-0,5 m dubine), dobro zatravljenoj vodi, deverike se mreste u društvu ostalih, njoj srodnih vrsta "bele ribe", polažuci ikru na vodenu vegetaciju. Mrest se najintenzivnije odvija ujutru, između 6 i 9 sati, na mestima zaštićenim od vetra i ne traje duže od 2-3 sata. Polnu zrelost deverike stiču već u trećoj godini života (mužjaci), a najkasnije do pete godine(ženke). ženka u zavisnosti od uzrasta tj. veličine, položi od 100 000 do 580 000 komada ikre. Deverika kod nas, kako je već pomenuto, spada u tzv. "belu ribu" i računa se kao riba III kategorije. Zakonom o ribarstvu je zaštićena minimalnom dužinom izlova od 20 cm.

    Mamci i pribor za lov:

    Veoma je osetljiva na promenu vremena i u to vreme je ne interesuje ponuđeni mamac. Pred kišu i oluju silazi na dno i traži rupe u kojima će se sakriti ili čak zavući u podlogu. Ne dira udicu pri severnom i severnoistočnom vetru, a dobro jede pri južnom i jugozapadnom vetru. U toplim danima aktivnija je po oblačnom vremenu nego po sunčanom. Deverika ne uzima odmah mamac, već ga drži u "trubici" i ne mrda sa mesta, a tek posle nekog vremena, kad reši da počne da guta, kreće na stranu. Lov na deveriku jednako je ispešan od ranog proleća do kasne jeseni. Najbolji period je od početka jula do kraja septembra. Tada dobro opremljeni, sa finim priborom, ceo dan možete imati dobar ulov. Sa osetljivim, dobro nameštenim plovkom i hranom lako možete namamiti viš deverika odjednom. Postoje dva uslova za usešan lov: šsto finiji i osetljiviji pribor i dobro pripljemeno mesto. Dubinski lov preporučuje se samo iskosnim ribolovcima sa dobrim refleksima, koji ne koriste čamac, te su primorani da love sa obale, na razdaljini 25 do 30 metara. Sa ove daljine treba da se koristi isključivo jako tanak najlon i jedan jedini štap. Ako lovite iz čamca on treba da bude postavljen u delu reke sa sporim tokom, 5 do 8 m iznad mesta gde želite da ubacite udicu. Budite leđima okrenutim prema vetru, tako da plovak nemogu da pomere ni vetar ni tok vode. Štap na lov na deverike bi trebao da bude što je moguće osetljiviji, tanak i savitljiv. U proleće kada deverike odlaze u plitke vode koristite štapove od bambusa, dužine 2,80 do 3 m. U drugim periodima kada riba nastanjuje dublje vode koristite štap duži od 3 m, jer što je štap kraći to je teže njim upravljati. Ako je težina deverike od 15 do 30 dkg koristite najlon 0,20. Plovak neka bude što manji, struk što uži a gornji deo što tanji. Udica od 10 do 14. Ako je težina deverike od 10 do 15 dkg koristite najlon od 0,12 do 0,15, udicu 12,16 i još lakši i uži plovak. Sa ovakvim priborom lako možete uloviti i bodorku i kečigu.

  11. #11

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    CRNOOKA DEVERIKA (Abramis sapa)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi:

    Max. dužina: do 30 cm.

    Max. težina: do 1 kg.

    Vreme mresta: od aprila do maja.

    Opis i građa:

    Odlikuje se visokim telom i dugačkim podrepnim perajem. Njuška joj je ispupčena, debela i tupa. Leđa su joj tamnomodra i zelenkasta, bokovi srebrnasti, a trbuh beo. Naraste do 20cm, izuzetno do 30cm.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Crnooka deverika naseljava vode crnomorskog sliva. Dunavom dospeva do Nemačke, gde naseljava njegove pritoke. Živi u većim jatima i pri dnu ravničarskih reka i jezera.

    Razmnožavanje:

    Mresti se u aprilu i maju i tada mužjaci imaju bradavičaste izraštaje po glavi, trupu i unutrašnjim površinama peraja. Ženka položi oko 10000 jajašaca ikre, mada joj je plodnost 42000-150000 jajašaca. Ikru lepi na podvodno bilje.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se na isti pribor kao i deverika, a i mamci su isti kao i za deveriku. Privredni značaj joj je mali.

  12. #12

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    ŠPICER (Abramis ballerus)




    Slika preuzeta sa poljskog sajta © "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: kesega, kosalj

    Max. dužina: 35cm.

    Max. težina: 1kg.

    Vreme mresta: mart - maj.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Živi u vodama crnomorskog sliva. Zadržava se pri dnu i u ušćima reka. Hrani se faunom dna.
    Opis i građa:

    Od drugih vrsta svog roda razlikuje se po tome što su joj usta završna i koso postavljena. Krljušti su sitne. Ima dugačku podrepnu peraju sa 38-45 žbica. Telo kesege je bočno spljoštenije nego telo deverike. Leđa su joj plavozelena, bokovi srebrnobeli, svetlucaju plavo ili crvenkasto, trbuh je crvenkastobeo. Tempo rasta je spor, za pet godina naraste do 20 cm.

    Razmnožavanje:

    Mresti se između marta i maja. Polno je zrela s 4 godine pri dužini 18-20cm. Lepljivu ikru odlaže na vodene biljke. Jaja imaju u dijametru 1,3 do 1,5mm. Razviće embriona u jajnim opnama traje desetak dana. Narastu do 30cm, retko do 40cm i 600g.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se lakim ribolovnim priborom, najuspešnije na plovak. Potreban je karbonski štap "takmičarac" od 5 - 6 metara iz dva ili tri dela. Debljina najlona ipak zavisi od veličine prve upecane kesege. Za pecanje u kanalima najlon debljine 0,08 - 0,10 je obično dovoljan. Koriste se udice od broja 12 do broja 16. Plovak u obliku šargarepe nosivosti od 0,3 - 1,5gr. Balansiranje olovima treba da bude dobro urađeno. Najbolje je koristiti veći broj manjih olovaca ili jednog olivetija i više malih olovaca. Za pecanje u brzacima i rekama, najlon treba da je nešto deblji od 0,12 do 0,14 mm. Koristi se nešto veći plovak oblika lopte ili kruške. Plovak treba da ima dugačku antenu i telo zbog stabilnosti. Veličina udice se bira u zavisnosti od mamca. Najbolje je koristiti udice u rasponu od 10 do 18. Klasični mamaci za deveriku i bodorku dobri su i za kesegu. Među njima mesni crvići, larve komaraca, brašneni crvi, kuvano žito, hleb i gliste su najčešće korišćeni. Za uspešan ribolov primama je esencijalna. Treba da bude teška, masna, hranjiva, tamna i lepljiva. U sebi može da sadrži samo biljne sastojke, ali kesega nece odbiti ni mesne delove. Od biljnih sastojaka tu su hleb, mleveni keks, kukuruzni griz, skrob i pšenicne, ražene i ovsene pahuljice. Od mesnih sastojaka treba koristiti mesne crviće, sitne gliste i komadiće glista. Najbolje je formirati loptu od biljne primame, a onda u njenu unutrašnjost dodati životinjske komponente. Od primame se formiraju lopte veličine mandarine i sa oko 1/2kg hrane nahrani se mesto pecanja. Nakon toga, na isto mesto se zabacuje sistem sa hranilicom u slučaju da je dubinski metod u pitanju, odnosno namamčena udica ukoliko se peca uz pomoć plovka. Za razliku od deverike, koja se nikada neće dići sa dna, kesegu možemo adekvatnom primamom dići od dna ako nam je to cilj. Primama koja to može uraditi mora u sebi imati elemente koji prilikom raspadanja isplivavaju, kao što su korica hleba i treset. Jedini razlog zašto želimo kesegu da dignemo sa dna je pecanje plovkom na mestima gde je dubina jako velika ili dno preterano zatravnjeno i prekriveno panjevima, pa je opasnost od kačenja velika. Prisustvo kesega primetićete po pojavi mehurića na površini vode, koji izlaze iz dna, dok ribe riju po primami koju ste upravo bacili. Imajte na umu da kesege ne vole dodatna dohranjivanja mesta. To ih može uplašiti. Zato kada jednom primamite ribe, nemojte dohranjivati dok god riba radi. Kada jato ode, prihranite opet i čekajte. Ugriz kesege je karakterističan. Plovak prvo blago izroni, što je znak da je kesega uzela mamac, a nakon toga se položi, drži mamac u ustima i najzad krene u jednu stranu. U tom trenutku treba kontrirati i kačenje je zagarantovano. Kesega se može pecati dubinskom metodom, plovkom i bolonjez tehnikom. Lov dubinskom metodom je najčešći na jezerima i sporotekućim vodama. U ovakvim sistemima kesega se nalazi na velikoj udaljenosti od obale i treba joj "dobaciti" mamac. Koristi se karbonski štap dužine od 3 do 4 m. Najbolje je da se vrh štapa opremi nekim indikatorom trzaja. Najlon treba da je od 0,14 do 0,16 mm. Na kraju najlona treba da se nalazi hranilica. Mesto pecanja pre početka dobro nahranite, a dohranjivanje vršite samo hranilicom. Zabacujte uvek na isto mesto. Štap postavite u pravcu toka reke. Kontrirajte kada indikator trzaja pokaže da je riba ponela mamac. Lov plovkom se ni u čemu ne razlikuje od lova bodorke plovkom. Pribor za ovakav lov opisan je na početku teksta. Plovkom se obično lovi na tekućim vodama, kao što su reke i kanali. Kontrira se kada riba ponese plovak na jednu stranu. Lov kesega bolonjez (Bolognese) tehnikom dolazi iz Italije i tamo je koriste ribolovci na brzim vodama sa jakom strujom. Za ovaj tip pecanja potrebni su karbonski teleskopski štapovi dužine 5 do 7 m. Na ovakav štap postavlja se kvalitetna mašinica. Na špulnu se namotava najlon debljine 0,10 do 0,20 mm. Plovak treba da je masivan sa većom nosivošću. Antena olovka je velika i na vrhu ima kuglu. Montira se jedna udica veličine od 10 do 18 na kraj najlona. Udica je na predvezu dugom oko 50cm i vezana je virblom za glavni najlon. Za opterećenje koriste se dva veća olova. Tehnika ribolova je jednostavna, ribolovac zabacuje sistem nizvodno i pušta da ga struja nosi na željeno mesto. Vrh štapa stoji podignut i u svakom trenutku može da da kontru. Da bi ribolov bio uspešniji voda se dohranjuje i to malo uzvodnije od mesta gde leži mamac, kako bi se pri rastapanju primame čestice primame skotrljale pravo do mesta gde vozimo plovak. Pored kesege, ovaj sistem pecanja može biti odličan i za druge vrste deverika, crnooku i nosaru.

  13. #13

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    ČIKOV (Misgurnus fossilis)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi:

    Max. dužina: do 30 cm.

    Max. težina:

    Vreme mresta: od meseca - do meseca.

    Opis i građa:

    Po izgledu podseća na jegulju ili zmiju. Ima dugačko telo, spreda skoro cilindrično. Gubica mu je spuštena nadole i na njoj se nalazi deset brkova, od kojih je šest najvećih na gornjoj, a četiri manja su na donjoj usni. Sva peraja su mu zakrugljena. Trbušna peraja su malo i daleko iza grudnih. Krljušt mu je sitna i pokrivena debelim slojem sluzi, pa je skoro neprimetna. Po leđima je žutomrke boje, sa crnim pegama. Stomak mu je žut, ponekad crvenkast, a po bokovima se pružaju dugačke crne trake, od kojih je sredina znatno šira.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Riba nizijskih voda crnomorskog sliva. U drugim slivovima Srbije ga nema. Naseljava tihe, mirne vode, mrtvaje, kanale sa muljevitim dnom i ne voli velike dubine. Može da preživi i u uslovima gde bi svaka druga riba uginula. Uz pomoć jednog creva apsorbuje kiseonik iz vazduha i stvori rezerve, pa može ukopan u vlažnom mulju da opstane i po mesec i više dana.

    Razmnožavanje:

    Vreme mresta je nedovoljno jasno. Prema nekim zapažanjima, ikru baca u decembru, prema drugim u proleće, a prema trećim dva puta godišnje, zimi i u maju. Najverovatnije da mrest počinje u rano proleće i traje dosta dugo. Ženka je plodna i položi oko 150.000 jajašaca ikre, koju lepi za vodeno rastinje. To objašnjava neobičnu brojnost čikova na mestima gde mu ne preti opasnost od grabljivica.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se vađenjem mulja ili vršama, lako i dugo se čuva u akvarijumima i raznim kantama na čijem dnu ima nekoliko santimetra muljevitog peska i nesto vode. Čikov je izuzetan mamac za soma, a osim soma čikova rado napadaju i štuka, smuđ, bolen i jegulja. Čikov je i najpouzdaniji meteorolog. Mozete ga drzati u akvarijumu i posmatrati njegovo ponašanje. Dan-dva pre promene vremena cikov se uznemiri i sa dna akvarijuma izlazi na površinu vode po kojoj nervozno pliva do pred samu promenu vremena ili pojavu vremenske nepogode.

  14. #14

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    JEGULJA (Anguilla anguilla)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi:

    Max. dužina: 180 cm.

    Max. težina: 5-8 kg.

    Vreme mresta: februar-april.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Jegulja živi u slivovima Baltičkog, Sredozemnog i Severnog mora. Retko se nalazi u crnomorskom slivu. Evropska jegulja naseljava Evropu duž obale Atlanskog okeana, Mediteranskog, Azovskog i Crnog mora. Ženke odlaze u gornje tokove, a mužjaci ostaju u braktičnim vodama na ušću. U potrazi za hranom one znaju da migriraju i do 1.000 m nadmorske visine. Društvo ljubitelja ribolova iz Galca je 1890. godine dobavilo više od pola miliona mladih jegulja iz Altane (Šlezvig) i pustilo ih u Dunav kraj rumunske obale. Pored reka, jegulja rado nastanjuje jezerca, kanale, jezera i potoke zahvaljujući komunikaciji koja postoji među njima. Posebno voli dna sa stenovitim odronima, stare konstrukcije, nosače i stubove mostova. Pored toga, jegulje se smeštaju i u potopljenim stablima i drveću, u šupljim strmim obalama, u zapletenom korenju. Jegulja je stanovnik tame koja najveći deo vremena provodi skrivena i zaklonjena od svetla. Stalno je u zasedi, u očekivanju mogućeg obroka. Najaktivnija je od nekoliko sati pre noći, pa sve do jutra. Izuzetak su dani porasta vodostaja, letnje oluje koje mute vodu, ali i oblačni i kišni prolećni i jesenji dani. Po svoj prilici jegulja se aklimatizovala u Dunavu i kasnije razmnožavala u moru. Rečna jegulja je prolazna riba, jer ne provodi ceo život u slatkoj vodi, mada postoji razlika između jegulje i tzv. prolaznih riba. Te druge odrastaju u moru, a u slatke vode dolaze da se izmreste. Jegulja, pak, raste i razvija se u slatkoj vodi, a u more odlazi da se izmresti. Na tom putu nema prepreke (ni visoki vodopadi) koje jegulja ne može da savlada da bi dospela u more. Ne zna se pouzdano kako savlađuje te prepreke koje ni lososi ne mogu da prebrode, ali ih po svoj prilici zaobilazi prolazeći kroz vlažno priobalje. Neki tvrde da može da puzi po vlažnoj zemlji i da van vode može da provede više od 12 sati. Jegulja naseljava reke sa glinastim i muljevitim dnom, a izbegava reke i jezera sa kamenitim i peščanim dnom. Voli trsku i drugo vodeno bilje. Danju miruje u mulju, a noću traži hranu. Zimi se takodje zavlači u mulj, ponekad i 40cm duboko. Jegulja zna za jedan dan da pređe 20 do 40 km. Može se reći da jegulja nije probirljiva kad je u pitanju hrana. Voli bezmalo sve: ribe, rečne rakove, vodene puževe, crve, vodene i kopnene insekte. Jedino što bi moglo da predstavlja problem je veličina plena, jer jegulja ima dobar želudac - ali mala usta. Kad je jelovnik bogat, ume da bude probirljiva; ali kada su vremena teška, ni najmanji plen ne prođe nezapaženo.

    Opis i građa:

    Jegulja na prvi pogled liči na zmiju, pa je u nekim krajevima ne smatraju ribom i ne koriste kao hranu. Telo joj je dugačko i skoro savršeno cilindrično, samo joj je rep malo spljošten. Glava joj je mala i konusna, a na njoj se nalaze male oči i dva para naglašenih nozdrva na gubici koje su značajne za njeno čulo mirisa. Donja vilica joj je nešto duža, a u obe su usađeni mali oštri zubi. Ima velika usta sa puno malih sitnih zuba. Oči su joj žućkastosrebrnaste i male. Uski škržni otvori su joj znatno pomereni unazad. Leđno i podrepno peraje su vrlo dugačka i, zajedno sa repnim, spajaju se u jedno jedinstveno peraje, koje obuhvata celu zadnju polovinu tela. Trbušnih peraja jegulja nema. Meke žbice peraja pokrivene su debelom kožom, pa se jedva primećuju. Samo pektoralna peraja odaju da ova životinja pripada ribama. Ako skinemo gusti sloj sluzi, videćemo da joj je telo prekriveno osetljivom i vrlo dugom krljušti, uglavnom nepravilno raspoređenom, tako da se ne poklapa. Sitne ljuske ispod sloja sluzi ne vide se kod primeraka mlađih od četiri godine. Boja joj se menja kako stari. U principu je crna ili braon sa gornje strane, a žuta ili srebrna sa trbušne strane. Boja tela joj je različita i kreće se od tamnozelene do sivocrne. Zavisi i od polne zrelosti, kada se na bokovima javljaju srebrnkasti odsjaji, zelenosiva boja na leđima a bela na trbuhu. Trbuh joj je inače žućkastobeo ili plavičastomrk. Kod starijih jegulja dužina varira. Ženke mogu postići dužinu od 1 m, dok mužjaci retko prelaze 0.5 m. Jako sporo rastu.

    Razmnožavanje:

    Razmnožavanje jegulja je do danas nedovoljno ispitano i tajanstveno. Niko još nije video ljubavnu igru ove ribe, mada se naučnici slažu da se odvija u Sargaskom moru, na pučini ispred Floride. Mresti se od februara do aprila u Sargarskom moru. Kada potpuno odraste u slatkoj vodi (4-5 godina), otpočinje putovanje prema moru, gde se mresti. Mužjaci postaju polno zreli za 4 do 14 godina, a ženke za 10 do 14 godina. Odrasle jedinke menjaju boju u srebrnu kada postanu polno zrele. I u tom periodu su izrazito proždrljive. Kada se ugoje dovoljno prestaju da jedu. Ženka jegulje nosi više od milion jajašaca ikre, više nego bilo koja slatkovodna riba. Da bi jajašca izašla iz njenog tela potreban je pritisak velikih dubina. Na putu do mora ne jede, pa kada, potpuno iscrpljena, stigne do Sargaskog mora, spušta se na dubinu 100-300 metara, gde se mresti, posle čega ugine. Oplođena jaja se dižu prema površini i na tom putu se izlegnu male jegulje, koje putuju Golfskom strujom. One imaju oblik listova koji rastu idući dalje prema površini. Kada stignu na površinu, razdvajaju se na one koje plivaju prema istoku i za tri godine stignu do obala Evrope i one koje plivaju prema zapadu i za nešto kraće vreme stignu do američke obale. Na tom putu porastu i nastavljaju da plivaju uz reku do prebivališta svojih roditelja. Pri normalnim uslovima jegulja raste i razvija se prilično sporo, tako da dužinu od 100 cm postiže u svojoj petoj ili šestoj godini. Kada stignu do naših obala, posle 2 do 3 godine, male jegulje su duge 6 do 7 centimetara. Mužjaci će tokom čitavog boravka u slatkoj vodi ostati kod prvih kilometara reka, dok će ženke, veće i snažnije, pokušavati da dođu do izvora, ako oni nisu iznad 1000 metara nadmorske visine. Pri kraju polne zrelosti, što je 8 do 10 godina za mužjake i 12 do 15 godina za ženke, jegulje silaze prema okeanu i vraćaju se u rodni kraj u cilju razmnožavanja.

    Mamci i pribor za lov:

    Jegulje se veoma retko love, ali je sasvim sigurno da u svakoj vodi postoje veliki primerci. Bez obzira gde lovite jegulje one se uglavnom nalaze oko ostrvaca, kamenjara jer se tu osećaju najbezbednije. Jegulje se najviše love od juna do septembra, u periodu od sat vremena pre sutona pa do ponoći, ili izjutra pa sve dok sunce ne izađe. Osnovni metod pecanja jegulje je vagler. Bacaju se bronzani crvići kao primama. Umesto vagler tehnike koriste se izuzetno dugi štapovi sa kratkim najlonom. Ali jegulja najčesše traži nepomičan mamac. Štap bi trebalo da je tvrd. Najbolje mesto za lov je na prelazu sa ravnog na strmu ivicu. Obično je to na dubini do 4 cm. Velike jegulje su često jaki borci i za njih je potreban jak pribor isti koji se koristi za štuku ili šarana. Možete koristiti i hranilicu i u nju stavite vatu sa mirisom koji ce privući jegulju.

  15. #15

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    JAZ (Leuciscus idus)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: brotfiš, jez, pečenica, bratfiš

    Max. dužina: 45 cm.

    Max. težina: 4 kg.

    Vreme mresta: od marta do aprila.

    Opis i građa:

    Ima prilično veliku glavu, sa koso postavljenim ustima. Telo mu je produženo, lagano bočno spljošteno i podseća na crvenperku ili klena, ali siguran znak raspoznavanja je njegovo zlatnožuto oko sa crnom pegom u gornjem delu beonjače. Gornji delovi tela su mu tamno zeleni, a prema bokovima prelaze u srebrnastu boju. Trbuh mu je beo. Ima moćna peraja što je povezano sa njegovim mestom boravka (brzi tokovi). Naraste do 4 kg, mada retko. Na Drini su lovljeni primerci od 3kg i to su pravi kapitalci. Hrani se sitnim vodenim životinjama, puževima, i rakovima, ali ume da bude i vegetarijanac. Ponekada se hrani samo algama. Prema nekim iskustvima crvena glista mu je omiljena hrana.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Naseljava prvenstveno nizijske delove većih reka, ali se sreće i u mirnim vodama kao što su zalivi i kanali. Kod nas ga ima duž celog toka Dunava i Save, a vrlo je brojan i u kanalima sistema DTD. U pritokama Dunava i Save ga takođe ima, ali samo u nizijskom delu. Jaz je jatna riba. Jata čine jedinke istog uzrasta. Jedino krupniji primerci lutaju u parovima ili pojedinačno. Na istom mestu se retko može uloviti više takvih komada. Kad prođe zima, jaz postaje aktivan već u rano proleće čim voda počne da se greje. Posle mresta se intenzivno hrani i tada se uspešno lovi na ružu od svežeg hleba, valjke od kukuruznog brašna, koricu hleba, gliste i crviće. S dolaskom toplih letnjih dana aktivnost mu se povećava i vrhunac dostiže od jula do septembra. Kada temperatura vode počne da opada, i aktivnost jaza se smanjuje i tada počinje da se povlač i u dublje delove vode gde i prezimi. Jaz je vrlo osetljiva i plašljiva riba. Ima dobro razvijeno čulo vida, a posebno je osetljiv na vibracije iz vode ili sa obale. Na površinu se diže samo u ranim jutarnjim časovima. Na površinu izleće i kada juri sitnu ribu kojom se hrani ili radi skupljanja gusenica ili insekata koji putuju površinom. Najradije se zadržava u priobalnim delovima toka na dubini od 1-3 m, uglavnom pri dnu, na mestima gde se mešaju vode sa brzaka i iz tišaka. Na plićim mestima se može naći u blizini izliva kanalizacije ili izliva klanica i sličnih objekata. Jaz koji se duže zadržava na takvim mestima nije ukusan za jelo, jer mu meso poprimi neugodan miris.

    Razmnožavanje:

    Jaz se mresti u martu - aprilu, pri temperaturi vode od 7 do 8 stepeni. Inkubacija oplođene ikre traje 15-20 dana. Polnu zrelost stiče 3-5 odnosno 5-7 godina zivota. Mresti se od marta do maja kada ženka položi do 120 000 jajašaca ikre. Telo mu tada dobije zlataste nijanse, pa izgleda atraktivno.

    Mamci i pribor za lov:

    Najpogodnija mesta za lov su delovi obale utvrđeni kamenom, mesta gde su potopljeni brodovi ili šlepovi, isteci poljskih kanala preko prebačenih pumpi, mesta sa potopljenim oborenim drvećem, kladama i panjevima itd. Na takvim mestima se gotovo sigurno nalazi i uspešno lovi. Najbolje vreme za ribolov su rani jutarnji sati i predvečerje, a može se loviti i noću. Lovi se na sva tri najčešća načina: na plovak, dubinski i varalicom. Pribor za lov na plovak ne razlikuje se mnogo od pribora za lov ostale bele ribe. Štap sa mašinicom ili bez nje treba da bude dug bar 3,5 m, nešto tvrđi, sa dovoljno osetljivim vrhom. Najlon 0,15 - 0,25 mm, bez obzira na boju treba, da bude elastičan i jak. Udica po vlastitom izboru, ali jaka i dovoljno oštra od broja 12 pa do 6. Plovak treba da nosi 3-5 g olova, može se montirati kao fiksni ili klizeći, zavisno od dubine vode i daljine na kojoj se lovi. Lov dubinskom metodom je moguć , ali se retko koji ribolovac odlučuje da jaza lovi samo na taj način jer za to i nema neke posebne potrebe. Kada se odabere dobro mesto za ribolov i pripremi najpogodniji pribor, pristupa se prihranjivanju pahuljicama od svežeg hleba, dobro nakvašenim i umešenim starim hlebom, zdrobljenim zrnevljem kuvanog starog ili mladog kukuruza, sitnijim komadićima valjka od kukuruznog brašna ili nekom dokazanom kupovnom teškom hranom. Prihranu treba otežati da bi pala na dno tačno tamo gde će se loviti. Za to dobro posluži hrana pomešana sa zemljom ili tvrdim blatom. Ne bi trebalo preterati sa količinom bačene primame i bolje je bacati pomalo, s vremena na vreme, nego mnogo odjednom. Dobar mamac je i nekoliko crvića na udici. Jaz voli da pojede dobar zalogaj i teško mu odoli kad na njega naiđe. Udica sa mamcem mora pri kretanju da dodiruje dno. Mamac koji prolazi iznad dna jaz ređe uzima. čak i kad je voda mutna moguć je uspešan ulov, jer je čulo mirisa kod te ribe dobro razvijeno i izgleda da je ono odlučujuće za pronalaženje hrane u takvim uslovima. Jaz udicu sa mamcem uzima punim zahvatom usta, tako da plovak zastane kao da je udica zakačila dno. Posle nekoliko trenutaka, plovak brzo potanja u pravcu dubljeg dela vode. Tada treba učiniti lakšu kontru. Jača nije preporučljiva zbog mekanih usta koja bi pri tom mogla biti prosečena udicom. Zakačen na udicu, uporno se brani, naročito pri površini kada iskače iz vode i pravi trzaje glavom. Krupnije komade treba prihvatiti meredovom.

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Riba i plodovi mora
    Autor _baba_ u forumu Recepti
    Odgovora: 45
    Poslednja poruka: 29.01.2011, 01:11
  2. Karakterologija stanovništva zapadnog Balkana...
    Autor ser_gogsy u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 22.11.2010, 16:40
  3. Ugrožene vrste
    Autor HLEBmaster u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 04.11.2008, 15:20
  4. Riba jesetra nokautirala ženu koja se vozila čamcem
    Autor HLEBmaster u forumu Spomenar
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 15.06.2007, 21:40
  5. Chudna riba u Dunavu
    Autor HLEBmaster u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 05.08.2006, 13:18

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •