Vrste slatkovodnih riba sa Balkana - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 60
  1. #46

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    SMUĐ (Stizostedion lucioperca)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: šiljev

    Max. dužina: 1,3 m.

    Max. težina: 15 kg.

    Vreme mresta:
    u proleće odmah posle otapanja leda

    Navike, stanište, rasprostranjenost

    U Evroaziji je najrasprostranjeniji "obični" smuđ, (Stizostedion lucioperca.) Verovatno je nastao u slivu nekadašnjeg pra Dunava, u vreme oticanja oslađenog kontinentalnog mora (Panonskog) ka današnjem Crnom moru. Odatle se proširio po celoj centralnoj, zapadnoj i istočnoj Evropi. Prešao je i u Aziju, preko Urala, a u Severnoj Evropi se proširio skoro do linije polarnog kruga u Skandinaviji. Sasvim je uobičajena riba u Baltičkom moru u njegovom velikom, severnom Botnijskom zalivu, gde je voda oslađena, kao i u oslađenim delovima Crnog i Kaspijskog mora. U našoj zemlji živi u vodama crnomorskog sliva. Mlade jedinke se hrane larvama insekata koje žive u vodi i larvama drugih vrsta riba, a odrasli drugim ribama. Na grabljivi način ishrane prelaze krajem prve godine života. Meso smuđa je ukusno. Cenjen je u sportskom ribolovu. Uzgaja se u toplovodnim ribnjacima, ali za sada u ograničenim količinama. U Evropi se godišnje ulovi više od 10 000 tona smuđa, što svedoči o privrednom značaju te vrste.

    Opis i građa:

    Prema literaturnim podacima naraste do 1,3 m dužine i do 15 kg mase.Ima dva leđna peraja, koja se dodiruju, ili pak između njih postoji mali međuprostor. Krljušti su sitne. Na bokovima tela smuđ postoji 8 do 12 sivocrnih poprečnih pruga. Na leđnom i repnom peraju su tamne pege, ostala peraja su bez pega i imaju bledožutu boju. Nešto je manje rasprostranjen smuđ kamenjar (Stizostedion volgensi) koji isključivo naseljava pritoke Crnog i Kaspijskog mora: Dunav, Dnjepar, Dnjestar, Don,Volgu i Kuban, sa pritokama. Naraste do 50 cm i 1,4 kg. Mnogi naši ribolovci imaju problema oko razlikovanja "naše" dve vrste smuđa. Evo i nekoliko osnovnih karakteristika po kojima se smuđ i smuđ kamenjar razlikuju: Stizostedion lucioperca - smuđ: zadnji ugao vilica ne doseže nivo zadnje ivice oka. Obrazi (bočni delovi glave) nose krljušt na sebi. Pri vrhu vilica kod adulta nisu uočljivi jaki, očnjacima nalik zubi, dok su kod juvenila oni slabo izraženi. U bočnoj liniji se nalazi 70-83 krljušti. (Stizostedion volgensis) - smuđ kamenjar: zadnji ugao vilica doseže ili premašuje zadnji ugao oka. Bočni delovi glave nisu skroz, već samo mestimično obrasli krljuštima. Pri vrhu vilica nisu izraženi očnjacima nalik, snažni, zašiljeni zubi. U bočnoj liniji se nalazi 80-97 krljušti.

    Razmnožavanje:

    Smuđ je riba aktivna tokom cele godine kako zimi tako i leti. Optimalna temperatura za njegov život je oko 27 stepeni, a letalna (smrtonosna) oko 35 stepeni. Donja optimalna granica koncentracije kiseonika u vodi za smuđa je oko 6,5 mg/l pri temperaturi vode od 20 stepeni. Prema ovim vrednostima smuđ je otporan na visoke temperature u vodi bogatoj kiseonikom, a vrlo neotporan na deficit kiseonika. Ako se zagade vode, smuđevi stradaju među prvima.Plodnost je 1 000 000 jaja (do 200 000 na kilogram tela ženke). Jaja su sitna, u dijametru imaju 1 do 1,5 mm. Tokom zime je aktivan tokom celog dana, pretežno u priobalju, naročito ako mu vodostaj to omogućava. Mrešćenje pada u proleće, pri temperaturi vode od 12 do 15C. Mrest smuđa se odvija ranom zorom, u reci na dubini od 0,5-1m, u struji brzine 0,1-0,2m/s. U jezerima mrest je zabeležen čak na dubinama do 17m. Ukoliko Žive u jezerima gde nema tekuće vode, prilaze obali gde je dno peskovito ili šljunkovito, tražeći pri tome što čistiju i bistriju vodu. Mresni supstrat je najčešĆe šljunak. Na njemu mužjak gradi gnezdo, obično među korenjem biljaka i panjevima, pažljivo očišćenim. Svadbena igra sastoji se u tome da ženka miruje postavljena iznad gnezda, mužjak brzo pliva u krug oko nje na 1 m rastojanja, povremeno prelazeći u potpuno vertikalni položaj. Potom se, naspramno postavljeni, mužjak i ženka snažno tresu plivajući, kad dolazi do mresnog čina, tokom koga i mužjak i ženka jednokratno ispustaju celokupnu kolicinu i mleca i ikre. Jaja se odlažu u gnezda u obliku jama, a čuva ih mužjak. Nakon mresta, ženka se udaljava, a mužjak ostaje da vodi brigu o ikri. Embrion se u jajnim opnama razvija oko nedelju dana. Mladi brzo rastu. Postaju polno zreli sa 3, najčešće sa 4 do 7 godina.Takođe je interesantno da se smuđevi tokom mresta ne hrane, odnosno, ne uzimaju hranu.

    Mamci i pribor za lov:

    Smuđ hranu traži noću, ali uspešno se lovi u cik zore i predveče. Kada je vreme tmurno, grize i u podne. Mesta gde ima smuđa lako je uočiti, jer sve "pršti" od sitne ribe koja beži od tog grabljivca. Mladi i sitniji primerci u lov polaze grupno i u jednom pravcu. Ako je voda mutna, hranu traži na površini, a u ostalim situacijama je u srednjim slojevima vode ili na dnu. U jesen napušta dubinska skloništa i dolazi u plićake. Lovi se na mestu ili u pokretu. Za njega je važno da u vodi bude dovoljno hrane - manjih riba. Za stanište nije vezan koliko njegov konkurent štuka. Rado izlazi na otvorene vode, pa ga je zbog takvog načina kretanja teže pronaći. Iako je grabljivica i za plenom juriša silovito, mamac uzima obazrivo. Ako otkrijemo u kom je sloju vode, lako je odabrati metod pecanja - plovak ili dubinski. Ako ga lovimo dubinski, olovo se nalazi na kraju osnovnog najlona na dnu. Iznad njega se montiraju jedan ili dva bočna predveza sa mamcima. Najbolji mamac je sitna riba, ali sitniji primerci rado zagrizu i glistu. Na mirnim vodama je bolje koristiti plovak-balerinu. Plovak je manji i lakši nego za štuku, tj. toliko lak da ga keder ne potopi. Preporučuje se da glavni najlon bude plivajući (ako tone, namazati ga parafinom), kako se ne bi mrsio sa najlonom ispod plovka dok keder šeta amo-tamo. Debljina glavnog najlona treba da bude 0,30mm, a podvez upola tanji, jer smuđ ne voli debeo najlon. Smuđ nije žestok borac, pa je mogućnost kidanja mala. Za velike dubine se preporučuje šetajući plovak. Smuđ se uspešno lovi i na varalicu od meke plastike - tvister. Najviše uspeha se postiže belim i žutim tvisterom, sa dvostrukim repom i crvenom glavom. Uspešno se lovi na veliki vobler, povlačenjem iz čamca. Dobri rezultati se postižu i montažom prave ribice kao varalice. Smuđ ponekad dobro grize i na parče ribe (deo do repa), mada je teško utvrditi koje je to vreme. Zato nije na odmet da se jedan štap namamči komadom ribe. Ako se izuzmu kapitalci, smuđ se bori tromo i brzo se zamara. Ponekad, mada retko, dok ga izvlačimo, ugine pa na obalu izvučemo mrtvog smuđa. To se objašnjava tako što on doživi veliki stres (srčani udar) tokom pokušaja da se oslobodi udice. Mamci su: vijun, brkica, čikov, peš, beovica, sitna živa žaba, punoglavci, crna ritska glista, bela buba, repić od raka.

  2. #47

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    SMUĐ KAMENJAR (Stizostedion volgensis)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta © "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi:

    Max. dužina:

    Max. težina: 5kg

    Vreme mresta: maj-jun

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Smuđ kamenjar naseljava brže rečne tokove, matice i duboke limane. Nikada ga nema u mirnim stajaćim vodama. Ređe se sreće nego običan smuđ, pa mu je sportski značaj veći od privrednog.

    Opis i građa:

    Rastom je manji od običnog smuđa, nikada nije teži od 5kg (takvi primerci su prava retkost). Lovna težina mu je oko kilogram. Telo mu je svetlosmeđe boje, sa osam poprečnih tamnih pruga. Zubi su mu manji nego kod običnog smuđa, a osnovna razlika je što kamenjar nema po par izrazito većih zuba u gornjoj i donjoj vilici. Ugao usta se završava oko očnih jabučica i ne prelazi liniju očiju. Mlađ se najpre hrani planktonom, a zatim insektima i sitnom ribom.

    Razmnožavanje:

    Mresti se od maja do juna u parovima. Mužjak pripremi i čuva gnezdo.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se priborom kao za smuđa, dubinski ili na plovak.

  3. #48

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    SOM (latinski naziv)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi:

    Max. dužina: i preko 2m..

    Max. težina: i preko 200kg.

    Vreme mresta: od maja do jula.

    Opis i građa:

    Najveca recna riba kod nas, nakon morune, je som (Silurus glanis). On uopšte ne lici na svoje rodake u svetu. Ima veliku spljoštenu glavu i velika usta. Ima šest brkova od kojih su dva na gornjoj vilici i znatno su veci nego oni u donjoj. Voli mirne ili sporotekuce muljevite vode i tu se i najradije zadržava. Svaštojed je a glavnu hranu cine ribe, žabe, rakovi, sisari, a lovi i ptice koje se nadu na vodi ili u vodi gde živi. Zabeleženo je mnogo slucajeva da je lovio patke i guske. Lovi uglavnom nocu, ali i danju ne propušta zgodnu priliku da nesto pojede ako naleti.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:


    Veoma cesta velicina soma u nasim vodama je jedan metar i težina 10 kilograma, a love se i nešto veci primerci. Zabeleženo je da je u Odri ulovljen som dugacak 5 metara a tezak 400 kilograma. Kod nas je zabeležen slucaj da je u Dunavu kod Apatina 1958.godine ulovljen som tezak 208 kilograma na stari alaski nacin.

    Razmnožavanje:


    Mresti se u maju i junu, ali najcešce sredinom maja i pocetkom juna, mada može da se desi da se mresti cak i u julu. Sve ovo zavisi od temperature vode koja treba da bude od 19 do 24 stepena i naravno od ostalih uslova, kao sto je mesto i drugo. Mreste se u parovima. Ženka predhodno napravi gnezdo velicine 1x1 metar i visine oko 75 cm i tu položi ikru. Mužjak oplodi ikru a ženka ostaje i cuva je dok se mali ne izlegu. Gnezdo napravi od drakusine ili nekog drugog sitnog materijala i tu položi od 16.000 do 17.000 jaja a po nekima od 11.000 do 48.000 komada ikre u zavisnosti od velicine ženke. Ikra je lepljiva i lepi se za materijal od kojeg je gnezdo napravljeno, pa je ženka u mogucnosti da ih cuva dok se ne izlegu. Rastu brzo i vec prve godine dostignu dužinu od 20cm.

    Mamci i pribor za lov:

    Som se može loviti na mnogo nacina, i raznim udicarskim alatima. Sportski ribolovci ga mogu loviti samo sa udicama. Medu udicarske alate spada i bucka. To je vrlo interesantan i atraktivan nacin lova na soma. Najbolja sezona za lov soma je juli i avgust, a ribari kažu da pocinje da jede kad cveta jorgovan. Kao mamac se moze koristiti takoreci sve, a love ga cak i na komad sapuna. Najcešci je mamac crna glista, pijavica, durdubak, rovac, riba ili parce, žaba, a ribari kažu da je od svega najbolji manić. Kažu: koliko imaš manica, toliko ceš somova uloviti. Znamo da je manic riba koja se može uloviti samo u zimskim mesecima, a som se zimi baš ne lovi, pa ga ribari cuvaju u barkama ili na drugi nacin dok ne pocne sezona lova na soma. Kada se lovi buckom upotrebljava se uglavnom rovac mada može da se upotrebi i nešto drugo.

    Izgled bucke

    To je, ustvari, jedno parce drveta obradeno tako da sa jednog kraja ima rukohvat koji se nastavlja delom koji je potpuno pljosnat i na kraju se naglo završava sa proširenjem u obliku potkovice. Ovom "potkovicom" se udara o vodu i stvara se specifican zvuk koji izaziva soma i pokrece ga u akciju. Sastavni deo bucke je još i parce kanapa koje sa jedne strane ima omcu gde se vezuje dugacki kanap, a sa druge strane se vezuje veca udica i jaca, iznad koje se pravi crvena kicanka. Na kanap iznad kicanke se naniže dvadestetak komada olova velicine i oblika spljoštenog klikera, a na udicu komad sundera tako da pokrije vrat udice. Kada se lovi, ovaj deo bucke se vezuje omcom na jedan dugacak i jak kanap za ciji drugi kraj se veze veca prazna plasticna kanta. Ovo se radi zbog toga ako se ulovi neki veci som koji ne moze da se zadrži.

    U novije doba varalicom

    Som se uspešno moze loviti i varalicom. Za lov soma varalicom mora se upotrbljavati jak pribor i dobre varalice. Kod nas na jezeru Ada-ciganlija na Savi je ulovljeno dosta somova na taj nacin. Som se uspešno moze loviti varalicom i na tekucim vodama. Sto se tice naseljenosti soma u Dunavu njegova brojnost je zadovoljavajuca.

    Svaku ribu pa i soma mozete uloviti tamo gde mu se najmanje nadate i kada se najmanje nadate. Pravila ne postoje, pa je zato nezahvalno bilo koga upucivati na odredjene terene. Osnovno je znati da odredena vrsta živi u nekim vodama i gde se najradije zadržava, a ostalo je sreca i upornost. Mnogo pomaže znanje i iskustvo, ali sreca je sreca.

  4. #49

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    ŠARAN (Cyprinus carpio)





    divljak - C. c. morpha regina




    ribnjački, golać, unger - C. c. morpha hungaricus


    Slika preuzeta sa poljskog sajta © "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: krap, krmača, dunavski lisac

    Max. dužina: do 120cm i preko 40 godina

    Max. težina: preko 30 kg

    Vreme mresta: od 2. maja do 15. juna

    Opis i građa:

    Šaran je najznačajnija riba ravničarskih reka kako sa sportskog, tako i sa gastronomskog, a i privrednog aspekta. Od svih riba najčešce se nalazi na našim trpezama (ribnjački šaran - golać). Ribnjački šaran je selekcionisan da ima što veći prirast uz obilje hrane. Profil index* divljaka menja se između 3,5 do 4,5, telo mu prikrivaju velike krljušti, od gore je braon, sa strane zlatno žut, a stomak mu je svetlo žute boje. Profil index* ribnjačkog šarana je 2 do 2,5.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Bira obično kanale, jezera, pa i mirnije reke, pa ga stoga u Dunavu ređe nalazimo. Postoji i tzv. Češki šaran, koji takođe spada u ribnjačke šarane. On ima krljušti, ali se mnogo razlikuje po obliku od pravog divljaka. Zdepast je i ima izrazito strma leđa. Pravi dunavski oklagijaš je riba vretenastog oblika i naseljava gotovo sve nizijske reke. Iz Evrope je preseljen u Severnu Ameriku i Australiju. Često ga zovu i "dunavski lisac", jer dugo ispituje mamac, pa ga je teško uloviti.

    Razmnožavanje:

    Mresti se od aprila do maja, kada izbacije od 200000 do 700000 jajašaca koja se razviju za 8 dana.

    Mamci i pribor za lov:

    U povoljnim uslovima postiže velike težine, ali mu borbenost nije u srazmeri. Zakačen na udicu, brzo se predaje. Uboden na udicu, pronaći će i najmanji zapon da obmota najlon oko njega, a onda zbogom. Na kamenitim delovima reke držaće se dna da bi najlon prerezao na kamen ili školjku. Njegovo telo je gomila mišića (ne predaje se do poslednjeg časa). Kao svoje stanište, od koga se ređe udaljava, obično bira potopljene panjeve i stabla koja su duže vreme u vodi. Ovakva drva su načeta crvima, koji su mu, pored školjki i puževa, glavna hrana. Najčešce mesto za lov se pronalazi posmatranjem površine Dunava. Tako se uočavaju karakteristični klobuci koje šaran pravi pri hranjenju. Kada se utvrdi da se radi o potopljenom deblu, na najlon se vezuje samo olovo, pa se pretragom po dnu određuje dubina i položaj potopljenog drveta. Na ovakvim mestima je obično pogodno koristiti jedan do dva stapa. Riba se uglavnom kreće uz krajeve stabla. Ako ne odredimo tačan položaj stabla i pojedinih grana, sigurno ćemo mnogo više kačiti i kidati najlona i udica, a drmanjem štapa šaran će se rasplašiti.

    Štapovi

    Za ovakav način ribolova potrebni su izuzetno snažni štapovi, jer je ribu neophodno što pre izdići od dna i potopljenog debla. U suprotnom, šaran će se uplesti u granje, što je unapred izgubljena bitka. Dvodelne "germine" su još uvek nezamenljive, a nemali broj ribolovaca još uvek koristi snažne bambuse. Dugacak štap se više savija, sto je neophodno izbeći, a i pogodan je za lov iz čamca. Na mestima gde su potopljeni panjevi, voda je uglavnom vrlo jaka, pa je potrebno i teže olovo. Idealan štap je duzine 240cm, bacačke tezine 70-150 ili 100-200 grama. Štapovi od karbona, odnosno mešavine karbona i fibera, takode se mogu koristiti.

    Najloni


    Pošto se ovde ne preporučuje zamaranje dok se riba ne odvoji od stabla, najloni tanji od 0,45mm ne dolaze u obzir. Znači nikako istegljivi, jer se ribi ne sme dati prostora da se negde zavuče. Ipak ne treba ni preterivati, deblji najlon je vidljiviji, a povećava otpor vode, pa je samim tim potrebno stavljati i teže olovo. Šaran je izuzetno oprezna riba i ako oseti prevelik otpor, nece se prevariti. Nikako ne stavljati predveze. Jedna udica direktno vezana (bez putila), graničnik obično od ventil-gumice (najjednostavnija i najjeftinija varijanta) i klizajuće olovo. U zavisnosti od dubine i brzine vode, stavlja se olovo težine 70-120 grama. Kad se lovi šaran nikad ne treba stavljati dve udice zato što se jedna udica uvek uplete u granje.

    Mašinice

    Pošto ovde popuštanja nema, većina ribolovaca steže kočnicu do kraja, jer ako šaran krene svojim putem, već je pod stablom. Mnogi ribolovci koriste stari način ribarenja na namotače. Možda ce mnogi na ovo odmahnuti glavom, ali ovakav nacin ima svoje prednosti. Mašinice koje se preporučuju za ovaj vid pecanja su Quick 330 i 440, Kardinal 57, 155 i 77, Mitchel 300, 306, 410 takođe i nezaobilazni Shakespear-ov Prezident i Ambideks. Kao što vidite, izuzetno jake mašinice velike snage, uglavnom sa pužnim prenosom.

    Udice

    Šaran ima veoma meka usta, koja se u borbi lako rascepe, a riba se oslobađa. Oblik šaranske udice vec je uglavnom poznat. To su kratke i široke udice, malo zakrivljene, radi lakšeg kačenja.Vrh običan ili kriv (papagajke), materijal čelik, a u novije doba karbonke laserski ili hemijski oštrene. One su izvanredne za ribolov na kanalima i jezerima, gde nema zapona i gde se riba može do beskraja zamarati. Međutim, u panjevima te udice slobodno zaboravite. Isključivo Mustadove čelicne kovanice dolaze u obzir. Najpre zbog mnogo veće snage, a potom što su znatno deblje od karbonskih pa teže proseku šaranove usne. Preporučljivi brojevi u lovu su 1/0, 2/0, 3/0. Ako stavljate manju udicu, znaci 1/0, i riba savije štap, a vi je u kontri ne zakačite odmah, stavljate veću. Taj šaran ima usta da u njih može stati pesnica i mora se što pre izdići od dna pa je potrebna debela udica velike snage.

    Prihrana

    Prihranjuje se u manjim količinama sa probarenim kukuruzom. Male količine hrane služe samo zato da se šarani naviknu na tu hranu i da je uzimaju bez podozrenja. Riba u panjevima ima dovoljno hrane za razvoj, jer kad bi čekala nasu prihranu slabo bi napredovala. Kukuruz za prihranu mora biti tvrd, jer se u suprotnom nakupi mnogo bele ribe i rakova. Na takav se kukuruz i peca. Obično se prihranjuje uzvodno 7-10 m od mesta pecanja.

    Mamci

    Šaran se može loviti na durboka, zelenu glistu, običnu glistu, crviće, noklu (valjak), hlebnu ružu, gnječen hleb, kukuruz (stari i mladi), školjku, rečnog puža, rovca ribicu, baren krompir, pa čak i na tvister. Najbolji mamac od svih je nokla koja se pravi na sledeći način: 2/3 kukuruznog i 1/3 pšeničnog brašna zamesiti u hladnoj vodi (po želji obojiti i dodati mirise). U lonac staviti vodu da provri. Od smeše se odmah prave nokle veličine oraha. Nokle se ubacuju u kipuću vodu i mešaju se varjačom da se ne zalepe za dno. Kada nokle isplivaju na površinu vade se i stavljaju pod tekuću hladnu vodu. Ovako napravljena nokla kada se baci o pod mora da odskoči bar jedan metar. Dobro pripremljena na udici stoji 2-3 sata, a voda i bela riba teško je skidaju. Školjke i puževi se pripremaju tako sto se očišćeni ostavljaju na jakom suncu da se isuše. Tada postaju kao guma, pa ih bela riba teže skida. Kuvanjem takođe postaju tvrde, ali se zbog neprijatnog mirisa preporučuje da se to radi napolju. Od glista u obzir dolazi isključivo zelena ritska, jer sve ostale odmah napadne bela riba. Šaran će najbolje gristi pred porast vode, u blagom porastu i opadanju.

  5. #50

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    ŠTUKA (Esox lucius)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi:

    Max. dužina: preko 1,5m.

    Max. težina: preko 30kg i preko 40 godina.

    Vreme mresta: od januara sve do aprila.

    Opis i građa:

    Izduženo telo pokriveno sitnom krljušti štuke je prava mišićna opruga, koja omogucava da se pri napadu postigne početno ubrzanje do 11 m/s2, što je rekord među ribama. Ipak maksimalne brzine plivanja štuke nisu tako imponzantne i ne prelaze 60km/h. To govori da štuka nije uporni progonitelj i da u slučaju neuspešnog napada brzo odustaje od daljeg gonjenja plena. Izuzetno ubrzanje omogućava snažno razvijeno repno peraje, srazmerno debela repna drška, dodatna propulzivna površina daleko pozadi i međusobno blisko i naspramno postavljena neparna peraja, te spreda valjkast i zašiljen oblik tela koji lako probija vodu. Moćno oružje za hvatanje plena su velika usta, puna oštrih zuba različitog oblika i veličine, postavljenih na svim kostima glavenog skeleta u viličnom i jezičnom predelu, na koje se ribolovci, u svim priručnicima obavezno upozoravaju. Pri uzimanju hrane, štuka plen hvata s'boka i okreće ga napred glavom, te ga tako guta. Snažna muskulatura usta i ždrela je u stanju da prostor usne duplje višestruko proširi, što uz ogroman zev i rastegljiv želudac, omogućava relativno sitnim štukama gutanje krupnog plena.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Naša štuka je riba nizijskih voda, reka, jezera i bara. Prema nepouzdanim podacima, naraste do 1,5 pa i 2m i 34 kg mase. Znatno su realniji podaci o težini do 15 kg. Životni vek procenjuje se na 40 godina, ali se dopušta mogucnost da može da bude i duži. Medu našim predatorskim vrstama štuka je vrsta koja guta najkrupniji plen (u odnosu na sopstvenu veličinu). To objašnjava i njenu alavost za kederima i varalicama jedva manjim od nje same. Dnevna i sezonska distribucija štuke zavisi pretežno od njenog uzrasta. Treba naglasiti da je to predatorska vrsta koja najpre prelazi na ishranu ribom, već posle dva meseca života, pri dužini od nekoliko cm. Pri tom je instinkt toliko jak da se mlađ štuke, u slučaju nepovoljnih uslova za prolećni mrest drugih vrsta i njegovo kašnjenje hrani pripadnicima svoje vrste koji zaostaju u rastu. Već u aprilu i maju se duž obraslih obala bara, kanala i reka mogu videti sitne štuke (penkala) uredno postrojene i "zamrznute" u položaju očekivanja plena. Sa završetkom prve sezone života, u zavisnosti od uslova, štuke dostignu i 30 cm dužine. Tokom te prve godine se intenzivno hrane svakim plenom koji mogu da progutaju. Pri tome, ne biraju hranu i najviše jedu najčešću vrstu ribe u staništu. Onda kad to postane sama štuka nastupa nemilosrdni kanibalizam. Odrasle štuke se osim ribom hrane i žabama, sitnim vodenim pticama i neopreznim sitnim sisarima.

    Razmnožavanje:

    Štuka se mresti prva, već krajem zime, u našem podneblju od februara do aprila. Prvi put ulazi u mrest sa 3-4 godine starosti. Ženka, u zavisnosti od veličine, polaže 16-75 hiljada komada ikre, čija inkubacija, posle oplođenja traje 10-15 dana. Nakon 1,5-2 meseca, sa porastom do dužine 3-5 cm, prelazi se definitivno na ishranu ribom, a to se otprilike dešava u vreme proplivavanja tek izvaljene mlađi grgeca i ciprinidnih riba, štukinog prvog plena.

    Mamci i pribor za lov:

    Štuka je izraziti vizuelni predator. Dakle, vid joj je glavno orijentaciono čulo. Oba oka su okrenuta napred, što daje stereoskopski vid, koji omogućava dobru predstavu o dubinskoj oštrini. Od organa lateralnog sistema, posebno je značajna grupa senzornih papila na spoljašnjoj strani donje vilice. Najbolji uspeh u lovu štuka postiže pri dobroj dnevnoj svetlosti, ali ne i pri prejakoj, kad i druge ribe dobro vide nju, pa to treba imati u vidu kad se planira odlazak u ribolov. Sa zamućenjem vode lov se produžava, jer u nedostatku povoljnih uslova za lov ima više promašaja, pa i više pokušaja. Busija koju štuka uzima zavisi od terena. Ako nema granja, panjeva i potopljenih vrba, ili su zauzete krupnijim primercima, dobra je i podlokana obala. U nedostatku bolje busije, i ravna površina betonskog zida je dobra, a kad nema druge, štuka legne i na golo dno i vreba. To stajanje štuke u busiji je savršeno mirno "zamrznuto", sve do trenutka približavanja plena, kada štuka, polako mašuci grudnim perajima, počinje ukrućena da prilazi plenu. Kad u dejstvo stupi rep, napad je uveliko u toku, a plen obično tada počinje da beži, što je vec prekasno. Pri tome je štuka u stanju da izvanrednom brzinom iz pravolinijskog plivanja uvijanjem tela promeni pravac i da parira izrazito naglim promenama pravca plena u pokušaju bega.

    Proleće

    Buđenje prirode u rano proleće, u Februaru, je pravi trenutak za ljubav kod štuke. Jedna štuka, ženka, okuplja oko sebe veći broj mužjaka i ljupki čin mrešćenja se odvija u manjim kanalima ili zalivima, na zatravljenim mestima, poplavljenim nadolazećim prolećnim vodama. Optimalna dubina za ljubavnu romansu je između 0,5 i 1,2 m. Već tada ova lepotica često plaća svoj prvi danak (ne)civilizaciji. Omamljena od stvaranja novog života, mora da se bori sa "Ljubiteljima prirode", gonjenim instinktom predaka i naoružanim motkama, mrežama i raznim oštrim baštenski alatkama. Za one koje vole riblje meso, čak iako štuku u to vreme kupuju u prodavnicama gde ne bi trebalo da je bude, jedna proverena informacija: meso štuke u periodu mresta nije dobrog kvaliteta, jer je zbog nalivanja ikre siromašno mineralnim i hranljivim materijama. Budite oprezni i sa ikrom štuke i pred mrest. Jajašca su obavijena sluzavom opnom, koja ima nadražujuce dejstvo i služi za zaštitu. Zbog toga štuka i nemora da pravi gnezda za mrest, kao što to čine neke druge vrste, smud npr. Izuzev patuljastog američkog somčeta - cverglana ni jedna druga riblja vrsta ne jede ikru štuke. No i ovaj "antipatični došljak iz Amerike" je dovoljan da, u vodama nastanjenim štukom, bitno doprinese desetkovanju njene populacije. Sa daljim buđenjem proleća i početkom prolećnih poljoprivrednih radova, na poljima oko kanala u kojima žive štuke dolazi vreme za plaćanje sledećeg danka. Da bi se njive mogle obrađivati moraju se predhodno ocediti od suvišne vlage, a to se reguliše tako sto se drastično snizi nivo vode u kanalima. Tako dobar deo ikre ostane na suvom i propadne. Posle mresta, štuka kratko vreme miruje, a onda počinje intenzivno da se hrani i prelazi na svoj razbojničko - samački način života. Ni jedan živi stvor, koji je manji od nje, a kreće se po njenoj teritoriji nije bezbedan. Ipak, oko 95% njene hrane čini riba i to uglavnom, bolesna ili povređena. štuka se zbog toga može nazvati i sanitarcem voda koje nastanuje i u kojima je riba uvek u dobroj kondiciji.

    Leto

    Iako se štuka ,u principu, može upecati preko cele godine, njen apetit je ipak promenljiv. Sa dolaskom leta i visokih temperatura štuka se teže da upecati. Prvi razlog za to je obilje hrane koja je dostupna u svakom trenutku. Zato je ona relativno retko aktivna u pogledu lova i dobar deo vremena provede u mirovanju, sita. Drugi razlog, za smanjenu mogucnost ulova, je velika zatravljenost vode. Pored toga sto fizicki onemogucava varalicarenje, zatravljenost je opasna i za život, ne samo štuke, nego i svih ostalih ribljih vrsta. Dogada se da na manjim kanalima sa niskim vodostajem i visokom temperaturom vode koncentracija kiseonika toliko opadne da dode do gušenja ribe. To je još jedan faktor koji utice na brojnost, ovoga puta ne samo štuke, nego i svih ostalih vrsta. Slicna pojava se ne dešava na vecim i dubljim vodama, pogotovo ne na otvorenim tekucim vodama. Krajem leta štuka kao da oseca da se bliže posniji dani, pa pocinje intenzivnije da se hrani. U to vreme su šanse za uspešan ulov povecane i tada je štuka zakacena za varalicu, najborbenija.

    Jesen

    Jesen je top sezona za pecanje štuke. Iako je ona aktivnija u februaru, neposredno pred mrest, ipak je jesen najbolji deo sezone za njen lov. To je vreme kada se gomile vikend - ribolovaca upucuje na vode sa kantama prepunim sitnih kedera i kada se izlovi veliki broj uglavnom nedoraslih primeraka štuka, koje se ni jednom u svom životu nisu izmrestile. To je još jedan danak koji štuka placa, ovoga puta ribolovcima koji se ne mogu oznaciti kao sportski. Ovde se mora postaviti principijelno pitanje: da li je vece zadovoljstvo upecati 25 štuka ukupno teških 6-7kg ili dva komada od po 3-3,5kg, da ne govorimo o jednoj od 6-7kg? O tome koja je od ove tri varijante bolja za sportske ribolovce, ako se gleda na malo duže vremenske staze, nema potrebe raspravljati. Druga polovina jeseni je vreme kada se mogu upecati najveci primerci. Ako pravilno odaberete vodu i varalicu, ako imate dobru intuiciju i ako citate dobre casopise o ribolovu, imacete šanse da se veoma srecni vratite kuci sa pecanja. To je vreme kada se vecina vrsta bele ribe, glavne štukine hrane, sprema za prezimljavanje. Štuka se tada spušta u niže slojeve vode i lovi prikradanjem, uz kratke i munjevite napade.

    Zima

    Sa nailaskom zime i hladjenjem vode, opada intenzitet metabolizma štuke. Ona se tada mnogo rede hrani, mada sa uzimanjem hrane ne prestaje, jer je to vreme sazrevanja ikre. Zimi, kada vode pokrije led, štuka je najmanje ugrozena u odnosu na ostale periode godine. Posto su vode koje nastanjuju bogate trskom, koncentracija kiseonika skoro nikad ne padne ispod dovoljnih granica, a minimalne kolicine hrane nikad ne nedostaju. Led, koji onemogucava ribolov, je najbolja zaštita koja štuki pruža šansu da sa dolaskom prvih toplijih prolecnih dana ponovo pokusa da obezbedi potomstvo, koje ce jednoga dana možda biti i izvor zadovoljstva za prave, sportske ribolovce.

  6. #51

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    UMBRA (Umbra krameri)




    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: crnka, rapa, mrguda

    Max. dužina: do 13cm

    Max. težina: do 30g


    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Naseljava sliv Dunava i Dnjepra tj. jugoistočni deo Evrope. Postoje podaci o prisustvo umbre u Hrvatskoj, na Muri. Za područje SCG prema ranijim podacima umbra se nalazila u slivu Dunava, dolini Mlave, Peka i donje Tise. Prve podatke o prisustvu umbre u Srbiji dao je Josif Pančić (1860) za Negotinsko blato, a drugi nalaz mrgude beleži Medić (1896) u plovnoj zoni reke Save kod Surčina. Danas mrguda u Srbiji živi jedino u vodotoku Zasavica koji je 1997. godine proglašen za Specijalni rezervat prirode kao dobro od izuzetnog značaja za Republiku. Hrani se larvama insekata, račićima, mekušcima, a ponekad i ribom. Napada plen iz zasede, slično štuki. Uglavnom su vezane za muljevito dno. U celoj Evropi umbra ima status ugrožene vrste i pod najstrožijim je režimom zaštite (EN). Na listi je zaštićenih vrsta Uredbom Bernske konvencije Apendix I - Annex I. Na području SCG Umbra krameri trajno je zaštićena kao prirodna retkost Srbije prema Uredbi o zaštiti prirodnih retkosti (Sl. Glasnik R.Srbije br.50 od 09.07 1993).

    Opis i građa:

    Glava je velika, bočni deo glave i škržni poklopci prekriveni su krljuštima. Oči su krupne, bliže špicu glave. Umbra može da naraste od 13 do 15cm (mužjaci su sitniji), a masa ribe ne prelazi 30 grama. Krljušti su krupne, bez izraženog centra i radijalnih kanalića. Telo je crvenkastosmeđe boje. Po glavi i bokovima se uočavaju nepravilno razbacane tamne pege. Duž gornje polovine tela proteže se svetložuta pruga. Usta su relativno mala a rilo kratko. Zubi su slabo razvijeni. Ima sposobnost da koristi atmosferski kiseonik tako da u nepovoljnim uslovima može izdržati preko 10 sati bez vode. Živi u manjim jatima oko 5-6 jedinki. Može po više sati da lebdi bez pomeranja pod uglom od 60-70 sa glavom okrenutom nadole i tako čeka da joj se plen približi.

    Razmnožavanje:

    Polnu zrelost dostiže nakon 2 godine, pri dužini od 6 do 8 cm. Mresti se u proleće, noću ili u jutarnjim satima, pri temperaturi vode 12-18 C, u delovima sa gustom vegetacijom. Ženka u gnezdu na dnu položi od 75 do 2700 jaja koje brižno čuva sve dok se ne izlegu mladunci. Razviće traje 4-5 dana.

    Mamci i pribor za lov:

    Nije zanimljiva za sportski ribolov, ali je ribolovci koriste kao mamc za soma ili štuku. Meso joj je neprijatnog ukusa pa se ne koristi za jelo. U Čehoslovačkoj je bilo pokušaja da se umbra iskoristi za borbu protiv komaraca i postignuti su dobri rezultati.

  7. #52

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    VIJUN (Cobitis taenia)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: badelj, nežica, štipalka

    Max. dužina: do 15 cm.

    Max. težina:

    Vreme mresta: leto

    Opis i građa:

    Telo ima svetložutu boju. Duž bokova ima niz tamnosivih pega, koje se često spajaju u široke pruge. Iznad njih su manje pege nepravilnog oblika, koje mogu da formiraju traku. To su obično male ribe. Može da naraste do 15 cm, ali obično je duga 6 do 7 cm.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:


    U vodama naše zemlje, ovaj rod je zastupljen sa tri vrste, koje su rasprostranjene u sva tri sliva. Uglavnom živi u mirnim vodama. Mlade jedinke se hrane račićima, a odrasle različitim vodenim beskičmenjacima. Rasprostranjena je u Evropi. U našoj zemlji živi uglavnom u vodama crnomorskog sliva. U Jugoslaviji živi sedam podvrsta ove vrste:
    1) Vardarska štipalka (Bliska je tipičnoj podvrsti. Rasprostranjena je u Dorjanskom i Katlanovskom jezeru i u reci Vardar.); 2) Prespanska štipalka (Dostigne dužinu do 9 cm. Živi u pritokama Prespanskog jezera, a ponekad se nađe i u samom jezeru.); 3) Ohridska štipalka (Živi u Ohridskom jezeru, reci Drimu i njegovim pritokama.); 4) Strumička štipalka (Naraste do 11 cm. Živi u reci Strumici.); 5) Neretvanski vijun (Živi u slivu donjeg toka reke Neretve.); 6) Cetinjski vijun (Živi u reci Cetini kod Sinja.); 7) Vijunica, velika nežica (Ima niže i deblje telo nego C. taenia. Naraste do 16 cm. Živi u slivu Dunava, u Jugoslaviji, Rumuniji i Bugarskoj.)

    Razmnožavanje:

    Mresti se u leto i ikru odlaže na vodeno bilje ili na kamenje. Plodnost je 100 000 do 150 000 jaja. Postaje polno zrela kada je duga 6 do 8 cm.

  8. #53

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    VELIKI VRETENAR (Zingel zinger, Aspro zingel)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: fratar, opč

    Max. dužina: 50 cm.

    Max. težina: do 1 kg.

    Vreme mresta: od aprila do maja.

    Opis i građa:

    Samo ime govori da je vretenastog oblika, mada ovako aerodinamičan oblik tela više odgovara ribama koje su stalno u pokretu nego njemu tako lenjom. Telo mu je svetlo do tamno žute boje sa mrkim poprečnim prugama. Sporo raste i retko se lovi. Na prvim leđnim perajima ima od 13 do 14 žbica, na drugim od 18 do 20 a na donjim 12 do 13. Oči može nezavisno da pomera, kao kameleon.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Najviše ga ima u Dunavu, Savi, Tisi, a sreće se i u Drini, Timoku, Velikoj i Zapadnoj Moravi, Kolubari. Obično je na kamenitom i šljunkovitom dnu u većim dubinama sakriven. Obali prilazi kad je voda mutna.

    Razmnožavanje:

    Mresti se u aprilu i maju a veći primerci postaju grabljivi i hrane se sitnom ribom i punoglavcima.

    Mamci i pribor za lov:


    Najbolje se lovi noću i pred zoru, dubinski i na plovak, udicama 8 - 14, najlon 0,30 mm i prirodnim mamcima: crvena i ritska glista, punoglavac, larva vodenog cveta i bele bube, puž golać, komadić ribe. Lovi se dubinski, bez plovka sa klizajućim olovom. Među ribolovcima vlada uverenje da na mestima gde "radi" vretenar nema druge ribe. Vretenar je poznat po tome što se ne poklanja prijateljima zbog vrlo ukusnog i kvalitetnog mesa.

  9. #54

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    MALI VRETENAR (Zingel streber)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: mali fratar, žuti čop

    Max. dužina: 22 cm

    Max. težina: 250g

    Vreme mresta: april-maj

    Opis i građa:

    Vretenastog je oblika tela, mada nije brza riba, baš naprotiv veoma je lenj. Uglavnom se nalazi na peskovitom dnu ili kamenitom gde strpljivo čeka hranu. Telo mu je od svetle do tamno žute boje sa mrkim poprečnim prugama i veoma sporo raste. Na prvim leđnim perajima ima 8 do 9 žbica, na drugim 12 do 13, a na donjim perajima 12. Veoma retko se lovi, ali ima veoma ukusno i kvalitetno meso.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Mali vretenar naseljava uglavnom Dunav, Savu i Tisu, ali ima ga i u Velikoj i Zapadnoj Moravi, Kolubari, Drini i dr. Živi na velikim dubinama, i najviše voli kamenito dno.

    Razmnožavanje:

    Mresti se u aprilu i maju, a veći primerci postaju grabljivi i hrane se punoglavcima i sitnom ribom. Jaja polaže na kamenje.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se najviše noću i pred zoru, a za lov se najčešće koristi fini pribor: najlon debljine do 0.30 i udice 14-8. Lovi se dubinski, bez plovka sa klizajućim olovom. Za mamce se koriste: larva bele bube, crvena i ritske glista, punoglavac i puž golać.

  10. #55

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    Grgeč (Perca fluviatilis)


    Grgeč je prirodno lijepa riba. Tijelo mu je sivo tamne boje na leđima, zeleno žute po bokovima i bijelakste po trbuhu, izbrazdano sa 5 do 7 crnih brazda te prekriveno hrapavim malim ljuskama (ktenoidi), duboko zarinutim u kožu. Uzdignuto u prednjem dijelu, tijelo se sužava prema repu i završava relativno malom repnom perajom. Kod starijih primjeraka leđa su grbava.
    Leđne peraje, prva igličasta, a druga oblikovana mekim zrakama, glavna su raspoznatljiva osobina obitelji percidae. Zdjelične, analne i repne peraje su žarko narančaste boje. Konična se glava završava ustima oboružanim brojnim malim zubićima koja široko otvorena omogućuje grgeču gutanje velikog plijena u odnosu na njegovu veličinu.

    Stanište i ponašanje

    Grabežljivac, ali i sam plijen za druge ribe grabežjlivice, za ptice i ribiče, grgeč se postavlja tamo gdje može ostati nezapažen. Bez obzira na vrstu vode, omiljeno mu je stanište bogato raznovrsnim preprekama. No, zauzima i mjesta gdje je obala strma, postavaljajući se uz okomite litice, usred trstika, u jarcima nizvodno od zidanih struktura...
    Mladi grgeči žive u skupinama koje se smanjuju kako oni bivaju veći, dok oni najveći, odnosno najstariji često žive usamljenički. Grgeči love u jatu, s velikim žarom. Čini se da u tome postoji određena organizacija. Dominante ribe zauzimaju čelne i bočne položaje a ostale ostaju u sredini jata. Pri konačnom napadu raspreše se, određujući svoj plijen i prateći ga do hvatanja. Zatim se jato ponovno oblikuje u potrazi za novim plijenom.

    Način hranjenja

    Sasvim mlad grgeč hrani se prvenstveno planktonom, zatim konzumira razne ličinke i nimfe, vodene puževe, riječne rakove, crve... Aktivan cijele godine, grgeč prilagođava i mijenja svoj jelovnik prema godišnjem dobu, klimatskim uvjetima i temperaturi vode. Tako neumorno lovi mlađ ujesen, uživa u rakovima ljeti i zimi, a hrani se crvima kada vode bujaju. Kao i sve druge grabežljivice, grgeč cijele godine izbliza slijedi malene ribice koje su mu glavna smočnica.

    Razmnožavanje

    Spolnu zrelost grgeč dostiže između 2. i 3. godine za mužjake, a oko 4. ili 5. godine života za ženke. Reprodukcija se odvija na proljeće, čim temperatura dostigne 130 C. Ženka postavlja jajašca po potopljenom lišću, vodenoj vegetaciji ili korijenju, u nizu traka širine 3 do 4 cm i dužine 1 do 3 m. Količina jajašaca je veća od prosjeka ostalih riba. Kod ženke stare 6 ili 7 godina i teške 500 g, broj im zna biti 40.000 do 45.000.
    Čim su jajašca oplođena od mužjaka, izliježu se mladi nakon otprilike 2 tjedna inkubacije. Novorođenčad se treba čuvati brojnih grabežljivaca, uključivši i roditelje. Trebat će desetak godina da nekoliko preživjelih dostigne težinu od 1 kilograma !

    izvor: www.bih-ribolov.com

  11. #56

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    PODUST (Chondrostoma nasus - Linnaeus, 1758, porodica Cyprinidae)



    Strani nazivi

    Nose fish (engleski); Nase (nemački); sneep (holandski); alvsik (švedski), hotu (francuski).

    Podust živi u jatima od nekoliko desetina, ponekad i nekoliko stotina riba.

    Opis

    Podust ima izduljeno tijelo, osobito prilagođeno plivanju u vodenim strujama. Lagano spljošteno bočno, prekriveno je velikim ljuskama 54 do 64 po bočnoj liniji. Karakteristična se usta nalaze ispod glave, a okružena su debelim i tvrdim usnama.
    Opća je obojenost tijela sivo-plava, sjajna na leđima, nešto svjetlija na trbuhu. Pored leđne peraje koja je siva, sve su druge narančaste.


    Stanište i ponašanje

    Podust je dosta raširen u srednjoj Europi, nema ga na sjeveru ni jugu kao ni na britanskom otočju. Poglavito nastanjuje žive i svježije vode, jačih struja, kao i takozvane zone lipljana, mrena pa čak i pastrva.
    Posebno voli stjenovita dna, šljunak i sitno kamenje koje neumorno prevrće u potrazi za hranom. Također mu odgovara dno koje je prekriveno algama koje čine osnovu njegove prehrane.
    Podust živi u jatima sastavljenim od velikog broja riba iste veličine. Izuzetno oprezan, bježi pri svakoj i namjanjoj sumnjivoj vibraciji što povlači u bijeg cijelo jato.


    Način hranjenja

    Podust najveći dio dana provodi probirući alge pričvršćene za kamenje na dnu rijeke. No hrani se i ličinkama, riječnim rakovima, pa čak i jajašcima i mlađi drugih riba.


    Razmnožavanje

    Podust doživljava spolnu zrelost između 3. i 4. godine života. Razmnožava se u proljeće (travanj, svibanj) kada temperatura vode dostiže 6 do 8 C. Značajna se jata okupljaju po plitkim šljunčarama ili zonama brzaca često nakon većih migracija.
    Svaka ženka polaže otprilike 1.000 jajašaca u paketima, koje mužjak odmah potom oplodi. Inkubacija jajašaca traje desetak dana.

  12. #57

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    UKLIJA (Alburnus alburnus – Linné, 1758, porodica Ciprinidae)


    Strani nazivi


    Bleak (engleski); Laube, Uckelei (nemački); alborella (italijanski); bielizna (poljski), ablette (francuski).

    U devetnaestom je stoljeću uklija bila na glasu zbog svog mesa, ali i izbog svojih sjajnih ljuski koje su služile kao osnova za izradu ogrlica od umjetnih bisera, ukrasu Ljepoticama tog vremena.

    Opis


    Da bismo opisali ukliju, potrebno je mnogo opisnih pridjeva. Jedni su vezani za njezin fizički izgled, njezine srebrne ljuske, drugi za oblik njezinog tijela, tankog i vitkog, a treći su pak vezani za njezin hirovit i nepredvidljiv temperament…
    Plosnato tijelo prekriveno je ljuskama koje se lako skidaju. Usta su joj koso nagnuta prema gore tako da je donja čeljust duža od gornje, što joj omogućava da lako hvata plijen s površine.
    Srebrnasta boja na bokovima i trbuhu daju tijelu blistav izgled što plavo-siva, katkad zelena, leđa još više naglašavaju. Peraje su sivkaste.


    Stanište i ponašanje


    Uklija je prisutna u svim vodama druge kategorije. No, čini se da joj je najdraža spora rijeka, bogata hranom. Tu ih ima svih veličina.
    U kanalima su često manje, ali vrlo brojne. U jezerima im je broj manji, ali su veće. U nekim zatvorenim vodama, ribnjacima, pjeskovitim barama, gdje su ih doveli ljudi ili ih je voda nanijela, uklije brzo rastu, ali se ne razmnožavaju.
    U svim vrstama voda, za vrijeme parenja, uklije se, ribe koje žive u grupi, okupljaju u vrlo velikom broju. Ostalo vrijeme, raspršene po malim grupama, dižu se blizu površine u potrazi za hranom. Uvijek su u pokretu, a zbog broja njihovih grabežljivaca, stalno u defenzivi spremne na bijeg!


    Način hranjenja


    Kao sve ciprinidae, i uklija ima raznovrstan način prehrane stalno se prilagođujući raspoloživoj hrani! Mlađ se hrani isključivo planktonom, dok odrasle jedu najčešće ono što nađu : crve, jajašca, mekušce, alge i razne biljne ostatke.
    Kako se kreće po svim dubinama vode, uklija se hrani podjednako vodenim kukcima u svim stupnjevima njihovog razvoja, kao i kopnenima kada slučajno padnu u vodu.


    Razmnožavanje


    Uklija se razmnožava u pijesku, u vodenoj travi i njezinom korijenju, kada voda dosegne 14°C. Svaka ženka položi od 1500 do 3000 jaja. Dva do tri tjedna nakon polaganja jaja izleže se mlađ. I oni će se mrijestiti na mrijestilištima dvije do tri godine kasnije.
    Uklija polagano raste. U prvoj je godini rijetko veća od 3 cm. Njezina se populacija, često po nekoliko sezona, smanjuje, bilo zbog kroničnog zagađivanja, bilo zbog lošeg mriještenja uslijed poplava ili pada temperature. Srećom, u samo nekoliko godina ima ih opet na tisuće.

    izvor: www.ribeiribolov.com

  13. #58

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    TOLSTOLOBIK (Hipophthalmichthys molitrix)



    Veličina

    Naraste do 1 m, dostiže 40 kg.

    Rasprostranjenost

    Prenet iz Kine, reke Amur. Poznate su dve vrste, beli i sivi. Gaji se u ribnjacima, a naselio je i Dunav i njegove pritoke. U zatvorenim vodama se jedino vestaški mresti, neobnavlja se prirodnim putem. Beli se hrani isključivo fitoplanktonom (algama i jednoćelijskim organizmima), a sivi još i zooplanktonom (larve, vodene bube...), veoma brzo raste. Razbijanjem predrasude da se ne može loviti sportsko ribolovnim priborom (najzaslužniji za to su ribolovci takmičari koji su prvi počeli da ih love na sportski način, sa meč štapovima, tankim najlonima i malim udicama, uz pomoć odgovarajuće površinske hrane), kao i zbog svoje veličine (druga po veličini u našim vodama), borbenosti i sve veće prisutnosti na trpezama postao je interesantna riba sportskog ribolova.

    Lov tolstolobika

    Lovi se ribolovačkim priborom, sa više uspeha na plovak u srednjim slojevima vode nego dubinski, najlonom od 0,20 mm do 0,30 mm i šaranskim udicama. Za uspešan ribolov obavezno je korišćenje primame (primama u vodi treba da stvara oblak po čitavoj visini vodenog stuba i blago muti vodu oko hranilice), od mamaca se koristi, prazna udica kod sistema sa tehnoplanktonskom tabletom (tolstolobik usisa udicu prilikom hranjenja), stiroporna kuglica, svila mladog kukuruza, mlad ili kuvani kukuruz, list deteline, komadići vodenog bilja.Vreme najbolje za ribolov je rano jutarnji i kasno večernji časovi.

  14. #59

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    BUCOV (Aspius aspius)


    Pripada rodu (Aspius) iz familije Cyprinidae. Predstavlja riblju vrstu veoma zanimljivu za sportski ribolov. U našim uslovima naraste do 80 cm i dostiže maksimalnu težinu do 8 kg. Zbog nedostatka zuba usta su mu duboko usađena, te pripada gutačima koji svoju lovinu prihvataju zubolikim izraštajima na škrgama i prosleđuju je ka hrapavom ždrelu. Kod primeraka dužine do 2 kg telo je izduženo, naoružano vrlo jakim perajnim sistemom koji se završava veoma moćnim repom. Krupniji primerci blago su pogrbljeni od glave do leđnog peraja, sa spuštenim trbuhom. Boja leđa kod bucova je tamno zelena, bokovi su srebrnasto-plavkastog sjaja dok je trbuh bele boje.

    Rasprostranjenost

    Živi u celoj Evropi osim severne Škotske, Irske, Danske i jugozapadne Engleske. U Skandinaviji živi samo na jugu, dok Finske reke posećuje samo na zapadu.

    Životni prostor

    Obitava u svim većim kanalskim sistemima, rekama i jezerima. Veći deo dana provodi u mirnoj vodi. Na prelive prirodne ili veštačke, stubove mostova i usća voda, dolazi uveče i rano ujutro da bi se hranio. Što su primerci veći jata su manja, tako da nije nikakvo čudo videti kapitalnog bucova da lovi sam.

    Hrana

    Uglavnom životinjskog porekla: (crvoliki) beskičmenjaci, člankonošci, kaugler i sitna riba.

    Razmnožavanje

    Polnu zrelost ženke dostižu u petoj-šestoj godini, a mužjaci u petoj godini života (veličina preko 30 cm). Intenzivno polaganje jaja traje od aprila do kraja maja, ženka polaže oko 100.000 jaja čiji razvoj traje od 14-21 dan.

    Lov bucova

    Za uspešan lov je dobro imati štap akcije "A" ili "B", težine bacanja 20-40 grama ili 30-60 grama ako se očekuju krupniji primerci. Štap treba da ima dobre bacačke mogućnosti jer se u lovu na bucova mora daleko zabacivati, čak i do 50m. Debljina najlona ne bi trebalo da prelazi 0,30mm. Najbolje su marke elastičnih, srednje mekih najlona. Neistegljivi i kruti najloni nisu pogodni jer se lako i brzo upredu. Mašinica treba da ima velik prenos (da bude brza) od 1:5 i veći. Poželjan kapacitet špulne je najmanje 100 m najlona 0,40 mm. Kočnica treba da bude tačno podešena u zavisnosti od debljine i jačine najlona. Veštačke mušice koje se koriste su na udicama veličina 1-10, obično su ručni rad i spadaju u kategoriju fantastičnih mušica što znači da nisu pravljene po uzoru na nekog insekta iz prirode. Kod pravljenja sistema za lov, dobro je kombinovati mušice svetle i tamne boje, zatim manje sa većim... Sisteme sa mušicama treba zabacivati nizvodno, odnosno poprečno na tok vode i brzo ih povlačiti sa visoko podignutim vrhom štapa. Najbolja mesta za ovakav lov koja su i ujedno omiljena mesta na kojima bucov boravi i lovi su prelivi, kamene regulacije (neperi, šporovi) i peščane plaže. Najbolje doba dana za lov su pozno jutro i rano popodne, a najbolji uslovi za ribolov su razdoblja kad vodostaj Dunava stagnira ili kad je u manjem porastu. Na opisani način se bucov lovi od marta do kraja novembra. Ne treba dozvoliti da udarci krupnih bucova budu iznenađenje. Kočnica mašinice treba da bude popuštena jer je udarac bucova "surov", a osim toga krupan primerak na udici je izuzetan borac. Svaka greška pri zamaranju takvih primeraka se kažnjava gubitkom ribe jer su udice relativno sitne pa su za zamaranje potrebni strpljenje i puna kontrola situacije u svakom trenutku.

  15. #60

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    lep prikaz riba, imate ovde, sa osnovnim stvarima o ribama (navike, stanista, rasprostranjenos, opis i gradja, razmnozavanje, nacini pecanja...)
    Ribe A-C
    Ribe D-K
    Ribe K-M
    Ribe N-S
    Ribe S-S
    http://www.pecaros.in.rs

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Slične teme

  1. Riba i plodovi mora
    Autor _baba_ u forumu Recepti
    Odgovora: 45
    Poslednja poruka: 29.01.2011, 01:11
  2. Karakterologija stanovništva zapadnog Balkana...
    Autor ser_gogsy u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 22.11.2010, 16:40
  3. Ugrožene vrste
    Autor HLEBmaster u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 04.11.2008, 15:20
  4. Riba jesetra nokautirala ženu koja se vozila čamcem
    Autor HLEBmaster u forumu Spomenar
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 15.06.2007, 21:40
  5. Chudna riba u Dunavu
    Autor HLEBmaster u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 05.08.2006, 13:18

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •