Vrste slatkovodnih riba sa Balkana - Strana 3
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 60
  1. #31

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    MRENA (Barbus barbus)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi:

    Max. dužina 1m.

    Max. težina: 9 kg.

    Vreme mresta: od maja do juna.

    Opis i građa:

    Telo joj je vretenastog oblika sa naglašenim i jakim perajima. Leđa su joj sivomaslinasta, a prema stomaku je srebrnasta prekrivena gustom sitnom krljušti. Usta su joj mesnata i žilava ukrašena sa dva para malih brkova. Raste do težine od 10 kilograma mada se takvi primerci nisu videli već duže vreme. Najčešće se viđaju primerci od 500 grama do jednog kilograma, a primerci od 5 kilograma se smatraju kapitalnim ulovima. životni vek mrene je 9 godina.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Mrena je zasigurno jedna od najznačajnijih riba naših voda i njen lov nam pruža veliki izazov i zadovoljstvo. Može se loviti preko cele godine dok je s jeseni udarni termin. Najviše se zadržava u srednjem toku reke, na peskovitom i šljunkovitom dnu. Zimi se okupljaju u jata i miruju na dnu u dubljim i mirnijim delovima reke. Leti ih nalazimo u bržim i plićim delovima reke na prelivima u samim brzacima i na mestima gde po dnu ima krupnijeg kamenja i manjih stena koje omogućavaju brže strujanje vode. Početak dobrog lova mrene počinje već u proleće kada je više hrane u vodi i mrena je aktivnija nego zimi. Uzima hleb, gliste, crviće, rovce, kukuruz i dud (ređe) a neretko i sitnu ribu. Ne smemo da zaboravimo da je mrena oprezna i pametna riba. U ponudi mamaca prilično je izbirljiva. Ugleda li nas - pobeći će. Učini li joj se mamac ili deo pribora sumljivim nestaće iz našeg vidokruga. Mrena se može pecati na više načina: na plovak, varalicu, kotrljanje i na zastavicu.

    Razmnožavanje:

    Mresti se kao i klen, od kraja aprila do kraja juna i u to vreme ona slabije uzima ponuđenu hranu jer se hrani larvama koje joj donosi voda ili ih sama traži ispod kamenja. Izleže 3000-8000 jajašaca krupne narandžaste ikre, koja se razviju u 14 dana. Mleč mužjaka je crvenkasta. Polno je zrela sa 4 godine kad je duga 30-40cm. Za razvoj ikre potrebna je temperatura 10-12C. Mlađ se izvali za dve nedelje, brzo raste i za 4 meseca dostigne veličinu krupnije krkuše. Ikra mrene je otrovna i izaziva kolerične napade (povraćanje, proliv), pa ih ne treba jesti. Poznati ihtiolog Blih, pak, potpuno negira otrovnost te ikre. Useljenu ikru mrene mnogi ribolovci, nakon nekoliko dana, koriste za primamljivanje i lov skobalja.

    Mamci i pribor za lov:

    Lov mrene na plovak se ne razlikuje mnogo od lova ostale ribe na plovak, osim što se mamac vodi po dnu da skakuće ili tik iznad samog dna. Prilikom vođenja plovka najlon treba da je stalno zategnut kako bi lakše kontrirali i usmeravali plovak. Dok vodimo plovak treba povlačiti nazad kako bi se mamac dizao i skakutao po dnu što mrenu može primamiti smešom od nakvašenog bajatog hleba, sa crvićima, glistama i kukuruzom. Za ovaj način pecanja, štap treba da je tanak i osetljiv i ne kraći od 3 metra. Pošto se govori o izuzetnom lovcu mreni,; najlon može biti debljine do 0,30mm, a udice kovanice od broja 6 do broja 10.
    Prilikom pecanja na dubinku pribor treba da je jači i teži. Na kraju najlona stavlja se veće olovo kako voda ne bi mogla da ga pomeri. Na 25-30cm postavlja se jedna udica, a na 15-20cm od nje i druga. Od štapova najbolji su dvodelni, a najlon debljine do 0,40mm, jer se često umesto mrene zakači i poneki som. Udice bi trebalo da su veće i jednokrake ali mogu i manje trokrake. Od mamaca za dubinku nezamenljivi su rovac i glista. Ako je na udici rovac najbolje je špricom i iglom u njega ubrizgati jod, kojeg rovac u vodi ispušta i privlači mrenu i druge ribe: (klena, soma).

    Lov mrene na varalicu je posebno zadovoljstvo.Varalicu ne vodimo na klasičan način već moramo da je plasiramo po samom dnu. To ćemo postići pomoću klizećeg olova. Klizeće olovo stavljamo na osnovni najlon. Iza njega vezujemo vrtilicu, a iza toga na 25-35cm varalicu. Prilikom zabacivanja, varalicu zabacujemo poprečno u odnosu na vodeni tok. Uz stalno zategnut najlon puštamo da je nosi vodena struja. Kada varalica dospe nizvodno od nas, držimo je u mestu i po nekoliko sekundi, a zatim vrhom štapa povlačimo ka sebi. Povlačenje treba da je sporo. Od varalica najefikasniji su vobleri od 2-5 cm. Nisu loše ni male cikade i kašikare dok su se leptiri pokazali najlošije. Za lov varalicom štap treba da je dug, osetljiv i lagan a najlon debljine do 0,25mm.

    Za ovaj ribolov treba da na dubinku montiramo okruglo olovo i karabinjerom pričvrstimo udičnjak da ne bi dolazilo do usukavanja najlona. Pri pecanju postupak je sledeći: zabacite sistem uzvodno i kad olovo zastane laganim zatezanjem najlona pokrenite sistem sve dok ga vodena struja ne odnese skroz nizvodno. Tako ponavljati više puta sve dok se na pretraži ceo teren. Pošto se štap svo vreme drži u ruci i prati kretanje najlona lako se uočava zatezanja kad riba zagrize i tada se kontrira.

    Za lov na zastavicu potreban je nešto duži lagani štap stim da se mašinica montira na sam kraj štapa. Na kraju najlona veže se malo okruglo olovo težine od 1,5-4 grama, što zavisi od brzine i dubine vode. Na 10-30 cm od olova vežu se dve udice a iznad udica veže se zastavica, odnosno komadić drečavo obojenog vunenog konca. Zastavica ima funkciju da pokazuje smer i dubinu kretanja mamca. Sistem se vodi kao i kod kotrljanja. Mrena je izuzetan borac na udici zbog čega je ribolovci i vole. Uhvaćena na udici očajnički se trudi da se oslobodi koristeći svu svoju snagu, bodući glavom po dnu uz energične trzaje. Kad se zakači teško se otkačinje, jer su joj usta mesnata. Meso joj je ukusno i veoma je rado viđena riba na trpezi.

  2. #32

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    MRENA POTOČNA (Barbus meridionalis)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta © "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: sapača

    Max. dužina: 25cm

    Max. težina: 200g

    Vreme mresta: mart-jun
    Opis i građa:

    Telo joj je valjkasto i izduženo, a od analnog otvora prema repu naglo se sužava. Boja joj je modrozelena ili tamno mrka sa brojnim tamnim mrljama na leđima koje dosežu do bočne linije. Površina tela joj je ljigava.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Rasprostranjena je u Evropi: na granicama Francuske, Španije, na zapadu Rumunije, Ukrajine i istočne Poljske. Mrena spada u bezopasne vrste koje kratko žive i to isključivo u čistim, brzim i hladnim vodama, iznad peska i mulja. Nije retka ni u regionu lipljana i pastrmke. Hrani se larvama i sitnim račićima, retko insektima, pa zato muva kao mamac potpuno beskorisna.

    Razmnožavanje:

    Postoji tvrdnja da se potočna mrena tokom jedne godine mresti u nekoliko navrata, što zavisi od životnih uslova svake vode ponaosob. Sigurno je da na prvo "svadbeno putovanje", u gornje delove potoka, polazi u rano proleće.

    Mamci i pribor za lov:

    Potočna mrena se lovi tokom cele godine, ali najaktivnija je za vreme kiša i kada je voda zamućena (kasno proleće i rano leto). Lovi se najviše u potočnim plićacima i na jakim brzacima sa šljunkovitim dnom, na kotrljajuće olovo ili na plovak koji treba opteretiti toliko da mamac "miluje" dno. Pribor za ribolov je fini sa najlonom debljine 0,10 - 0,18 i udicama 16 - 12. Mamci za potočnu mrenu su: larva vodenog moljca, crvena glista i sve vrste potočnih račića. Meso potočne mrene je vrlo ukusno i traženo. Po kvalitetu vrlo malo zaostaje za mesom pastrmke.

  3. #33

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    POTOČNA PASTRMKA (Salmo truta morpha fario)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: Potočna zlatovčica

    Max. dužina: 50 cm i do 12 god.

    Max. težina: 1 kg

    Vreme mresta: oktobar - januar

    Opis i građa:

    Pastrmka ima poveću glavu sa tupom njuškom i velika usta sa oštrim zubima. Peraja su joj prilično široka, zaobljena i čvrsta. Leđa su joj tamnozelena, tamnosmeđa ili tamnosiva, ponekad gotovo siva. Bokovi su joj obično zelenkasti ili žućkasti, a trbuh srebrnast, žućkast ili svetlosiv. Raspoznaje se po crvenim ili crnim tačkicama po telu. Crvenih tačkica obično ima manje i mogu biti u nijansama od jarkocrvene do svetlocrvene boje. Za vreme mresta boje su jače i lepše. Ona koja živi u plićim vodama, gde je dno šljunkovito, obično je svetlijih boja, a ako nastanjuje dublje vode, pećine ili špilje, skoro je crna. Mlade pastrmke se od starijih razlikuju po boji, koja im se ustaljuje tek posle druge godine. Događa se da se pastrmka iz gornjeg toka razlikuje od one iz donjeg toka iste reke. Ima lepo i proporcionalno telo i ubraja se u dobre i brze plivače.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Živi u pastrmskim vodama, naročito u brzim tekućim, bistrim potocima sa šljunkovitim ili peščanim dnom. Skriva se pod korenjem drveća, kamenjem ili izdubljenim delovima obale. Voli hladnu vodu bogatu kiseonikom.

    Razmnožavanje:

    Mresti se, u zavisnosti od klimatskih uslova, od oktobra do kraja februara. Mužjak i ženka tada nalaze odgovarajuće mesto na šljunkovitom dnu. Repom i glavom iskopaju jamu duboku oko 20 cm u koju ženka položi 500-3000 jajašaca ikre, koju mužjak odmah oplodi. Jajašca su narandžaste boje veličine oko 5 mm. Za oko dva meseca iz ikre će se izvaliti mlađ. Ženka postaje polno zrela u svojoj 2-3 godini.

    Mamci i pribor za lov:

    Lov pastrmke je posebno zanimljiv i od lovaca zahteva maksimum napora, dosetljivost i iskustvo. Ona se lovi na dva načina, a sve ostalo je krivolov. Prvi način je veštačkom mušicom, mahajući štapom ili pomoću "vaser" kugle. Drugi način je varalica, malom kašikarom ili malim leptirastim varalicama. Pastrmka se, kada se zakači na udicu, vešto bori, munjevito pliva protiv struje, iskače iz vode i teži da ode u granje ili u neki drugi zaklon. Pri izvlačenju ribe na obalu treba biti oprezan. Ako nije velika, treba je brzo, bez mučenja, izvući na obalu. Za ribolov mušicom najbolje je razdoblje od polovine aprila do jula i od kraja avgusta do oktobra. Tokom dana se najbolje lovi pri oblačnom vremenu i posle blage letnje kiše. Lov pastrmke varalicom može biti uspešan ako se ona pravilno koristi. Iskusni ribolovac, pri pravilnom ponašanju varalice u vodi, može da oseti njene vibracije na vrhu štapa. Delovanje varalice na ribu zavisi od brzine povlačenja i trenutnih uslova u vodi. Mnogi varaličari love prebrzo ili presporo. Varalice (kašikare i leptiri) daju dobre rezultate kada se vuku polako, blizu dna, simulirajućilak plen. Kašikara treba da se klati-glavinja, jer ako se okreće, znači da se vuče prebrzo. Ako se, pak, krilca leptiraste varalice ne okreću, znači da se vučemo presporo. Brzina povlačenja se usklađuje prema tome koliko je riba tada lenja ili aktivna. Ponekad je dovoljno samo držati varalicu u matici koja će učiniti svoje i riba će zagristi. Mamac možemo dovesti na željeno mesto na tri načina: Kašikaru obično zabacujemo poprečno na maticu, vrlo malo uzvodno, dozvoljavajući joj da malo potone pre nego što počnemo sa povlačenjem. Kada krene nizvodno i upadne u maticu, usporimo povlačenje, a kada krene prema nama, potpuno prestajemo sa povlačenjem. Kada varalica dođe u sporu vodu i vibracije prestanu, izvlačimo je i ponovo zabacujemo. Ako varalicu zabacujemo nizvodno, činimo to preko matice u suprotni ugao početka brzaka, nekoliko puta okrenemo mašinicu i dozvolimo matici da za nas pokreće varalicu dok je polako usmeravamo nazad. Kada varalicu bacamo uzvodno, vrh štapa držimo uspravno i namotavamo takvom brzinom da se varalica kreće malo brže od toka reke. U našoj zemlji lov pastrmke na prirodne mamce nije dozvoljen, a najmanja lovna dužina je 24 cm. Za uspešan lov, bitno je da odredimo pravu mušicu, a koja je prava saznaćemo ako jednu ulovljenu pastrmku rasporimo i pogledamo šta se nalazi u njenom stomaku, Ako takvu mušicu nemamo u kompletu, trebalo bi je napraviti na samoj vodi.Debljina najlona je 0,25 mm za sitnije primerke i 0,30 mm za krupnije.

  4. #34

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    JEZERSKA PASTRMKA (Salmo truta morpha lacustris)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi:

    Max. dužina: 1m i do 15 god.

    Max. težina: 10 kg

    Vreme mresta: Od oktobra do januara

    Opis i građa:


    Jezerska zlatovčica ima vrlo sitne krljušti, koje čvrsto naležu na telo pa ih je stoga teško uočiti. Prvi zrakovi u grudnim, trbušnim perajama, kao i u podrepnom peraju su bele boje. Leđa su zelenkasto-crne boje, bokovi tela srebrnkasti a trbuh je beo. U periodu mrešćenja, boja tela se donekle menja. Na telu postoje retko raspoređene krupne rozikaste pege u obliku slova iks. Jedinke ove vrste mogu da narastu do 100cm, ali su obično manje od pola metra. Mogu dostići težinu do 10 kg, i starosd do 15 godina.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Jezerska zlatovčica živi u moru, a za vreme mresta migrira u slatke vode. Međutim, postoje i nemigratorne slatkovodne forme, kao one koje su naseljene u Bohinjskom i Velikom Plivskom jezeru. Ona je tipični stanovnik hladnih i kiseonikom obogaćenih voda. Iako pretežno stanuje u jezerima, moguće je naći je i u rekama. Zadržava se u blizini obale, uz ušća reka. Putujući rijekom uzvodno preskače prepreke.

    Razmnožavanje:

    Polno sazrevaju u starosti od 3 do 5 godina pri dužini od 50-60cm. Mresti se na peskovitom i šljunkovitom dnu jezera, od oktobra do januara. Uz obalu polaže 3000 do 6000 jaja. Razvoj embriona u jajnim opnama traje 65 do 72 dana.

    Mamci i pribor za lov:

    Hrani se licinkama insekata, crvima, a kad odraste postaje grabljivica

  5. #35

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    OHRIDSKA PASTRMKA (Salmo letnica)




    Lokalni nazivi: letnica, struška pastrmka, ohridska belavica

    Max. dužina:

    Max. težina: preko 11kg.

    Vreme mresta: mart, maj

    Opis i građa:

    Ohridska pastrmka se razlikuje od potočne po pljosnatom telu, maloj glavi i zvezdastim sivim pegama po telu. Boja mesa je kod nekih bela, a kod nekih ružičasta.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Ohridska pastrmka je endemna riblja vrsta na Balkanu i u Evropi. Ona je najbliži predak vrstama koje su živele na tom području još od perioda tercijara.
    Stalno boravi u Ohridskom jezeru. Danju je u dubini i na mestima udaljenim od obale, a na površinu se diže tek uveče, kada lovi mušice sa površine. Ponekad priđe do same obale, u plićak, tražeći hranu na podvodnom bilju. Ohridska belvica nastanjuje samo najdublja mesta u jezeru (do 200 m) i mresti se zimi kao potočna pastrmka. Sve ređe se lovi, pa se pretpostavlja da joj preti izumiranje.

    Razmnožavanje:

    Ohridska pastrmka se javlja u tri podvrste:
    Balcanicus (letnica), mresti se zimi.
    Typicus (struška pastrmka), mresti se takođe zimi.
    Aestivalis (ohridska belvica), mresti se leti.

    Mresti se od marta do maja, a melezi nastali ukrštanjem potočne i ohridske pastrmke po telu imaju naizmenično raspoređene crvene okrugle i sive zvezdaste pege kao letnica.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se mušicama i malim varalicama jer ima mala usta.

  6. #36

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    GLAVATICA (Salmo marmoratus Cuvier)



    Lokalni nazivi:

    Max. dužina: do 30 inča.

    Max. težina: do 30 kg.

    Vreme mresta: kad vos dostigne od 8 do 13C.

    Opis i građa:


    Karakteristična osobina glavatice jeste veličina njene glave, koja zauzima od 22% do 25% ukupne dužine tela. Zubi i čeljusti su joj jaki. Telo ima oblik izduženog valjka. Boja joj varira od crvenosive do tamnozelenkaste. Po telu ima tamne pruge u vidu šara, a glava joj je nalik mramoru, pa je zato i dobila takav latinski naziv. Uobičajena težina iznosi od 1 do 7 funta. Meso glavatice je veoma kvalitetno.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Glavatica živi u rekama Jadranskog sliva, od Jugozapadnih alpa pa do Albanije. Živi u Morači, Soči, Idrijici, Vipvi, Neretvi, Zeti, Skadarskom jezeru, Belom Drimu i Bojani. Zagadjenja i promena staništa dovelo je do dubiozne razlike kao jedne od najugroženijih slatkovodnih riba Jadranskog basena. Zadržava se u dubokim virovima.

    Razmnožavanje:

    Mresti se kada temperatura dostigne 8-13C. tada ženka položi nikru na šljunkovito dno. Razviće embriona u jajnim opnama, pri temperaturi od 9,5C i traje oko 45 dana. Isprva se hrani planktonima, a kasnije sitnom ribom.

    Mamci i pribor za lov:

    Najbolje se lovi u proleće i kasnu jesen i to manji komadi na krupne mušice ili krupnog skakavca. U slučaju da se lovi na varilcu, potrebno je vući je koso uzvodno. Za taj posao, najbolje su se pokazali copf-ovi(pletenice).Dobro su se pokazali i spineri ili montirane mrtve ribice kao vobleri (mali klen ili neka druga bela rib

  7. #37

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    KALIFORNIJSKA PASTRMKA (Parasalmo gairdneri)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta © "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: ruŪičasta pastrmka

    Max. dužina: od 25-60cm.

    Max. težina:Maksimalna Težina iznosi 15,8 kg.

    Vreme mrestaočinje u ranom proleču a završava se u maju.

    Opis i građa:

    Što se tiče građe nešto je &353;ira i snažnija od potočne pastrmke. Telo, uklju&3269;ujući i peraja, prekriveno je tamnim pegama. Leđa su tamnozelene boje, a po bokovina (koji ponekad srebrnasto svetlucaju) se pruža šarena linija duginih boja koja vuče na crveno. Zbog toga je zovu i ruŪičasta pastrmka.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Poreklom je iz Amerike (Kalifornija, Kanada, Severna Amerika). na naše prostore stigla je 1893 godine kada su njome poribljene neke naše vode. Ubrzo se privikla kako u rekama tako i u jezerima. Masovno se gaji u ribnjacima uglavnom zbog toga što dobro podnosi temperatru i do 25 stepeni C. Ne zadržava se u otvorenim vodama. U nekim vodama postiŪe maksimalnu teŪinu i do 10 kg, ako ne bude ulovljena, budući da je velika grabljivica i nasrće na sve mamce. Trofejima se smatraju i tri puta manji primerci. Prosečna lovna težina je od 200 do 900 grama. Kao mala hrni se planktonom i sitnim vodenim životinjama, a kasnije prelazi na krupniju hranu. Kad ostari, postaje grabljivica i drugoj ribi ne dozvoljava da dođe do hrane. U njoj i njenim rođacima krije se pro&3382;drljivac vrlo hitrih, ali i gracioznih pokreta.

    Razmnožavanje:

    Mresti se u rano proleće (mart-april), pa sve do maja. Tada po telu dobija još izražajnije boje, tzv. mresni osip, kada postaje prava lepotica. U to vreme menja i boju mesa i dobija jači riblji miris. Izleže do 2000 jajašaca, a polno je zrela izmedu druge i treće godine kad je dugačka 20-25cm.

    Mamci i pribor za lov:

    Kalifornijska glavatica je cenjena jestiva riba i veoma žilav borac, bori se za slobodu po svaku cenu, pa nekada zna iskočiti iz vode i metar u visinu. U tom slučaju potrebna je velika opreznost prilikom izvlačenja na obalu. Uspešno se lovi na prirodne mamce(glistu,crve, ku&@263;nu muvu) a što se tiče varalica, preporučuju se mepps-ovi(0-1.), debljina najlona je 0,25 - 0,33mm i vobleri manjih dimenzija.

  8. #38

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    MEKOUSNA (Salmothymus obtusirostris)




    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: jadranski losos

    Max. dužina:

    Max. težina: 4 kg.

    Vreme mresta: Mekousna pastrmka se mresti u aprilu i maju mesecu.

    Opis i građa:

    Karakteristična osobina mekousne pastrmke je da joj visina glave naglo opada ispred nosnih otvora pa joj je njuška zaobljena. Usta su joj manja nego kod drugih vrsta salmonida, mesnata i meka, zubi su skoro pokriveni zubnim mesom (po toj osobini je i dobila narodno ime). Na bokovima tela postoje crne pege, nepravolno raspoređene, kao i manji broj crvenih ili narandžastih pega, koje se poklapaju sa crvenim pegama. Ova vrsta je politipska i ima četiri podvrste.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Kao endemska vrsta živi u rekama Zeti u Crnoj Gori i Buni u Bosni.


    Mamci i pribor za lov:

    Lov dozvoljen samo musičarskim priborom.

  9. #39

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    POTOČNA ZLATOVČICA (Salvelinus fontinalis)




    Lokalni nazivi: Potočna zlatovčica, Kanadska pastrmka

    Max. dužina: 1m

    Max. težina: 7 kg

    Vreme mresta: od oktobra do marta

    Opis i građa:

    Leđa su maslinasto do tamnozeleno i marmorisana, bokovi su žutobeli sa svetlijim tačkama, trbuh je beo ili crvenkast. U periodu mrešćnja, trbuh je izrazito crven. Na leđima i repnom peraju postoje tamne pege. Na telu se nalazi manji broj crvenih pega. Po krupni svetlim pegama, zlatovčice se razlikuju od drugih salmonida iz naših voda. Crvene pege mogu biti sa svetlim obrubom ili bez njega. U vodama naše zemlje, dostignu dužinu do 50 cmi težinu do 1 kg.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Današnje rasprostranjenje zlatovčica u našoj zemlji nije dovoljno proučeno. Poznata je populacija iz izvorskog dela reke Bosne. Hrani se planktonima, puževima i školjkama.

    Razmnožavanje:

    Potočne zlatovčice se mreste od oktobra do marta. Polno je zrela između druge i treć godine, kad je dugačka 15-30 cm.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se veštačkim mušicama, a ako je voda mutna i manjim varalicama. Debljina najlona je 0,20-0,25 mm a veličina udice 10-12.

  10. #40

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    JEZERSKA ZLATOVČICA (Salvelinus alpinus)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: Jezerska zlatovčica

    Max. dužina: 75 cm

    Max. težina: 10 kg

    Vreme mresta: od oktobra do januara

    Opis i građa:

    Jezerska zlatovčica ima vrlo sitne krljušti, koje čvrsto naležu na telo pa ih je stoga teško i uočiti. Prvi zrakovi u grudnim, trbušnim perajama, kao i u podrepnom peraju su bele boje. Leđa su zelenkasto-crne boje, bokovi tela srebrnkasti a trbuh je beo. U periodu mrešćenja, boja tela se donekle menja. Na telu postoje retko raspoređene krupne rozikaste pege. Jedinke ove vrste mogu da narastu do 75 cm, ali su obično manje od pola metra. Mogu dostići težinu do 10 kg.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:


    Jezerska zlatovčica živi u moru, a u periodu mresta migrira u slatke vode. Međutim, postoje i nemigratorne slatkovodne forme, kao one koje su naseljene u Bohinjskom i Velikom Plivskom jezeru. Ona je tipični stanovnik hladnih i kiseonikom bogatih voda. Jezerska zlatovčica je veoma značajna za sportski ribolov. Ima vrlo ukusno meso. Mlađ ove vrstese uzgaja u našoj zemlji i pušta u jezera i vodene akumulacije, u kojima su povoljni uslovi za njen život.

    Razmnožavanje:

    Polno sazrevaju u starosti od 3 do 5 godina. Mresti se na peskovitom i šljunkovitom dnu jezera, od oktobra do januara. Uz obalu polaže 3 000 do 6000 jaja, koja u dijametru imaju oko 5 mm. Razvoj embriona u jajnim opnama traje 65 do 72 dana.

  11. #41

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    PEŠ (Cottus gobio)




    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: popin pampur, glavoč, kapič

    Max. dužina: do 12 cm.

    Max. težina: do 150 g.


    Opis i građa:

    Naraste do 12 cm, telo mu je golo i valjkasto. Ima veliku i spljoštenu glavu sa tupom njuškom i širokim ustima. Telo mu je prekriveno sluzavom materijom, sive boje sa pegama. Trbuh mu je sivo-bele boje. Grudna peraja su mu velika i lepezasta, leđno je dvodelno, od koga je prvi deo bodljikav. Trbušna peraja nikad ne dosežu do analnog otvora.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Živi u salmonivnim vodama, u našoj zemlji živi u sva tri rečna sliva, od najnižih delova pa sve do regiona pastrmke, na kamenitoj podlozi. Danju se krije pod kamenjem, a u lov izlazi noću. Udicu sa glistom često zagrize u večernjim satima.

    Razmnožavanje:

    Mresti se u februaru, martu, aprilu i maju, kada ženka odloži oko 100 komada jajašaca ikre, koja se lepi na kamenje. Embrion se u jajnim opnama razvija 2-3 nedelje i za to vreme ih mužjak čuva. Jaja su velika, u dijametru imaju 2 do 2,5 mm. Kada se previše namnoži u pastrmskoj vodi, desetkuje ikru i mlađ, ali ni pastrmka mu ne ostaje dužna. Peš traži peskovito ili šljunkovito dno, tj. ona mesta na koja pastrmka odlaže ikru.

    Mamci i pribor za lov:

    Lovi se lakim ribolovnim priborom, najlon debljine 0,10 - 0,16, udica br. 12-16, plovak nosivosti 0,5 - 1,5 gr. Mamci su glista i razni insekti. Neretko se mogu uloviti lepši primerci na parče. Koristi se kao (dobar) mamac za smudja a neretko ga i štuka stavlja na meni.

  12. #42

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    PIJOR (Phoxinus phoxinus)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: gagica, pisanec, zelenak, pižor

    Max. dužina: 12 cm

    Max. težina:

    Vreme mresta: od maja do jula

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Najčešće živi u vodama Duvanjskog, Sinjskog, Livanjskog i Glamočkog polja, u Buškom i Mostarskom blatu i u Blidinjskom jezeru, ali se sreće u svim vodama dunavskog i jadranskog sliva. Nastanjuje bistre reke sa peščanim i šljunkovitim dnom u velikim jatima. Ako se voda jako ugreje jata se sele ka izvorima gde je voda hladnija.

    Opis i građa:

    Pijor naraste od 10 do 12cm, retko više. Čvrste je građ i okruglog tipa. Krljušti su sitne i na trbuhu ih nema. Glava i prsa su mu kamincrvena. Osnovna boja na leđima je tamnozelena ili prljavosiva, na bokovima tela nalaze se mrlje nepravilnog oblika, često spojene u zlatnu uzdužnu prugu. Celo telo je posuto sitnim sivim pegama. U periodu mresta mužjaci dobijaju življe boje.

    Razmnožavanje:

    Pijorovi se mreste od maja do jula, obično od polovine maja do polovine juna. Plodnost je mala, do hiljadu jaja. Jaja odlažu među kamenje, lepljiva su i imaju u dijametru od 1 do 1,25 mm.

    Mamci i pribor za lov:

    Hrane se biljnom i Ěivotinjskom hranom. Pijor se lovi najfinijim priborom - najsitnijim udicama sa najmanjim glistama il kuglicama hleba. Pre pecanja treba rasuti sitne mrve hleba kako bise jato okupilo.
    Najčešće se lovi űerencem. U sredinu rasklopljenog čerenca stavi se komad hleba ili tonuće primame i baci uz obalu gde se ribe jate. Nakon desetak minuta polako i pažljivo se približimo čerencu i naglim trzajem ga izvlačimo napolje. Ukoliko je hleb suv ili sa mnogo korice neće tonuti, pa treba privezati grumen za mrežu najlonom ili nekim kanapom. Na ovaj način možete uloviti veliku količinu pijora ali nemojte peterivati jer brzo ugibaju, pa lovite onoliko koliko vam stvarno treba.
    Kao keder pijor se može koristiti samo u hladnijim i kiseonikom bogatim vodama. Pijor je izuzetno osetljiva riba i vrlo brzo ugiba na udici. Meso pijora je jestivo iako je blago gorko ali je odličan mamac (mada osetljiv na dubinu vode). Koristi se u ribnjacima kao živa hrana.

  13. #43

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    PUCAVAC (Rhodeus sericeus amarus)



    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: gorčak, gaovica, kućahal, platičica, banatski keder, plavojka, plavica, plavac.

    Max. dužina: 6-9 cm.

    Max. težina: ispod 100g.

    Vreme mresta: april - avgust.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Pucavac naseljava mirne vode Dunava i njegovih pritoka . Rasprostranjen je u evropskim vodama do Urala , osim Italije , Španije , Velike Britanije , Irske , Danske i Skandinavskih zemalja . Nalazimo ga i u barama, jezerima, mrtvajama i plavnim terenima. Mali je, ali zato među najlepšim ribicama iz familije ciprinida.Pogodan je za držanje u večim hladnovodnim akvarijumima .

    Opis i građa:

    Leđa su mu sivomaslinasta sa plavičastim prelivima, a od sredine tela prema repu po bočnoj liniji ima zelenu prugu. Za vreme mresta po trbuhu i bokovima ima crvenkaste, a ponekad i crne pege. Životni vek pucavaca je od 4 do 5 godina, dok su seksualno aktivni u drugoj godini života.

    Razmnožavanje:

    Mresti se od aprila do avgusta u nekoliko navrata. Ženka u vreme mresta ima legalicu - cevčicu kroz koju odlaze 5 - 10 jajašaca ikre u odškrinutu barsku školjku u kojoj se razvijaju jajašca dve do tri nedelje , a mladunčad je napuštaju dva dana nakon izleganja. Posle ovog čina školjka ostaje ne povređena. Mužjak za vreme parenja dobija izraženije delove oko usta i očiju .Plodnost ženke je 40 - 100 jajašaca ikre, veličine do 3 mm.

  14. #44

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    SABLJARKA (Pelecus cultratus)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta © "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: garda

    Max. dužina: do 50cm.

    Max. težina: do 2 kg.

    Vreme mresta: od maja do juna.

    Opis i građa:

    Telo joj je prekriveno sitnom krljušti i podseca na sablju, pa je tako i dobila ime. Može da naraste do pola metra i dostigne težinu 2kg. U našim vodama je malobrojna, pa nema veliki privredni značaj. Grudna peraja su dugačka i dosežu do trbušnih. Usta su gornja i potpuno okrenuta na gornju stranu. Krljušti su sitne.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Sabljarka živi u velikim rekama, a u našoj zemlji naseljava nizijske vode crnomorskog sliva. Dok su mlade, sabljarke se hrane zooplanktonom, kasnije se hrane različitim beskičmenjacima, insektima koji padaju u vodu i larvama riba.

    Razmnožavanje:

    Mresti se u maju i junu, kada ženka položi oko 300000 jajašaca ikre. Embrioni se u jajnim opnama razvijaju nekoliko dana. Za to vreme ih nosi vodena struja. Polnu zrelost stiče sa 3-4 godine.

  15. #45

    Odgovor: Vrste slatkovodnih riba sa Balkana

    SKOBALJ (Chondrostoma nasus)


    Slika preuzeta sa poljskog sajta "Riblje Oko"

    Lokalni nazivi: podust, štupser, rijac, tintaš, šljivar, škobalja, jatnik

    Max. dužina: do 50cm i do 8 godina.

    Max. težina: 1.5 kg

    Vreme mresta: od marta do maja.

    Opis i građa:

    Po leđima je crnozelen, po bokovima i trbuhu srebrnobeo, leđno peraje je sivo, a ostala su crvenkasta, ima izrazitu, naprijed stršeću njušku. Repno peraje obrubljeno je tamnom ivicom. Telo je izduženo. Glava ima karakteristične usne, prilagođene struganju hrane sa kamenja. Usta su postavljena nadole ispod ovećeg nosa.

    Navike, stanište, rasprostranjenost:

    Skobalj je riba koja se krece u velikim jatima i hrani se algama i muljem koje skida sa krupnog šljunka. Po ovim karakterističnim tragovima može se lako odrediti područje na kom se zadržavaju jata sa krupnijim primercima. U ravničarskim rekama ova riba, zbog načina ishrane, nije na ceni, ali je skobalj iz planinskih voda veoma cenjen, pa se ograničava njegov ulov na 10 komada. Rasprostranjen je po celoj Istočnoj Evropi. Naseljava brze vode u kojima živi sa mrenom, klenom i ploticom. Kada je voda bistra treba ga tražiti u glavnom toku, a kada se zamuti prilazi obali i tu traži hranu

    Razmnožavanje:

    Mresti se od marta do maja, izleže 50-100000 jajašaca, a polno je zreo s 3 godine pri dušini 15-25 cm.

    Mamci i pribor za lov:

    S obzirom da se skobalj kreće u jatima u brzim vodotocima na šljunkovitom terenu, a da mu je bajati hleb, kao primama, prava poslastica, pojavljuje se problem kako jato primamiti i zadržati na mestu određenom za ribolov. Za ovo se koristi alatka pod imenom mamac. To je naprava sačinjena od izlivenog olovnog tega od oko 3 kg na koga je montirana pletena mrežica sa otvorima 2x2 cm veličine kese za 2 kg. Iz tega je napravljen i rukohvat koji služi za zabacivanje ove naprave u vodu. Kroz rukohvat se provlači deblji najlon (1 mm) na čijem je kraju plovak od stiropora (precnika 10 cm) ili plastična flaša koja služi za obelež;avanje tačnog mesta na kome se nalazi primama. Drugi kraj najlona vezuje se na obali malo uzvodno od mamaca da bi se smanjio otpor vode i da ne bi smetao plovku za pecanje.

    Za ovakav ribolov se koriste nešto duži stapovi (3.5 - 4m kratke akcije ako se lovi sa mašinicom, ili 4 do 5m ako se lovi štapovima bez vodica). Bitno je da su štapovi što lakši jer je neophodno stalno zabacivanje. Za ovu primenu su se dobrim pokazali karbonski štapovi. što se plovaka tiče, u praksi su se najbolje pokazali vretenasti plutani, plastični ili balza plovci dužine 10cm i prečnika 15mm sa plastičnim ili fiberglas antenama i plovci pera, koji nose do 20gr. olova. Udice bele, kovane, veličine 10-12 a najlon 0,30 mm sa nosećim podvezom od 0,20mm zbog velikog kvašenja prilikom čestog zabacivanja.

    Kada je mamac ubačen u vodu već posle nekoliko minuta može se početi sa pecanjem. Udica se namamči sa ružom od hleba koja se na jednom kraju malo zgnječi i tu se zabode udica. Pored hlebne ruže koriste se i hlebna kuglica, mesni crvići, crvi brašnari, tanka crvena glista, kuvani krompir, kulja i komadic zgrušane krvi. Lovi se tako što se udica zabaci nekoliko metara ispred mamca i kad plovak nailazi u blizini bove lagano ga navedemo pred samu mrežicu. Ovde je vrlo bitno da nam namamčena udica klizi po dnu jer se skobalj hrani sa samog dna, i na tonjenje plovka treba kontrirati energično i kratko.

    Sa obzirom da se skobalj hrani zelenim algama koje rastu na kamenju ispod vode, lako je pronaći mesta gde se kreće prostim pregledom površine kamenih gromada. Ako na njima ima pravilnih tamnih tragova, skobalj je u blizini. Međutim, mnogi tvrde da kada ima dosta algi, kada je voda bistra, skobalj ima dosta hrane i vrlo ćete ga teško privoleti da jede vaše mamce. Tada možete probati da pecate na alge kao i ploticu, ali obratite pažnju. Skobalj ne može da čupa alge sa kamenja, vec ih struže nosom ili hvata polumrtve, prezrele komade koje nosi struja. Ovi komadi nisu zeleni vec mrki, pa njihovo ponašanje i boju treba i vi da oponašate vašom prezentacijom

Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Riba i plodovi mora
    Autor _baba_ u forumu Recepti
    Odgovora: 45
    Poslednja poruka: 29.01.2011, 01:11
  2. Karakterologija stanovništva zapadnog Balkana...
    Autor ser_gogsy u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 22.11.2010, 16:40
  3. Ugrožene vrste
    Autor HLEBmaster u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 04.11.2008, 15:20
  4. Riba jesetra nokautirala ženu koja se vozila čamcem
    Autor HLEBmaster u forumu Spomenar
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 15.06.2007, 21:40
  5. Chudna riba u Dunavu
    Autor HLEBmaster u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 05.08.2006, 13:18

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •