Tomaš Garig Masarik (*7. mart 1850, Hodonjin -14. septembar 1937, Lani) je bio prvi predsednik Čehoslovačke, osim toga političar, filozof, sociolog i novinar.
Masarik je rođen u radničkoj porodici u gradu Hodonjinu koji se nalazi u Moravskoj (tačnije u Moravskoj Slovačkoj), a koja je onda bila deo Austro-Ugarske, a danas se nalazi na teritoriji Češke Republike. Njegov otac je bio Slovak Jozef Masarik, a majka mu je bila Terezija Masarikova, rođ. Kropačkova i bila je poreklom iz Moravske, tačnije iz Hane, odnosno češkog je porekla, ali se kretala u društvu Nemaca, tako da nije dobro znala češki jezik i po nekima, Masarik je skrivao njeno "nemačko" poreklo.
Osnovno obrazovanje stekao je u Hodonjinu a zatim se školovao u Hustopeču i Beču gde je maturirao. Studirao je filozofiju u Beču i doktorirao 1876. godine. Upoznao se sa amerikankom Šarlotom Garig, oženio se sa njom i primio ime Tomaš Garig Masarik 1878. godine.
1882. godine postao je vanredn profesor Filozofije na Praškom univerzitetu, nakon što je ovaj podeljen na nemački i češki deo. Imao je jako popularne ideje kao profesor zbog čega je stekao popularnost. Počeo je da se pojavljuje i u političkom životu i biran je za poslanika Carskog veća 1891. i ponovo 1907. Svoje filozofsko shvatanje prezentira u knjigama "Češko pitanje", "Socijalno pitanje" i "Rusija i Evropa". Emigrirao je u Zapadnu Evropu i zalagao se za osnivanje države koja bi zahvatala Češku, Moravsku, Šlesku (čiji se veći deo nalazi na prostoru današnje Poljske) i Slovačku. 14. novembra 1918. ga je Narodna skupština Čehoslovačke izabrala za predsednika i on je postao prvi predsednik Čehoslovačke. Već 20. decembra se vratio iz emigracije. Biran je za predsednika 1920. i 1927. ponovo i iz zdravstvenih razloga je odstupio 1935. godine.
Bio je filozof racionalista i humanista. Imao je religiozno, ali ne crkveno mišljenje. On je antiklerikalan, protivnik je katoličkog mišljenja, apsolutizma, konzervativizma, komunizma, marksizma i Sovjetskog Saveza. Bio je humanističkih i socijalno bezkonfliktnih mišljenja, a u državničkoj sferi bio je za demokratiju anglosaksonskoga tipa.