Zinedin Jazid Zidan (arap. زين الدين زيدان, fr. Zinedine Yazid Zidane, rođen 23. juna, 1972. u Marseju, Francuska) je bivši francuski fudbaler kabilskog porekla. Zinedin Zidan je bio vezni igrač. Dugo godina je bio član reprezentacije Francuske, sa kojom je osvojio Svetsko prvenstvo 1998. i Evropsko prvenstvo 2000. Karijeru je završio u finalu Svetskog prvenstva u Nemačkoj 2006. protiv Italije, gde je bio isključen u drugom produžetku nakon što je glavom u prsa udario italijanskog beka Marka Materacija, ali je i pored toga dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača Prvenstva.
U svojoj karijeri je igrao za Kan, Bordo, Juventus i Real Madrid. Kada je iz Juventusa prešao u Real Madrid za 76 miliona evra postao je najskuplji fudbaler u istoriji. Sa Realom je osvojio Ligu šampiona 2002. postigavši pobedniči gol protiv Bajer Leverkuzena. Zidan je jedini igrač uz Ronalda koji je tri puta izabran za najboljeg igrača sveta po izboru FIFA, a još tri puta se našao među prvih tri.

Zidan je rođen u Marseju 23. juna 1972. kao dete alžirskih imigranata. Idol u mladosti mu je bio bivši urugvajski fudbaler Enco Frančeskoli.

Klupska karijera

Zidan je svoju fudbalsku karijeru započeo u juniorskom timu US Sen-Anrija, lokalnom klubu iz Marselja. Sa 14 godina, odigrao je prvu sezonu u juniorskoj ligi, gde ga je primetio Kanov skaut Žan Varadu. Zidan je otiša u Kan na šest nedelja probe, ali je nakon toga još četiri godine proveo u klubu. Svoju prvu utakmicu u francuskoj Prvoj ligi odigrao je sa 17 godina, a svoj prvi gol je postigao 8. februara 1991, pa mu je za nagradu klupski predsednik poklonio auto. Vrhunac njegove prve sezone u Kanu je bio plasmanu Kup UEFA.
Zidan je sezone 1992/93 prešao u Bordo, sa kojim je 1995. osvojio Intertoto kup i igrao u finalu Kupa UEFA 1996. godine. Za Bordo su tada nastupali Bišente Lizarazu i Kristof Dugari, i taj trio je tokom 1990ih postao zaštitni znak Bordoa i fudbalske reprezentacije Francuske.

Godine 1996 Zidan je prešao u redove italijanskog Juventusa, tadašnjeg aktualnog osvajača Lige šampiona, za 3 miliona funti. Zidan je u ekipi Marčela Lipija postao glavni organizator igre. Prve sezone sa Zidanom Juventus je osvojio Skudeto i Interkontinentalni kup. Takođe su igrali u finalu Lige šampiona 1997, u kom je Juventus izgubio od Borusije Dortmund rezultatom 3:1 .
Iduće sezone je postigao 7 golova u 32 utakmice i tako pomogao Juventusu da zadrži naslov prvaka Italije i opet je nastupio u finalu Lige šampiona 1998, u kom je Juventus opet poražen, ovaj put rezultatom 1:0 od madridskog Reala. Na kraju te sezone Zidan je izabran za najboljeg fudbalera sveta.
Tokom pet sezona u dresu Juventusa Zidan je postigao 24 gola.

Godine 2001, Zidan je potpisao četvorogodišnji ugovor sa Real Madridom uz odštetu od čak 76 miliona evra, što je i do danas najviša plaćena odšteta u istoriji fudbala.
Zidane je uspešno krenuo s novim klubom. U finali Lige šampiona 2002. u Glazgovu postigao je gol volejom za 2:1 i pobedu na Bajer Leverkuzenom. Iduće sezone, Real je uz španski Super kup, osvojio i evropski, a Zidan je proglašen najboljim igračem 2003. godine u izboru FIFE i tako je postao uz Ronalda jedini igrač koji je ovu prestižnu nagradu osvojio tri puta.
Unatoč tome što je postigao svoj prvi het-trik u pobedi 4-2 protiv Sevilje, Zidanova poslednja sezona nije bila uspešna, Real je brzo ispao iz španskog kupa i Lige šampiona, i sezonu je završio sa 12 bodova zaostatka za prvakom Barselonom. Dana 7. maja 2006, Zidan je protiv Viljareala na stadionu Santjago Bernabeu odigrao svoju poslednju utakmicu za Real Madrid.

Reprezentativna karijera

Zidan je svoju prvu utakmicu za reprezentaciju odigrao 17. avgusta 1994. u prijateljskoj utamici protiv Češke i na toj je utamici postigao 2 gola. Nastupio je na Evropskom prvenstvu 1996. u Engleskoj, gde je Francuska u polufinalu poražena od Češke nakon izvođenja jedanaesteraca.

Na Svetskom prvenstvu u Francuskoj Zidane je postigao 3 gola, od čega 2 u finalu protiv Brazila, kog je Francuska pobedila sa 3-0 i tako osvojila svoj prvi naslov svetskog prvaka.

Zidan je bio ključni igrač Francuske na EP 2000., gdje je odličnim igram i presudnim golovima pomogao svojoj reprezentaciji da osvoji naslov prvaka. Francuska je tako, pobedivši u finalu Italiju postala prva reprezentacija nakon Zapadne Nemačke 1974. koja je istovremeno bila i svetski i evropski prvak.

Zbog povrede Zidan nije mogao igrati prve dve utakmice za Francusku na Svetskom prvenstvu 2002. Zaigrao je u trećoj utakmici, ali ni on nije mogao pomoći reprezentaciji da pobedi i izbori plasman u osminu finala, pa je Francuska završila prvenstvo već u prvoj fazi bez postignutog pogotka.
Na Evropskom prvenstvu 2004. Zidan je u sudijskoj nadoknadi doneo pobedu Francuskoj protiv Engleske postigavši gol iz slobodnog udarca i iz jedanaesterca. Međutim, Francuska je u četvrtfinalu poražena od kasnijeg pobednika Grčke. Nakon poraza, Zidan je nakratko završio svoju reprezentativnu karijeru, da bi se 3. avgusta 2005. vratio na nagovor francuskog selektora Rejmona Domeneka, da pomogne Francuskoj da izbori nastup na Svetskom prvenstvu.
Dana 27. maja 2006, Zidan je protiv Meksika zabeležio jubilarni 100. nastup za reprezentaciju i tako postao jedan od četvorice igrača koji su nastupili za Francusku reprezentaciju više od 100 puta (osim njega taj uspeh su ostvarili Marsel Desai, Didije Dešamp i Lilijan Tiram).

Na Svetskom prvenstvu 2006. Francuska je, iako pre prvenstva i nije bila izraziti favorit, stigla do finala protiv Italije, za koju je Zidan najavio da će mu to biti poslednja utakmica utamica u karijeri. U finalu Francuska je povela Zidanovim golom iz jedanaesterca, čime je on postao tek četvrti igrač uz Pelea, Paula Brajtnera i Vavu koji je postigao gol u dva različita finala Svetskih prvenstva. Međutim, do kraja regularnog dela Italija je izednačila na 1-1, a Zidan je u 110. minuti produžetaka zaradio isključenje nakon što je udario glavom Marka Materacija, koji ga je prethodno uvredio. Francuska je finale izgubila nakon izvođenja jedanaesteraca, a Zidan je, uprkos tom incidentu dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača turnira.


Wikipedia