Iz svake knjige javljaš se ćutke,
Dobro me držiš budnog do zore;
Sklopljenih očiju, k’o u lutke,
Odletiš iz sna kroz prozore.
I bolno hoću da te dovučem:
Stežem ti ruku, ali bez snage;
Kako i danas – tako i juče
Nestaješ usred srebrne magle.
I ne znam kako do novih snova,
I da li hoćeš biti u njima
K’o u riječima što su slova;
Čekaću zato, smrvljen od bola,
(Sred vrelog ljeta – meni je zima!)
Da uđeš u san mekano gola…
***
KLETVA
Ukleti, valjda sa pravom
(Preci nam lopovi bili!)
Bolest se uvuče zdravom –
Puno nas groblje, mili!
I strah nas za djecu našu
Da kletva i njih ne smori;
Mi živi u smrt smo vašu
Utkali sebe. Pa zborim:
Veliki Bože, pomozi!
Odagnaj riječi zlobne
Iz naše tišine grobne;
Odagnaj, jer nema više
Snage u ruci, u nozi…
Ta kletva nas opet siše…
***
K’O DA ME NI BILO NIJE
Neka ti kažu nebesa
Koliko ima te, Ženo
U ovoj tišini plesa
Krvi što ključa venom;
Neka ti pokažu ptice
Lepetom mekih krila
Koliko žudim da lice
Dotaknem tvoje k’o svila;
Koliko hoću – a strah me –
Obgrlit’ lukavo, mila,
Tvoj struk! A prah me
Starosti polako krije…
Biću tek san što si snila –
K’o da me ni bilo nije.
***
PRIMAKNEM SE PROZORU
To riječi čarobne tvoje
Probude me pred zoru.
Pomislim kako si blizu –
Primaknem se prozoru…
***
MOLITVOM U SVITANJE
Zaista to ne treba –
Za mene brinuti brigu,
Sve dok se ima hljeba,
Zdravlja, po koju knjigu…
Zaista potreban nisam
Žaljenja bilo koga;
Srećan – kad nema vriska
Srećan – s vjerom u Boga!
I zato: samo ćuti.
Život je trenut samo
Odavde do Tamo;
I nikad se ne ljuti –
Mirna budi ko janje,
S molitvom u svitanje…
***
TI BUDI
Ti budi daleko tamo
Preko mostova trista;
Ja ću i dalje ovako:
Da padam poput lista.
Ti budi daleko tamo,
A ja ću ovdje leći,
Sanjajuć’ kako se znamo –
A stranci smo sve veći!
avgust 2009.
***
Rekli su o ovim stihovima:
- Ненад Милосављевић - Prelepa poezija. Čestitam. Pesme koje traže da im se vraćam, ali ne zato što sam ih slabo razumeo, već što su prelepe. (…) Po meni ovih šest pesama govore više nego većina knjiga koje se danas štampaju na prostorima zajedničkog nam jezika.
*
- Gordana Dakić - Samo napred!Svako treba da radi ono što zna,ti to činiš i na pravom si putu!
*
- Jasic Fikreta – Tvoja poezija, kao i mnogobrojna druga, je dokaz snage pjesničke riječi, pjesničkog jezika, koji prevazilazi sve granice. Pjesnička osjećanja čarobno odzvanjaju i prelijevaju se u zvuk jedinstva…Ma, neka poezije,neka nam žive pjesnici, jer život i svijet bez njih bi zaista postao robotiziran.
*
- Sladja Zubcevic Vidjen – „Ti budi daleko tamo,
A ja ću ovdje leći,
Sanjajuć’ kako se znamo –
A stranci smo sve veći!“
Prelijepo Envere!
Svaka cast!!
*
- Vida Nenadic – Ova poezija nije pisana nego istakana iz duše!
*
- Samir Tahirović – Hvala za odličnu poeziju … u ova „šugava vremena“ skoro sam i zaboravio na iskrene ljubavne pjesme, pa se iznova vraćam na Lorku, Jesenjina, Dučića …, a ovo sada i Enver Muratović. Hvala!
*
- Sabahudin Hadzialic – Pitko, iskreno…nadahnuto…najteze je pisati istinu…ona oslobađa. I kada je ljubav u pitanju. No, Enver ima nesto sto mnogi koji sebe piscima zovu, nemaju. A sta, odmah se pita vrli pitac neki? Upravo to pitanje. Na koje odgovara pjesmama svojim. A o sonetima da ne govorim.. … Ovo je cista desetka. Od mene.
*
- Hakija Karic – Ako poezijom hoćemo dočarat istinu.. onda polazimo od pretpostavke da smi iskreni!!
No, u ovom svijetu poremećnih moralnih i svih drugi progresivnih normi teško se oteti dojmu da nećemo na obične i ponekad skoro banalne riječi ostati bez teksta jer nismo naviki, jer ne očekujemo da se iznenadimo i oduševimo!! Odviknuti smo već od osmijeha, od ljepote običnosti jer nas svakodnevica ubi irelanošću, ubi nas priča koja kaže da ne trebamo/ ne smijemo da se radujemo ljepoti „čarobnih riječi“…
Ipak, ima nade.. dok je poezije i pjesnika.. dok je ovakvih stihova..!! Envere, hvala.. dovukao si osmijeh, i to iskreni, na ovo rijetko nasmiješeno lice..!!!
Poruku je izmenio Lilith_021, 16.11.2009 u 12:43Razlog: smanjila font