I dok sam bila najluđa imala sam tu neku "strinu" u glavi koja mi je povremeno lupala šamare i treznila ludu glavu. Uvek sam imala kočnicu, uvek kad sam radila naopako znala sam da je naopako i puštala da bude tako sve dok je dovoljno sigurno. Mislim da je to uticaj vrlo malo karaktera i analitične prirode a mnogo više vaspitanja i usmeravanja od strane roditelja ili porodice.
Sad je "strina" već odomaćena i veoma retko izlazi van. Došle su godine vladavine razuma. Dokle će potrajati ne znam.