Ja neću biti takav
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 47

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Ja neću biti takav

    ... ili greške naših roditelja koje mi nećemo ponoviti.

    Još uvek pamtim situacije kad se moja majka, iznervirana zbog ovog ili onog što su joj roditelji ili jedan od njih priredili, svečano okreće sestri i meni i govori: "Ako ikad učinim to i to, sekirom me po sred čelepenke rascepite". Znala je da tvrdi i drugima kako nešto što su njeni roditelji činili neće ona ponoviti. Ukoliko bi joj to neko osporio, umela je reći "Ma, pljuni me po sred nosa ako to učinim".
    Prošle su godine od tada. U nekim stvarima im nije slična, neke greške ne ponavlja, ali ipak ....Starenje, gubitak samokontrole, ili tek karakter i genetika, ali moja majka sve više i češće sliči svojim roditeljima. Ne uvek, ne u svemu, ali da, ponavlja nešto od onoga zašta je rekla da nikad neće. Čak i kad je podsetim i pitam: "Da uzmem sekiru ili tek da te pljunem po sred nosa?", nasmeje se i odgovori nešto u stilu "Tada sam mislila da nisu u pravu, a sad znam da jesu bili. Uostalom, ja sam ti majka".
    Za sebe bih rekla da sam svesnija, bar malo. Ne tvrdim da nešto za šta smatram da moji roditelji nisu dobro činili ja ne bih ponovila, uglavnom tvrdim da ću se truditi da ne budem takva. I ne pominjem nikakve sekire i druge alate niti sebe bacam u rizik da budem popljuvana.

    Poslužiću se delom Biterovog posta.
    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku
    Mislim da cu, nauceci se primerom, ja biti odlican roditelj, necu daviti svoju decu.
    No onda oni nece imati los primer pred sobom, pa nece imati osecaja za ponasanje i onda ce oni daviti svoju decu.
    Neke osobine mora da se ponavljaju u svakoj drugoj generaciji!
    U kojoj meri se mi možemo promeniti u odnosu na naše roditelje? Koliko voljom i samokontrolom možemo da se odupremo poznatom šablonu i u krajnjem slučaju, nasleđenom karakteru?
    Šta je to što danas zamerate svojim roditeljima (ili možda i ne zamerate, ali smatrate da su grešili) što tvrdite da vi nećete ponoviti ili pak da će te se truditi da ne ponovite?
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #2

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Odličan sam u tome, časna reč.

    Još kao klinac sam rekao: "Ja nikad neću da pušim." gledajući ćaleta kako purnja ko besan. Ni da se opijam (ćale, takođe - dobro, volim da popijem u društvu, mogu i da se napijem, ali su to izuzetne situacije). Vodim računa šta pričam da se ne bih posle izvinjavao. Ne cmizdrim i ne tražim sažaljenje kao keva, ponekad. Eto, to mi pade na pamet momentalno.

    Inače su sasvim ok ljudi, hlebotvorci - pošten soj.

  3. #3

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Ja bih tu imala puno da pričam jer ne želim postati kao baka ili kao mama.

    Baka je jedno stvorenje koje ne preza pred ničim da se pokaže kao žrtva. Osoba koja smatra da je uvijek u pravu i da su se sve njezine riječi pozlatile. Osoba koja ne priznaje drugi način odgoja i življenja. Osoba koja je kao Gestapo i želi znati što, zašto, kada, gdje i sa kime. Osoba koja je toliko durljiva da sam se ja promjenila nabolje jer dvije durljive osobe ne mogu zajedno opstati.

    Mama... Mama je.. Ah, ne mogu reći da je njezino ponašanje zbog menopauze jer ju je davno prošla ali mislim da polako počinje naginjati svojoj mami, gore opisanoj mojoj baki. Znam popričati sa mlađom sekom o njezinom prevrtljivom ponašanju, promjeni raspoloženja i krivom viđenju stvari. Da vidim primjećujem li samo ja to ili... Uglavnom, ipak nosi bakine gene.

    Dakle, ja svojima ne zamjeram njihov odgoj već samo ponašanje. A to je najgora stvar jer ti sam ne znaš više kako se postaviti te kako im udovoljiti.

    I sada dolazim ja... Ja neću i ne želim biti kao one. Zašto sam toliko sigurna u takav ishod? Zbog snage volje. Ne dam se ja. Znam točno koje mane imam i znam ih kontrolirati i jako dobro mijenjam svoju osobnost. Naravno, ne mogu se 360 okrenuti oko svoje osi ali ove neke bitne značajke mogu spriječiti da 'isplove' iz moje pojave.

    Ali ono što mogu reći pouzdano - sa godinama sam bolja.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  4. #4

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Trudim se da neke njihove osobine, koje su me nekad dok sam zivela sa njima (ni sad nista manje) iritirale,ne usvajam.
    Ali moram priznati da mi se isto tako nekad desi da odreagujem na neke situacije, bas kako bi oni odreagovali, a to nikako nisam volela kod njih.
    I trudim se da mi se to ne desava cesto i sto puta sam im u raspravama rekla - Ja nikad necu biti kao Vi.
    Mozda sam ih tad nesvesno povredjivala.
    Moj otac je dobrica i velika dusa, ali me je uvek nerviralo kod njega, sto ima vremena za sve,a kad dodje do tacke kljucanja onda sve u letu i trku, obavlja.

    Dva puta mi se desila takva situacija i setila sam se reci da necu biti kao on i necu stvari prepustati slucaju.

    Toga se jos uvek drzim.

  5. #5

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Znajte, sestra i ja smo sklopile pakt da će jedna drugoj reći čim primjeti neke naznake ponašanja naše mame ili bake. A i tate. Da pokušamo u samom korjenu da sasječemo, možda, neizbježne gene.

    Nisu one grozne ali da imaju neke stvari koje nas smetaju - imaju.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  6. #6

    Odgovor: Ja neću biti takav

    - kada sasm bio mali ... znalo se dogoditi da prisustvujem situaciji kada se moji roditelji posvađaju /zar se to ne događa povremeno u svakoj porodici/?
    tada sam znao otići u drugu sobu i sam sebi reći sledeće : _ kada odrastem,obećajem da se neću nikada svađati sa ženom .

  7. #7

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Mati je bila divna, blaga, vedra. Za svakog je imala rec i razumevanje. Ali.... njena mati, iliti moja baba je bila u svemu negativna. Nije prihvatala nikoga ko ne pripada porodici Milovanovic. Imala je opasan jezik i bila je krajnje sebicna.
    Ono sto najvise nisam volela kod nje bile su sledece reci: "Ja sam nesrecna"!
    Moja se mati tesko rabolela i dva meseca bila u bolnici. Baba nije otisla ni jednom da je obidje. Inace mati je bila jedinica!
    Na samrti, jos uvek u bolnici mama je rekla mom bratu: "Idi kuci i reci mojoj majci da dodje i da vidi sta je NESRECA". Posle nekoliko dana je umrla, ogorcena na svoju majku!
    Nikada, ali nikada necu biti kao baba, a reci "nesrecna sam" ne postoje u mom recniku!
    neunistiva zlojebaba!

  8. #8

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Zameram mami sto mi je, na neki nacin "trasirala" moje zivotno opredeljenje sto se struke tice, a sve pod velom "Ti si sama tako odlucila, ja sa tvojom odlukom nemam nista "
    Tako da sam jos u 4. razredu OS "znala" da cu ici u gimnaziju...a u 7. i koji cu fakultet zavrsiti...
    Zavrsila sam ja sve to, sto bi se reklo "posteno", ali nisam srecna ...
    Isto je sto se vanskolskih aktivnosti tice...svoju neostvarenu zelju za klavirom je isterivala preko mene...

    I tu sam ja totalno drugacija sto se moje dece tice (s' pravom sada trvdim)
    Posmatram ih, ponudim vise "stvari" i vidim prema cemu imaju afiniteta...

    I konacnu odluku o tome s' cime ce se u zivotu baviti ce doneti sami...
    Budi pametan i pravi se lud

  9. #9

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Ove dubokoumne teme nisu za mene, jer kad bih pochela ne bih znala da stanem

    Ta genetika je chudo jedno...
    Pokushavanje ispravljanja svojih greshaka na deci josh vece...
    I obrnuto, pokushati da ne ponovish greshke koje su tvoji roditelji pravili...borba. Big fight sa samim sobom... ponekad.

    Jedino shta sam se zarekla je da se nikada necu kockati za pare i propiti se. Chashica, dve tu i tamo, po koje varanje u remiju ili lorumu u kucnoj varijanti, opet tu i tamo...i to je sve shto ce genetika dobiti od mene.
    Sve ostalo shto spada u nasledni faktor nije toliko strashno i nepodnoshljivo da bih bezala od toga.
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  10. #10

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    U kojoj meri se mi možemo promeniti u odnosu na naše roditelje? Koliko voljom i samokontrolom možemo da se odupremo poznatom šablonu i u krajnjem slučaju, nasleđenom karakteru?
    Šta je to što danas zamerate svojim roditeljima (ili možda i ne zamerate, ali smatrate da su grešili) što tvrdite da vi nećete ponoviti ili pak da će te se truditi da ne ponovite?
    Ja sam potpuno drugaciji od mojih roditelja, mislim da sam se uvek izvlacio od nekih njihovih pokusaja vaspitanja. Ja sam ``neprilagodjen``, crna ovca familije.
    Nasuprot mene, moj (mladji) brat je potpuna kopija mojih roditelja.

    Interesantno je da uprkos tome sa bratom nemam problema, ali zato on takodje ima sa nasim ocem. I nikad se ne svadjamo u troje.

    No oni saradjuju u biznisu a samnom ne moze to da ucini nijedan od njih. Nikako ne mozemo naci isto glediste.




    Odavno imam teoriju da se neke lose karakteristike nasledjuju svakoj drugoj generaciji, posto ona koja je pod uticajem koji ne zeli, ne produzava isto prema svojoj deci a njegova deca posto nisu imala los primer, uzet ce sebi pravo da to cine narednoj generaciji.


    Mislim da nemam pravo zamerati ista svojim roditeljima posto su mi pruzili sve sto su mogli i radili su to punim srcem. Ja mojoj deci nikada necu moci pruziti toliko, koliko sam dobio od njih. (ovo su neka losija vremena).
    Poruku je izmenio biterlemon, 08.10.2009 u 19:21
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  11. #11

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Mislim da nema šanse da se pobegne od njih u nama.
    Genetika + godine staža... Gledam i slušam i milion puta sam sebi rekla da neći tako i tako i da je mnogo bolje ako je ovako a ne tako, ali ne znam da li ću uspeti u tome onda kada budem trebala time da se bavim.

    Ponavljam sebi često da je najvažnije da se od dece prave slobodni ljudi, da se deca uče da dišu samostalno i da im se daju odgovornosti i ukazuje poverenje još od najmlađih dana, da ne postanu nesigurni zato što roditelj nije u stanju da ih usmeri i podrži. Ponavljam sebi da ću sa detom-decom pričati o svemu, da ću odgovarati na sva pitanja, da ću potpirivati njihovu znatiželju i motivistati ih da idu dalje i brže, ali tako da oni to vide kao igru, a ne kao pritisak.

    Nisam sigurna da možemo da odemo baš daleko i da postanemo skroz drugačiji roditelji bez užasno velike samokontrole i podrške u članu broj dva ili broj jedan koji bi činio taj roditeljski tim sa nama.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  12. #12

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Ne bi zeleo da me neko pogresno shvati,ali ja u mojoj porodici zivim kao u nekom drugom svetu.Kod nas vlada jedno postovanje jedni prema drugima.Mozda zato sto nam materijalno nasledstvo i finansijski detalji nisu problem.Ali ipak mislim da je jedan nacin razumevanja i postovanja ipak ta kljucna stvar u porodici.
    Tako da ja na ovu temu mogu da odgovorim negativno.
    Da ja hocu biti takav jer tako sam vaspitan tako se zivi u mojoj porodici od 2,3 generacije unazad,i zasto bi kvario na primer ja tu harmoniju koja nemam reci opisati.Srecan sam i ponosan sto sam iz ugledne i cestite porodice.Zaista puno mi je srce dok ovo pisem

  13. #13

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Becar, sve stoji to što dolaziš iz ugledne i financijski potkovane obitelji... Ali tu se poteže pitanje da li tvoja obitelj ima neke karakterne osobine koje se tebi ne sviđaju te si se ulovio kako sam sebi ponekad kažeš da ti takav nećeš biti? Ostavi po strani ugled i financije. Osobnost je u pitanju tu.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  14. #14

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Uživam dok slušam stare da pričaju o svojoj majci...babi...djedu...uživam dok slušam mamine priče o svojoj majci, oca se i ne sjeća dobro...ali ono što ja primjetim, a ona možda neće da prizna je to da one stvari koje ona navodi kao djelimično negativne u vezi svoje majke, ponavlja u odnosu prema meni.

    Ja sam uvijek govorila da mama ima potrebu kada počne da priča neku priču, počne nadugo i naširoko da objašnjava...ja prevrćem očima dok slušam ...onda sam primjetila da sam se par puta uhvatila u istom...pa sam se korigovala.

    Tata je bio strahovito pedantan, ponekad prespor zbog te pedantnosti, smetalo me što mu smetaju neke stvari..što nije volio da se bahato odnosi prema stvarima, da se struja troši prekomjerno, da gore po 2-3 televizora, sijalice na sve strane...da se kad idemo iz grada utrpavaju sve komšije da ih vozi kući...na nepravdu je reagovao kao da je smak svijeta...i mrzio je svađe...
    ...mama kaže da sam njegova kopija.

    S tatine strane su dugogodišnji uživoaci alkohola...i tata je pio, dok nije svojom voljom prestao 7 godina prije smrti..dejka je takoreći umro od alkohola...i svi su prgavi kad popiju...i brat i sestra od tetke...i svi...pa i ja. Mislila sam da me zaobišao taj dio genetike, ali nije...i super sam kada popijem a ne pretjeram...ali uskrsnula sam par puta tatu i dejku...i iskreno, na tom dijelu svoje ličnosti ću poraditi, jer eto snašla me ta genetika, valja se boriti.

    Kad bih nabrajala do sutra sve loše strane genetike koju sam pokupila...uvijek bi one dobre stavke nadjačale...i dobro i loše, sve je to naslijeđe kojeg se ne treba stidjeti...teško da možeš utjecati na to.

    Ipak...još od malih nogu sam mrzila cigare, mama i tata su uveliko doprinijeli tom osjećaju...i već sam tada rekla da nikada neću pušiti, ustvari i sestra i ja smo se zarekle...i eto, niti ona, niti ja, ne pušimo. Ali pušenje nema veze sa genima...više su to stečene navike.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  15. #15

    Odgovor: Ja neću biti takav

    Odrasla sam samo uz jednog roditelja (majku),divnu,pozrtvovanu,briznu i nadasve hrabru zenu.Genetika jeste cudo ali ja rettko sta od nje nasledih.Volela sam da jesam Snagu volje koju je ta zena imala recima se opisati ne moze.U tim godinama kad smo svu pamet sveta popili i ja sam se zaklinjala,da nikad necu toliko brinuti o svojoj deci.Odrasli su neka se brinu sami. Brinem mozda manjim intenzitetom,jer uz sebe imam muza,a ona nije.Medjutim zarekla sam se da cu odgajati svoju decu da budu svoji,da imaju svoj stav,sud,svoje ja,da preseku i donesu odluku sami a ne ja umesto njih i toga se pridrzavam.Uvek mi je smetalo kod brace koji su stariji od mene sto su za svaku odluku ipak trazili sud majke.Dobro postovali smo je ali sve ok.treba biti svoj.
    Nikad ne reci nikad !

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Biti žena na netu
    Autor makilli u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 51
    Poslednja poruka: 25.08.2015, 15:27
  2. Šta ćeš biti kad porasteš?
    Autor swba u forumu Kad sam bio mali...
    Odgovora: 117
    Poslednja poruka: 20.02.2014, 19:42
  3. Biti bez posla..
    Autor little fairy u forumu Posao
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 16.08.2011, 21:06
  4. Biti il' ne biti?
    Autor SQUAW u forumu Porodica
    Odgovora: 26
    Poslednja poruka: 10.02.2011, 18:00
  5. Ko ce biti sampion u F1?
    Autor Becar u forumu Spomenar
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 23.07.2007, 04:02

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •