Slobodna volja ili ropstvo - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 33
  1. #16

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Citat Vlada Vasic kaže: Pogledaj poruku
    Međutim, treba da znamo da je naša slobodna volja sugerisana. Ako neko izađe samo sa krempitom i šampitom ispred vas, malo je verovatno da vi imate slobodan izbor, iako se to logično nameće.
    A kako ćeš nazvati moj izbor da neću uzeti ni krempitu, a ni šampitu?
    Poruku je izmenio bellissima, 08.10.2009 u 22:11 Razlog: malo smo se prepucavali, ajmo sad dalje ...

  2. #17

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Nego, nije sve ono što TI, smrtno ozbiljni, shvatiš kao dobro za tebe, od Boga! Obično takve SMRTNO ozbiljne stvari dolaze od Kneza....
    Ti apsolutno ne razumeš o čemu ja govorim. I to će sve tako biti dok ne podigneš glavu iz blata...
    Poruku je izmenio bellissima, 08.10.2009 u 22:12 Razlog: bez vredjanja, molim ...

  3. #18

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Branko Milanović, "Politika"
    Anri i Kant
    18. decembar 2009. | Branko Milanović

    Da li je unapređenje institucija – znači, spoljna kontrola ljudskog ponašanja – zaista dovoljno da bi se ljudi naterali da se ponašaju moralno? Način na koji se Francuska plasirala na završnicu Svetskog prvenstva u fudbalu privukao je veliku pažnju. Kao što znamo, izjednačujući gol u Parizu (koji je Francuzima bio dovoljan za kvalifikaciju) postignut je pošto je Tjeri Anri, možda najpoznatiji igrač francuske reprezentacije, rukom zadržao loptu da ne izađe sa terena, i zatim je vratio ka golu, gde juje drugi francuski igračlako sproveo u mrežu.

    Reakcije su bile žestoke; od protesta irskih igrača na terenu, do neslaganja između irskih i francuskih političara, zahteva za ponavljanje utakmice i, konačno, molbe irskog fudbalskog saveza da, vanredno, Irska bude uključena u Svetsko prvenstvo. Naravno,sve se završilo kako se obično takve stvari završavaju, onom narodnom „Pojeo vuk magarca”: Francuzi su otišli na prvenstvo, Irci ostali kod kuće.

    Ali ono što nas ovde interesuje nije fudbal već moral i uloga institucija. Najubedljivija odbrana Anrijevog postupka sastojala se u sledećem: igranje rukom jeste kršenje pravila, ali to nije različito od namernog faula, ili simulacije da bi se iznudio penal. U svakoj utakmici fudbaleri pokušavaju da pribegnu svim mogućim sredstvima, uključujući i prekršaje, da bi pobedili.

    Pobediti: to je njihov zadatak. Zadatak sudija, to jest institucija, jeste da im to dozvole jedino kada ne krše pravila. Otuda Anrijevo igranje rukom nije njegov problem, već problem neefikasnih institucija, u konkretnom slučaju lošeg sudije čiji je zadatak da takvo ponašanje spreči. Znači, da bismoimali pošteniji fudbal treba poboljšati institucije, recimo uvođenjem više sudija ili upotrebom video-snimaka.

    Ovde bih želeo da čitalac za trenutak zaboravi da se radi o fudbalu. Neka posmatra situaciju opštije. Prethodni stav znači da je u životu sve dozvoljeno (krati, lagati, podvaljivati) u svrhu postizanja cilja, a uloga institucija jeste da one koji to rade onemogući. Znači, celokupno moralno uređenje društva je prebačeno („delokalizovano”) sa pojedinca na institucije. Ne očekuje se od nas samih da budemo moralni i ponašamo se fer. To se, naprotiv, obezbeđuje dobrim institucijama (koje efikasno kažnjavaju one koji kradu, lažu ili podvaljuju), i dobrim sistemom podsticaja (koji nagrađuje one koji doprinose društvu svojim radom, kapitalom ili inventivnošću).

    Ovakav stav blizak je velikom broju ekonomista. Ako su institucije i sistem podsticaja dobro postavljeni i „kalibrirani”, društvo će ići napred, jer će loše ponašanje biti efikasno kažnjavano, a dobro nagrađivano. Otuda će ljudi, budući da svako od nas prvenstveno posmatra sopstveni interes, težiti da se dobro vladaju. Jednostavno, zato štose to isplati.


    Delimično, bar što se mene tiče, ovakav stav je bio i rezultat reakcije na nekadašnji socijalistički poredak. Naime, oni koji su odrasli u socijalizmu sećaju se da su svi nedostaci tadašnjeg sistema bili od njegovih apologeta objašnjavani „lošom ljudskom prirodom”. Prema njima, socijalizam je odlično postavio stvari, bio najbolje moguće društveno uređenje, ali su, eto, ljudi pokvareni i sve to izvitoperuju. Moja reakcija, kao i mnogih drugih, bila je da društva koja su građena za anđele –ljudima zaista nisu potrebna.

    Ljudima su potrebna društva građena za njih, onakve kakvi jesu, sa svojim manama i vrlinama. Prema tome, reći da je društvena teorija odlična, ali da su ljudi nesavršeni jeste u suštini isto što i reći da je takvo društveno uređenje neprikladno i loše. Otuda, smatrao sam, cilj dobrog društvenog uređenja jeste da sačini takve institucije i sistem podsticaja da ljudi imaju interesa da, sledeći svoje lične ciljeve, unaprede i društvene. Uostalom,to je tačno ono što je pre skoro dva i po veka Adam Smit nazvao „nevidljivom rukom”, i što su pre njega tvrdili i drugi kao Bernard Mendevil, autor čuvene „Basne o pčelama”, kome dugujemo tu naokokontradiktornu, ali duboko istinitu, tvrdnju da su „lični poroci u suštini društvene vrline”.

    Ali da li je unapređenje institucija – znači, spoljna kontrola ljudskog ponašanja – zaista dovoljnoda bi se ljudi naterali da se ponašaju moralno? Vrativši se na Anrijev primer, da li naš cilj mora biti jedino poboljšanje kvaliteta suđenja, ili naš cilj mora biti „internalizacija” potrebe da se čovek ponaša u skladu sa moralnim zahtevima, znači sa onim što je Kant nazvao kategoričkim imperativom: da se uradi ispravna stvar bez obzira na to da li je ona probitačna i da li to rade i drugi ili ne? Čak i ako svi drugi fudbaleri igraju rukom i na taj način kradu golove, mi znamo da je takvo ponašanje nemoralno i nećemo ga primenjivati, bez obzira na posledice.

    Ali kako ljude u tako nešto ubediti? I kako ih u to ubediti u hiperkonkurentnom kapitalističkom društvu koje nagrađuje samo uspeh? Jer ovde se očigledno sukobljava ono viđenje ljudske prirode koje smatra da ljudi prirodno i uvek maksimiziraju sopstvenu korist ili dobit, sa zahtevom da se ponekad „radi na sopstvenu štetu” iz viših etičkih razloga. Znači, dolazimo do problema moralnog obrazovanja pojedinaca, bilo da je ono zasnovano na sekularnim principima (kao što je pokušao komunizam),bilona religioznim. Ali kako to učiniti uz poštovanje slobode ličnosti, znači bez nametanja filozofije življenja ili religije? Ja nemam odgovora na to. Ostavljam ga za čitaoce – nadajući se da će svako za sebe, iskreno i bez licemerja, pokušati da utvrdi da li odgovor zaista i postoji.
    B92 - Moj ugao - Anri i Kant - Internet, Radio i TV stanica; najnovije vesti iz Srbije
    .........................
    Mora tako,
    kao sto mi je major na Akademiji /vojnoj/ govorio: Pajseru (to iz miloste), ja tebi ne branim da bezis, u grad ili kuci, ali ako te uhvatim sjeb'o si se.

  4. #19

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Citat Vlada Vasic kaže: Pogledaj poruku

    U svetu su napravljena jedinstvena pravila za svakog čoveka.


    Šta Vi mislite?
    Da li takva jedinstvena pravila u ponašanju predstavljaju iskrenu slobodnu volju za sve ljude na zemlji ili predstavljaju lukavo ropstvo više svesnih ljudi?

    Procitala sam zanimljiv tekst i setila se ove teme.
    Govori se o slicnoj stvari. Interesantan stav.


    Kod Sasa ćete pročitati i tekst tako skandaloznog naslova kao što je Protiv prevencije suicida. Šta je u tome skandalozno? Sasov neuobičajen odnos prema činu o kojem se radije (su)ćuti? Ideja da čovek ima pravo da sam sebi oduzme život? Ideja da mi, drugi, (društvo) ipak ne znamo bolje od njega samog šta mu je činiti (antipaternalizam)? Ili je skandalozna sumnja u to da se ovaj čin može izbeći nekakvim lečenjem ili prevencijom? Jer da je to tačno, da se može "izlečiti", najpre bi trebalo dokazati da je samoubistvo posledica neke bolesti ili, što bi bilo još neobičnije, bolest po sebi. Sas je protiv svake prevencije koja podrazumeva prisilu i zalaže se za slobodu odlučivanja pojedinca, koji ne bi trebalo da prepusti psihijatru ili državi ili bilo kome drugom, recimo life coachu, da o suštinskim pitanjima njegovog života odlučuje umesto njega. Jedna od najvećih sloboda je pravo na sopstveni život, ali to podrazumeva i najveći stepen odgovornosti prema svom životu i prema životu drugih. Odgovornost.

    Psihijatrija i kršenje ljudskih prava, to je podnaslov Sasove knjige, u kojoj, pored navedenog, govori i o drugim problemima vezanim za ljudsko ponašanje, o raspodeli moći u odnosu između psihijatra i pacijenta, o određivanju toga šta je predmet psihijatrija, prisili u psihijatriji, etici. Istraživanja u vezi sa somatskim uzrocima poremećaja u ponašanju možda donekle i opovrgavaju Sasa, međutim malo mu se šta ima zameriti u teorijsko-sociološkom pristupu. Po njemu, zloupotrebama psihijatrije čini se i nije sasvim prošlo vreme.

    Izgleda mi da nikad nije bilo više psihijatara i nikad više onih s poremećajem u ponašanju, zapravo nikad više poremećaja u ponašanju. Mi kao da se rađamo sve luđi i sve nesrećniji ili sve više uspevamo da učinimo jedne druge ludima i nesrećnima. Svet sve okrutniji, a psihijatrija valjda treba da nas učini otpornim, prilagodljivim, uklopljivim u taj svet. Ili treba da nas isključi iz njega? Uostalom, sumnjiv mi je svako ko tvrdi da je lakše promeniti sebe nego svet (možda sam i ja paranoik s dokazima). Jedan američki režiser je nedavno izjavio kako mu nije lako da smimi filmove po Dostojevskom, jer mnogi likovi tamo, u romanima Fjodora Mihajloviča, "imaju psihološke probleme zbog kojih bi danas bili hospitalizovani, a Fuko je svoju knjigu Istorija ludila u doba klasicizma, koja se završava zaključkom da psihijatrija nije plod naučnog dostignuća već pre "moralne taktike", započeo citatom upravo iz Piščevog dnevika Dostojevskog: "Ne dokazuje se sebi sopstveni zdrav razum tako što se sused zatvara u ludnicu. Nikad to nije išlo, da se duša bukagijama i receptima vadi iz životnog peska, ali da se sused zatvara, toga je bilo. Zato je od svega najskandalozniji Bazaljin moto: "Sloboda leči!

    Misli svojom glavom, budi siguran/na da ćeš se zajebati sto puta i uživaj u tome.

    Skandalozne istine
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #20

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Najgori su robovi svojih iluzija, predrasuda i subjektivnih projekcija!

  6. #21

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Citat Morpheus kaže: Pogledaj poruku
    Čovekova slobodna volja mora biti ograničena, jer bi u suprotnom njeno nesmetano ispoljavanje dovelo do ozbiljnih posledica po čovečanstvo. Slobodna volja nam je ograničena kako zakonima i Ustavima zemaljskim, tako i fiziološkim potrebama, fizičkim i mentalnim ograničenjima, društvenim uređenjem, običajima.... tako da na kraju ispada da je gotovo i nemamo priliku nesmetano sprovesti u delo.

    Imamo određene izbore, ali su i ti izbori u velikoj meri suženi ograničenjima koja nam je društvo nametnulo na mnogo načina... na čovečanstvu je da obezbedi maksimalnu moguću slobodu pojedinca u ispoljavanju slobodne volje, ali i da ga u tom ispoljavanju ograniči kako ne bi ugrozio prava drugih na tu istu slobodnu volju... komplikovano, ali u velikoj meri funkcioniše.... bar za sad.

    tacno... delimicno... covek zapravo ima potpunu i apsolutnu slobodu... cak i onda kada postoje drustvene norme koje ogranicavaju tu "slobodu"... sloboda koja je data time je sloboda "od" i sloboda "za" (sloboda u zavisnosti (od i za))... medjutim, u svakom momentu covek poseduje apsolutnu slobodu... druga je stvar da li ce on nju da izabere i u kojoj meri je sevestan...

    ...svako poseduje apsolutnu slobodu izbora da ubije, ukoliko nema "strah' od posledica... a strah o posledica je ono sto nas ukalupljuje upravo tim drustvenim regulatornim sistemima..

    ...ali... za sada samo teorijski, apsolutna sloboda postoji...


    ...elem... batalite religiju i njihovu "slobodnu volju" jer je to prevazidjeno ...ako nekoga interesuje odnos rob-gospodar i sam problem slobode i izbora preporuchujem da prochita od Kamija "Pobunjeni covek"... nekih poucnih 250str

  7. #22

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Pričati o apsolutnoj slobodi je malo apstraktno jer, kao i svaka jedinka, imamo potrebe koje moraju biti ispunjene da bi normalno funkcionisali.
    Druga je stvar što je čovek uređenjem organizovao društvo i nametnuo neke obaveze da bi mogli zadovoljiti svoje potrebe.
    Prema tome...opšta sloboda ne postoji.
    Davno sam čuo da je "sloboda jednog čoveka ograničena slobodom drugih ljudi" . Prema tome..probajte da budete bučni u stanu...ima da vam komšije pomenu "sve po spisku" i plus da vas posete "plavci" .
    Mada...ipak imamo neki izbor, da sami odaberemo kakvi ćemo biti ljudi, kakve osobe.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  8. #23

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    ...tako je... Sartr je to ovako srochio "Pakao- to su drugi"... upravo je to ono sto sam rekla, sloboda je uvek u odnosu na, dakle u zavisnosti... sa aspekta konkretnog svakodnevnog zivota, potpuno si u pravu da je nemoguce prichati o "apstraktnoj" apsolutnoj slobodi...

    ...poslednja recenica koju si napisao pogadja tacno u centar... upravo, sloboda je uvek u delanju... ona je u kaciji, u aktualnosti... upravo kljuch egzistencijalistichke savremene filozofije (egzistencija pre esencije, ergo delanje) je taj- izbor i sloboda odredjuju ono sto jesmo, jer tim izborom mi od sebe stvaramo ono sto zelimo da budemo i to uvek cinimo u odnosu na druge jer svojim izborom mi "zaduzujemo" i obavezujemo i druge...

    ...sjajno!

  9. #24

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    ''Nekad je biti rob za nesto veca sloboda,nego biti slobodan od svega''...


    Svaki je covek originalan,unikatan Boziji pecat,jer nosi u sebi ne samo opstu ljudsku crtu, vec i svoju posebnu , jedinstvenu,..neponovljivu...U tom kolu se nalaze nasledni faktori,ciji uticaji su u formiranju nase licnosti neosporni,pa porodica ,koja,jos od najranijeg doba presudno utice na oblikovanju naseg karaktera,znaci i licnosti,pa onda i samovaspitanje ...

    Pitanje o slobodi volje je krajnje slozeno,a katkad i protivurecno...Nije se lose pozvati na melanholicnog i pesimisticnog filozofa A.Sopenhauera(na njegovu knjigu O slobodi volje),koji je,i ako je bio agnosticar ili ateista(verovatno i nije bio svestan koliko je mnogo vekovno hriscanstvo delovalo na proces filozofskog misljenja u Evropi),hriscanski razmisljao o slobodi volje:''Postoji jedna cinjenica svesti na koju se, da ne bih ometao tok istrazivanja,do sada uopste nisam obazirao.
    To je potpuno jasni i sigurni osecaj odgovornosti,za ono sto cinimo,uracunljivosti za nase radnje,koji pociva na nepokolebljivoj sigurnosti da smi mi sami pocinioci svojih cinova.Na osnovu te svesti nikome ,cak ni onome ko je potpuno ubedjen u nuznost kojom nastupaju nase radnje,nikad nece pasti na pamet da se tom nuznoscu izvini za neki prestup i da krivicu sa sebe prebaci na motive ,buduci da je cin bio neizbezan cim su oni nastupili''.

    I kod nekog hriscanskog filozofa iz proslih vekova,tesko bi bilo naci ovako jasne predstave o slobodi i neslobodi volje covekove ,mada je Sopenhauer pre budisticki,nego hriscanski mislilac(u tome i jeste paradoks njegove formulacije slobode volje kod coveka)..mada je Sopenhauer pesimisticki filozof za koja je ovaj svet najgori od svih svetova ,a volja ljudska ''bezrazlozna,slepa, bez cilja'',ova njegova ,volja,kojom covek pokusava da otera patnju od sebe,cini ga jos vecim,uzalodnim patnikom.

    Pri svemu tome ,kod Sopenhauera:Covek je odgovoran za svoja delanja u zivotu,za svoj odnos prema ljudima,otud i za svako zlo koje cini drugom coveku,svesno ili nesvesno,namerno ili ''sudbinski''(po zakonu nuznosti,-gena,vaspitanja ,zvezda...)...On sam odgovara:pred Bogom,pred svojom savescu,pred ljudima ,zakonom ili zakonima,ovde,a za one koji veruju ili samo slute zivot posle smrti,i sa one strane...
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

  10. #25

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Citat Sivi kaže: Pogledaj poruku
    Pričati o apsolutnoj slobodi je malo apstraktno jer,
    Ne malo već mnogo uz napomenu da ništa nije apsolutno.

    Druga je stvar što je čovek uređenjem organizovao društvo i nametnuo neke obaveze da bi mogli zadovoljiti svoje potrebe.
    Prema tome...opšta sloboda ne postoji.
    Kako se to uređenjem organizuje nešto? Zar se obaveze za zadovoljavanjem potreba nameću?
    I kakva je to opšta sloboda?

    Mada...ipak imamo neki izbor, da sami odaberemo kakvi ćemo biti ljudi, kakve osobe.
    Kada je vreme da biramo kakvi ćemo biti?

    Potpuno smo slobodni smo u jednoj stvari - slobodna misao. Kada se čovek ne bi plašio odgovornosti, bio bi slobodniji. Ipak, dovoljno je dobro čak i kada smo po nekada slobodni.

    “Ako vam izgledam slobodan to je zato sto sam uvek u bekstvu.” Džimi Hendriks

  11. #26

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Slobodna volja,najprostije receno je
    svaka doneta odluka svojom voljom,
    bez nametanja il'prisile.
    Sve ostalo mimo nase volje spada u ropstvo.

    Tesko se moze razgraniciti da li jedinstvena
    pravila ponasanja predstavljaju slob.volju ili
    robstvo.
    Ako neko donese odluku da zivi po odredj.
    pravilu i to spada u slobodnu volju..
    dakle,lukavo se preplicu.
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  12. #27

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Nemam slobodnu volju ni da ne unosim hranu u telo, jer ću umreti.
    Dakle, ropstvo počinje sa materijom.
    Telo je materija.
    Hrana je materija.
    U materiji nema slobode.
    Um nije materija, tu je sloboda.



  13. #28

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Citat PutnikIzDaleka kaže: Pogledaj poruku
    Um nije materija, tu je sloboda.
    Zar nismo robovi ako tu slobodu ne izrazimo, ako je zaroblimo?

  14. #29

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Citat GlorijaDruga kaže: Pogledaj poruku
    Citat PutnikIzDaleka kaže: Pogledaj poruku
    Um nije materija, tu je sloboda.
    Zar nismo robovi ako tu slobodu ne izrazimo, ako je zaroblimo?
    Istinska sloboda je sebi dovoljna.
    Jer je autentična i ne traži ničiju potvrdu.
    A kako je ta sloboda u umu, i ne može biti dokazana drugima.
    Savršen krug.



  15. #30

    Odgovor: Slobodna volja ili ropstvo

    Citat PutnikIzDaleka kaže: Pogledaj poruku
    Istinska sloboda je sebi dovoljna.
    Jer je autentična i ne traži ničiju potvrdu.
    A kako je ta sloboda u umu, i ne može biti dokazana drugima.
    Savršen krug.
    Ali traži samopotvrdu. Ako čini savršeni krug, zar to nije savršeno ropstvo?

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Šta je volja Božja?
    Autor itebejac u forumu Religija
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 05.11.2008, 22:57
  2. 3. filmski festival SLOBODNA ZONA
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 15.11.2007, 11:53

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •