U životu se dešava da nema izbora koji bi odgovarali onom pred čime smo,da nema odgovora na pitanje koje nam je postavljeno-tada pozajmljujemo istinu od prve načete,tuđe situacije koja nalikuje na onu u kojoj smo.ponekad to činimo svesni da to činimo iz lenjosti,iz egoizma jer nam nije stalo da damo odgovor nekome koga samo upola cenimo.
Ponekad obogaljimo istinu skrivajući se od mogućih povreda,krijući se iza sažaljenja izazvanog fronclama pozajmljene istine nakalemljene na naš slučaj.
Postoje i trenuci kada preoblikujući istinu pokušavamo da sačuvamo nekoga,da ga poštedimo.

Ja znam da sam pozajmljivala istinu,rentirala je na određeno vreme ,kako bi mi povremeno poslužila za neki od ciljeva koji ne meni samoj nisu bili baš najjasniji.
Da li je ''rent-a-car'' istina moguć izlaz?Da li je takva istina ponekad jedini mogući izlaz,ili joj ipak čovek pribegava iz urođenog kukavičluka koji naziva samoodržanjem?