Kucanje na vrata
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 35
  1. #1

    Kucanje na vrata

    Kada dođe do komunikacije između dvoje ljudi,uspostavi se jedna vrsta veze kojom se putem ushićenja i trenutnog ,romantičnog uverenja u obostranu iskrenost uvedu privremena pravila bliskosti:razmene se uobičajeni podaci o spoljašnjim,''ukrasnim'' detaljima dve osobe-imena,godine i sl.
    I onda,dolazimo do tih ''vrata'',vrata priateljstva.Ona se mogu otvoriti,otvarati,zatvoriti,zatvarati.Ima razlike između ova četiri stanja kroz koja prolaze dva putnika prijatelja,jer ih razdvaja linija trajanja-neka su trenutna,neka se ponavljaju.
    Kada otvarate vrata?Kada ih zatvarate?Koliko puta čujete kucanje sa suprotne strane,a ne otvarate?Kako odlučiti kome vrata uopšte otvoriti,ili otvarati nanovo?
    A kako se osećamo kada nama otvore,ili treskom zalupe vrata?

    Koliko puta opečemo,ili nas opeku zatvaranjem vrata na koja kucamo?
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  2. #2

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Obicno kad mi neko kuca na vrata otvorim ih.E sad da li ce preci prag ili ce ostati na vratima obicno zavisi od prvog utiska koji ostavi na mene i koji me retko kad prevari.Bilo je gresaka sa moje strane u smislu losih procena.Jer ipak intuicija nije stvar razuma vec neceg sto osecam a nekad ne umem da definisem.
    Kad sam bila mladja taj unutrasnji osecaj me je upozoravao ,palio alarme,zvizdio.....a ja nisam umela da prepoznam.
    Kada predju prag vrata ....e to je vec prijatelj.Oprastam im mane,slabosti ali laz,izdaju ne.Tada zatvaram vrata.
    Mada su mi rekli stariji a valjda i pametniji ni jedna vrata ne treba zatvoriti skroz.
    Dotle jos nisam stigla.
    Jer celu sebe dam u prijateljstvu.
    Valjda zato izdaje,lazi,podmetanja ne mogu da oprostim i takvima vise vrata ne otvaram.
    Kad sam sigurna da je nekom iskreno zao ,prvo virim kroz spijunku,otvorim vrata ali ne skroz....treba mi vreme da oprostim.
    Najveca vlast je vladati sobom.

  3. #3

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Citat kohili kaže: Pogledaj poruku

    Koliko puta opečemo,ili nas opeku zatvaranjem vrata na koja kucamo?
    Kucaj i otvoriće ti se... ,samo važno je to raditi čistog srca,pa sve i po cenu da se opečem,kao što i jesam onoliko puta,ne umem drugačije,probala sam-ne ide,mada ne znači ni da ih ja uvek i u savršenom trenutku "otvaram",nekako,često to imam na umu, i kada "kucam" i kada "otvaram".

    I onda,dolazimo do tih ''vrata'',vrata prijateljstva.
    Večeras sam došla do takvih vrata...ne znam zašto,ali prosto imam osećaj da će mi ta vrata uvek biti otvorena(redak,ali jak osećaj u koji nemam mrvu sumnje)...bez i da kucam,nego i da banem onako,ko "domaća".


  4. #4

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Da,mislim kako ni jedna vrata ne treba sasvim zatvoriti,jer vrata osim što dopuštaju nekome da na njih uđe,dozvoljavaju i onome iza njih da izađe.
    Ponekad se dešava da izlaskom na vrata uskraćujemo nekome da uđe kako bismo ocenili njegov,moguć uticaj na naš,mali svet iza brave.Opet,dešava se da neko zakucaa,ali ne uđe i tada motramo da izađemo i upoznamo tog neoga van sigurnosti svoga ključa,brave i praga.
    Da,tako puno puta nas opeče poverenje otvorenih vrata,bilo da ih otvaramo,ilinam ih otvore,ali to je sve u ''životnom programu''.Sve je to iskustvo.od njega se ne može pobeći,ali se može zbog njega tugovati,čak razboleti.
    Lično,gotovo da nikada ne zatvaram vrata,ne sasvim.U tome je sva moja ludost,ali i sva moja mudrost.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  5. #5

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Moja vrata su uvek otvorena, ulaze svi...i pozvani i nepozvani, i poželjni i nepoželjni, često sam u prošlosti želeo da vratima zalupim, da ih više ne otvaram. Vremenom, naučio sam, vrata su i dalje otvorena, i dalje svi ulaze ali samo odabrani imaju ključeve ka odajama unutar zdanja... čak ni oni nemaju kljuć od one jedne prostorije, one koju ljubomorno čuvam, čistim, zaključavam.... Kako biram te odabrane? Intuicija, valjda, retko me prevari, odan mi je drug za sada...

    Ostali su tu...vidim ih, kreću se, govore, misle....ali dalje od predvorja ne idu..

    Onima koji uđu dajem sve, dobar sam domaćin, trudim se da ugostim...

    A da me opeku oni na čija vrata pokucam, a ne budu mi otvorena? Ne. Nisam u stanju da budem opečen. Opekotine života su tu, nemam nameru da stvaram nove. Oni čistog srca će prepoznati moje čisto srce

  6. #6

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Slazem se sa tobomZrnce ludosti i zrnce mudrosti. Ali im naci dobru razmeru.To je ponekad problem.
    Kad kazes ...razboleti....znam sta to znaci tugovanje,preispitivanje,rovarenje po svakom delicu duse,kopanje po ranama a to boli...jako....ali me posle svega i ojaca.
    Rane zacele ,oziljci ostaju kao opomene *sledeci put vise mudrosti* i sto neko rece uvek srcem.
    Najveca vlast je vladati sobom.

  7. #7

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Citat Morpheo kaže: Pogledaj poruku

    A da me opeku oni na čija vrata pokucam, a ne budu mi otvorena? Ne. Nisam u stanju da budem opečen. Opekotine života su tu, nemam nameru da stvaram nove. Oni čistog srca će prepoznati moje čisto srce

    Kako to misliš nisi u stanju da budeš opečen,nemaš nameru da budeš?Nisam ni ja,nije niko...ali kako godinice prolaze "peckanja" će biti sve više,da si iza ne znam kakvih vrata,ako shvataš šta hoću da kažem?

  8. #8

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Mislim da nas pogresni izbori i procene dovedu do toga da budemo povredjeni.
    Ali mislim da je to jako vazno kakvi bi bili da nema tuge,bola,razocarenja?
    Mozda ne bi radili na sebi mozda bi bili osioni,uobrazeni,prepotentni,....
    A opet nije resenje ni staviti katanac na vrata pa ne otvarati nikom i ziveti u dobrovoljnom zatvoru.
    Najveca vlast je vladati sobom.

  9. #9

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Citat duga12 kaže: Pogledaj poruku
    Kako to misliš nisi u stanju da budeš opečen,nemaš nameru da budeš?Nisam ni ja,nije niko...ali kako godinice prolaze "peckanja" će biti sve više,da si iza ne znam kakvih vrata,ako shvataš šta hoću da kažem?
    Nemam nameru, dugice, ali ni sposobnost. Moje namere su uvek iskrene, uvek. Ako neko nije u stanju da prepozna tu iskrenost, prestajem da kucam. Okrećem se i odlazim. Moja vrata toj osobi ostaju otvorena, kad poželi da pokuca, biće joj otvoreno. Ljudi koji požele da me peckaju, ostaju u predvorju, nikad i ne uđu tamo gde je bitno. Razočarenja sam imao previše za život ceo, ne mogu više biti razočaran, onaj ko me ne ceni onakvog kakav sam, može da napusti predvorje.

  10. #10

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Dragi prijatelji forumaši,ono što je zaista sjajno jeste da ste vi upravo na ovoj temi dokazali taj princip ''otvaranja'' vrata i delovanja tog otvora na dušu čoveka.Mislim da je upravo sjajno kako ste svi zajedno zapešačili ka otvorenim vratima ove teme i dopustili da vas poveže.
    Smisao kucanja jeste postojanje vrata,suštinu postojanju jednim vratima daje muzika kucanja,lak dodir prstiju,zveket zvekira od gvožđa,ili pritisak na električno zvono.
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  11. #11

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Citat Morpheo kaže: Pogledaj poruku
    Nemam nameru, dugice, ali ni sposobnost. Moje namere su uvek iskrene, uvek. Ako neko nije u stanju da prepozna tu iskrenost, prestajem da kucam. Okrećem se i odlazim. Moja vrata toj osobi ostaju otvorena, kad poželi da pokuca, biće joj otvoreno. Ljudi koji požele da me peckaju, ostaju u predvorju, nikad i ne uđu tamo gde je bitno. Razočarenja sam imao previše za život ceo, ne mogu više biti razočaran, onaj ko me ne ceni onakvog kakav sam, može da napusti predvorje.
    Ja ti zaista želim da ne budeš više ikada opečen u životu ,i naravno nemam razloga da i mrvu sumnjam u ono što zboriš,ali...realnost,čini mi se,ipak je nešto malko drugačija.Tu mislim na uopšten odnos drugih ljudi prema nama,ma kako mi želeli da verujemo u iskrenost i dobre ljudske osobine uopšte.Ma kako im srdačno otvorili pomenuta "vrata"...mož' i da se desi da im ne otvorimo,a oni provale,i ne zadrže se samo u predvorju...ono što želim reći je to da su ljudi čistog srca,često "meta",i to laka,za one koji "peckaju",i da ti isti ne mare mnogo,ni kako će "ući",a ni pokucati.

    Razočarenja...kad god sam pomislila-nema dalje,eto mi novih ,znam ne zvuči ohrabrujuće,ali može to da ima i neke svetlije strane...da za neka buduća budem spremnija i da pokušam da ih otresem,kao sneg sa kaputa...koji pada i dalje uprkos tome,što ja skidam te pahulje...inače volim sneg .

  12. #12

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Možda neki ljudi mogu razviti imunitet na peckanje. A mislim da sam upravo takav. Imam ja ljude koji su tu, u predvorju, neke članove porodice koji su unutra silom prilika, jer je porodica bitna... remete planove, ograničavaju izbore... ali me ne opeku. Možda sam samo naučio da ignorišem bol proisteklu iz peckanja? Moguće da je tako, ali deluje, a ja ništa više i ne tražim. Negde sam rekao da prevelika očekivanja vode u razočarenje. Prosto ne očekujem. Ni premalo, ni previše, ne očekujem ništa.

  13. #13

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Lik sam koji pali na staž. Širom otvorena vrata - može, ali sa stažom.
    Ko god da zakuca, vrata će mu biti odškrinuta. I vremenom će se sve više i više biti otvarana.
    Malobrojni, retki i zaslužni imaju stanarsko pravo. To su oni Moji, najmoji.
    Ne lupam vrata pred nosom nikom.
    Ko sam zalupi vrata dupetom, samo neka i svaki naredni put vuče svoje dupe što dalje od mene.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  14. #14

    Odgovor: Kucanje na vrata

    vrata otvaram odmah, a koliko ce neko unutra ostati, od njega zavisi
    Moras prihvatiti poraze i pobede,
    moras se navitji na tugu i sretju,
    moras da volis i da te vole,
    moras biti deo stvarnosti,
    ipak,
    nikada ne napustaj svoje snove!

  15. #15

    Odgovor: Kucanje na vrata

    Postoje i ona vrata na koja čekamo da neko zakuca koja su samo za njega,tog jednog,sasvim određenog čoveka otvorena,otključana,ali on nikada ne prođe kroz njih.Kafka je ,mislim u ''Procesu'' napisao nešto slično.Postojala su jedna vrata kroz koja junak njegovog romana nije prošao,a upravo ta vrata su mogla biti ona što vode ka srei,ili barem pristupu istoj.Pred njima postoji čak i jedan čuvar,stražar,ali ne zato da bi ga od vrata odvratio,već zato da bi ih za njih čuvao.

    Pitam se koliko je takvih vrata bilo u mojem životu i zašto sam izabrala da na njih nikada ne zakucam?
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Zatvori vrata, promaja je...
    Autor yige_gui u forumu Zdravlje
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 12.12.2007, 15:18
  2. "Otvorena vrata"
    Autor PropelerZviz u forumu Spomenar
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 02.02.2007, 18:14

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •