Prosle veze i bivse ljubavi......... Interesuje me sta vam je ostalo kao najjaci utisak i secanje........ neki trenuci ....... dogadjaji........ sam cin i nacin raskida?
Prosle veze i bivse ljubavi......... Interesuje me sta vam je ostalo kao najjaci utisak i secanje........ neki trenuci ....... dogadjaji........ sam cin i nacin raskida?
Possibility of dream come true makes life worth living.....
Od svih bivših ljubavi, u najjačoj uspomeni mi ostanu ... mirisi...
sve vremenom izbledi ali nekako uvek je taj period obeležen nekim specifičnim mirisom...
npr na prvu ljubav i prvog dečka me uvek podseti miris lipa u proleće...
bah...al sam smešna...šta da radim kad je tako!
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
pitao sam ovo jer je kod mene sve to nesto izmesano.
pamtim razne trenutke na gomili onako nabacane ..... ima i
kao i a bogami i a onda i
Possibility of dream come true makes life worth living.....
sitaucija je bila bas cudna. nismo raskidali, ali smo raskidali. nije bio problem u nama, nego sam ja morala otici, preciznije receno preseliti se. i tako pred rastanak, sjecam se da smo zbunjeno gledali u vrhove svojih cipela i sutirali kamencice po parku i nismo znali sta jedno drugom da kazemo. danas kad se nakon krsa godina sjetim tog dogadjaja, sjetim se da sam se tada najvise osjecala bespomocno jer nikako nisam mogla da obrnem tok dogadjaja.
nattydread is coming to dinner
Iz svake veze se ponese neki delic, i cuvas ga tu negde na dnu srca, svaki taj delic je poseban na odredjeni nacin, svako ostavlja drugaciji utisak i desavaju nam se razlicite stvari, ali uvek se najbolje secam zagrljaja, kako me je neko grlio i sta se u meni u tim trenucima budilo. Naravno, ziva secanja mi je ostavio svaki raskid, ma kakav bio
U najjačem sećanju su mi one lepe stvari. Pogled koji je neko znao da mi uputi i da mi kaže neizgovoreno, zagrljaj koji je grejao i štitio, poljubac u koji je unosio celog sebe. Pamtim i neke gestove, dela koja su znala da me patosiraju, ostave bez teksta, rasplamte srce, nateraju da uzletim.
A onda se zapitam zašto je tim vezama došao kraj.
I tek tada se setim onih stvari i onih događaja koji su me najjače povredili i koji su trajno ubili deo poverenja. Tamo gde nisam bila povređivana, setim se osećaja praznine koja je usledila kada je žar počeo da se gasi, kada se udaljavao, hladio, ljubio a da se nije predavao.
I uvek pamtim bol koji bi me obuzeo pri raskidu i osećaj da bespovratno gubim deo sebe.
Poruku je izmenio Mish, 26.11.2006 u 01:01
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Ne volim zivot u proslosti,al' kada se desi
onda je secanje jako i potpuno.
nomen est omen
trudim se da ne pomisljam na to "proslo" (al kad me podseti neko) ...
Uglavnom je to pogled i njime izgovorene misli (mguce je veruj mi)
a posle toga,lepi trenutci,(u blic formi)... posle nastupa koma i smrt...(salim se naravno)
loseg se ni ne secam jer sam se pomirio sa cinjenicom da je sve proslost...a i ponovo sam zaljubljen
Onaj period zaljubljenosti, pun iščekivanja, pitanja,slatke strepnje... koji se završi onim jutrom kada se probudim i shvatim- ja volim.
"Toliko je bilo u zivotu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo.
Trebalo je ziveti. "
Iz savke od svojih veza izašla sam bogatija u nekom iskustvenom smislu. Ponešto naučila. Bivala povređena uglavnom, jednom i ja jako povredila. Ono što ostaje zavisi od toga o kome se radilo. Za jednog od njih me vezuju najtoplije emocije i misao o tome kako ima divnih plemenitih ljudi na svetu, za nekog drugog osećaj mučnine i ljutnja na sebe samu iz mnogo razloga, nekih se i ne setim. Možda bih mogla da kažem da mi u sećanju ostaju godine koje sam tada imala, ludost energija koja nas je nosila, neka šašava bezbrižnost u međuljudskim odnosima, vera u ljubav kao čudo koje može da promeni svet.
Poruku je izmenio euridika, 26.11.2006 u 18:25
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
pokusavam ne prisecati se onog sto je bilo..vec se fokusirati na ono sto dolazi i ono sto sada imam... ponekad se prisecam nekih trenutaka iz proslosti,ali ne mogu da se setim da sam se prisetila neceg iz neke veze..sta je bilo, bilo je...cim je proslo, znaci da nije valjalo..pa nek ode u zaborav...
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
pogled i gestovi.
kako kad, trenuci, reči, dodiri. Mnogo toga ima što čuči negde duboko u meni, samo me nekad nešto podseti na to, neka mesta, glasovi, muzika. Da, definitivno neka pesma ili češće stih ume da podseti.
Pita se gde sam bio tako dugo odsutan, reći ću ti, bio sam u ve-ce-u