Jovan Sterija Popović
Prikaz rezultata 1 do 12 od ukupno 12
  1. #1

    Jovan Sterija Popović



    1806. (1/13. januar) - Rodio se u Vršcu Jovan St.Popović

    1823. - U Sremskim Karlovcima uči gimnaziju

    1824 - 1825. - Školovanje u Temišvaru

    1826 - 1827. - Školovanje u Pešti

    1828 - 1830. - Sterija studira "madžarska prava" u Kežmarku

    1830. (početkom avgusta) - Povratak u Vršac

    1840. (novembra) - Odlazi u Kragujevac za profesora prirodnog prava na Liceju

    1841. - Sterijinom inicijativom osnovano Društvo srpske slovesnosti u Beogradu

    1841.(4./17.decembra) - Predstavom Sterijine tragedije "Smrt Stefana Dečanskog" otpočeo rad Teatra na Đumruku

    1842. (oktobra) - Sterija postavljen za načelnika u Popečateljstvu prosveštenija

    1848. (4./17.aprila) - Uvažena Sterijina ostavka na službu u Beogradu

    1849. (aprila) - Sterija izbegao u Beograd iz Vršca koji su ponovo zauzeli Mađari

    1856. (26.februara/ 9.marta) - Smrt u Vršcu.

  2. #2

    Odgovor: Jovan Sterija Popović

    - sve što prekucam je iz izbora i i objašnjenja Milana Tokina -



    NADGROBIJE SAMOME SEBI



    Ništa iz ništa,
    Zgruvano u ništa
    Daje sve ništa.
    Šta želiš više
    Od iščezlog ništa?
    Plamen kratko traje,
    Vačno gasi se.
    Stihotvorac, retor,
    Profesor, pravdoslov,
    U knjigama ime
    Večno osta ti.
    No tela nam ništa,
    Um takođe ništa,
    Sve je, dakle, ništa
    Senka i ništa.

  3. #3

    Odgovor: Jovan Sterija Popović

    MOJIM PESMAMA


    Odlazite, pesne moje,
    Moga guvstva mila čeda,
    Kol'ko ćete l' trpit' vreda,
    Od nestašnih zolja mnogih!

    Kad ljubovno ljubov blaga
    Svom porodu prašta mane,
    Stroge jesu oči strane,
    I spev hudi mrakom kazne.

    No nek samo Srpstvo traje,
    Makar bili vaši dani
    Zaboravom pretrpani,
    Il' pesništva smešna bruka.

    Nek' sudbine strela svaka
    O vas bolje vrh otupi,
    Da kad Srpstvu zlim pristupi,
    Ne uzmože rane dati.

    Naglost, razdor i nesloga,
    Praotačne naše kletve
    Neka u vas traže žertve,
    Kad se njima rod zarazi.

    Neka Srpstvo bude slavno,
    Ma se hvala od vas krila,
    Ta naša je gordost bila
    Samo roda glas uzneti.

    Nek' veselo Srpstvo bude,
    I tako su bolne grudi,
    Gdi se čuvstvo k pesmi budi,
    I tuga je pevcu druga.

    Ako l' nežno kakvo srce
    Vaš, pesmice, zvuk ushiti,
    Neka samo lepim kiti
    Svoje prsi, svoje nravi.

    Nek' se prođe vence slati,
    Pevca želja ta ne draži,
    Koliko li slava važi,
    Kad se brza smrt prijavi!

    Podizati roda cenu,
    Jedan spomen nek vas prati,
    Pak i taj će tokom sprati
    Povremena nagla reka.


  4. #4

    Odgovor: Jovan Sterija Popović


    EPIGRAMI


    MENS DIVINIOR

    Kako s' gospodar i sluga od časa raspoznati daju!
    Prvi bere svoje, poslednji pabirči tek.


    ČITATELJIMA

    O, čitatelji, čuvajte naslov od gdikojih knjiga,
    Bez njih jer nećete znat' knjige o čemu su te.


    CVEĆE

    Mnoge se knjige ukrašuju spolja imenom "cveće",
    Al' iznutra šta je? Kopriva, korov i štir.


    SRPSKOM POLITIKU

    Sve ti znaš šta Rusi, šta drugi dvorovi misle,
    Samo što sam misliš, teško ti biva znati.


    SRPSKA SLOGA (1849.)


    Srpska pa srpska sloga, jedan ti vojvodstvo ište,
    Drugi Vojvodinu, treći vojvodovinu.

  5. #5

    Odgovor: Jovan Sterija Popović

    IZOBRAŽENIKU

    Zoveš me glupim varvarom, zašto?
    Misli što ne znam kriti,
    Što taštim cvećem istinu nagu
    Nezgodno um mi kiti.

    Ti tanjiš, izvijaš, sa strahom meriš
    Govora najmanji deo,
    I reč kad svršiš, polak prećutao,
    Upola laž si sadeo.

    Ja prost sam varat', tebi je dika,
    Riče i novina rog:
    S veštinom kakvom umede splesti
    Hitra protivnika svog.

    Kad Turčin roblje prodaje na trgu,
    Brzbožnik on je i zver,
    Kad ti za posao kupuješ crnce,
    Sreće otvaraš im dver.

    Bajazit Turčin i Pizaro Španac
    Seju po svetu jade,
    Je l' bolji ovaj, Evropa što njega
    Aziji prvog dade.

    Surovac traži suparnika javno,
    Pravce zabada mu mač,
    Ti krv polako, pamukom sisaš,
    Osmehom blažiš mu plač.

    Učiš iz knjiga živeti dugo,
    Sam si raskoštvu odan.
    Ja jelo, tebe jestiva jedu,
    Stvaraš od ponoći dan.

    Što malo imam, uživam slatko,
    Kućica raj mi prosta.
    Ti hučeš nad punim kovčegom zlata,
    Nikad i nemaš dosta.

    Da lišće* novina na leđi ti nosi,
    Žertvuješ zdravlje i san,
    I jedna rečca kadra ti sjajni
    Sreće obaliti stan.

    Zlohudoj znadeš namere dati
    Najlepši priklad i vid;
    I danas poreći što s' juče rek'o,
    Razlog je, nije ti stid.

    Sve lepo, glatko, ako i zlobno,
    Prosvete to ti je znak,
    Je l' čudo divno što prosvetu tvoju
    Primiti mrzi prostak.

    * Samo u ovakovom smislu može podneti mesto l i s t o v i.

  6. #6

    Odgovor: Jovan Sterija Popović

    TŠTESLAVIJE
    (TAŠTINA, dopisano perom pored naslova u knjizi, verujem da je tako)


    Kud' ti se žudnje rasturuju, druže,
    Tražeć' za vence po visini ruže;
    Grbavi puti, što nas vode k' visu,
    Ubavi nisu.

    Strmom po bregu ko god seje trudno,
    Žetvicu zbira i slabo i hudno;
    Useve tanke njivama ubica
    Spira bujica.

    Valja kamenje, putanje zatvara,
    Nagloga vrlet strmoglav obara,
    Najviše kule, što s' pod oblak vuku
    Treskovi tuku.

    Mirna je niza, bez brige i pada,
    Skučna u dolu nelagod ne vlada,
    Smese se klasi i rudinom šeta
    Kitnasta Cveta.

    Ljubi brežuljke sok vinove slasti,
    Bunljivo u vis podižući strasti;
    Vino i strasti našoj plahoj ćudi
    Druzi su hudi.

    Često se s' gromom nadvišuju jele,
    Jablani lete nebo da prostrele:
    Najmanje iskre požarom tamane
    Stablo i grane.

    Prođi se visa što spokojstvu smeta,
    Cvet zadovoljstva gorom teško cveta;
    Ruže kad tražiš, kukurek ne pali,
    Svet se udali.

    Zavisti bodlje i zloba i beda
    Škodljivim okom sve gore pogleda:
    Skrovitu smernost, štetom kad zarede
    Naveti štede.

    1855.

  7. #7

    Odgovor: Jovan Sterija Popović

    NADGROBIJA

    1

    JEDNE DOBRONARAVNE DEVOJKE

    Ljupko diše oko mene
    Živonosnog cveća splet,
    Sve s' zeleni, samo jedan
    Mog života vene cvet.

    Mati zumbul oko groba
    I ružični sadi klas,
    Ah, u ruži ćerku vidi,
    Al' ne čuje ćerki glas.

    I kad ljuta zime studen
    Vitki ruže srubi sad,
    Prsi majke gorkom tugom
    Crna misao para tad.

    Tužna majko, sve će vratit'
    Ljubomilne vzor vesne
    Sve ćeš, tužna majko, vidit'
    Samo tvoju Martu ne.

    2

    PAVLA ARS. POPOVIĆA

    Ako tražiš putniče,
    Popovića Pavla,
    Vrat' se natrag, u polje
    Srpska knjištva hvalna.
    Tu ćeš njega viditi
    Besamrtno živa,
    Ovde samo mračni grob
    Kosti mu pokriva.

    3

    STEFANA POPOVIĆA, VLADIKE VRŠAČKOG


    Daj mrtvome bar pokoja,
    Nit' klevetaj moje trule kosti,
    Žertva padoh, šta ćeš više?
    Nad grobovima ne liju se zlosti.

    Arhipastir srpski verni
    Deleć' grozne sa narodom jade,
    Kad svi ginu, svoje čuvah,
    I sačuvah, Vršac ovo znade.

    Al' zlotvori besovesni
    Dobra u zlo vmeniše mi dela;
    Bih od svojih gonjen, jazvljen,
    Dok i duša ne rasta s' od tela.

    Ti, koj' ove vrste čitaš,
    Proli suzu o sudbini ljudi,
    Zli blaguju, dobri pate,
    No na nebu pravda svakom sudi.


  8. #8

    Odgovor: Jovan Sterija Popović


    OPROŠTAJ S ČITATELJEM


    Po kitnjastoj bašti lepoj
    S umiljenjem šeta svet,
    Ovaj ružu, ovaj sasu
    Ovaj drugi bere cvet.
    Svak po volji zabavlja se,
    Mladoj rubi vesni čar,
    I ljubimom svome nosi
    lepog vrta nežni dar.
    S kakvim trudom negovan je
    Cvetoplodni rukosad,
    Ko uživa, ne razbira
    Tuđu muku, tuđi rad.
    Čitatelju, nosi l' za te
    Moja zbirka kakav cvet,
    Uzberi ga, uživaj ga,
    Tvoj je ovaj stihoplet.
    Kad veselja drugi traže
    Pevac ljubi pokoj tih,
    I s tugom u prsima
    Začinje se spev i stih.





  9. #9

    Odgovor: Jovan Sterija Popović

    NATPISI

    (kao zavoji oko slatkiša , prilikom jedne svadbe )

    *

    "Mladost ludost", kažu ljudi, stari mlade kude;
    Ali zato svi volimo mlade, pa i lude.

    *
    Brak je kavez; ptice spolja unutra bi htele,
    A koje su već unutra, te napolje žele.

    *

    Neudate nevesti zavide lepojke,
    A udate uzdišu što nisu devojke.

    *

    Što s veseljem biva svadba, to je moda stara,
    Svi s' raduju kad dobiju u jarmu drugara.


    1856.


  10. #10

    Odgovor: Jovan Sterija Popović

    NA PRIRODU


    Ti, kola s' tako lepa, sovršena
    Iz ruke Tvorca blagoga prenula,
    Da mati, ljuba zelji budeš,
    Prirodo draga, s tim dičnim ruvom;

    O, mogu l' tebe okom pogledati
    Ne diveć' s' tvome čudesnom sastavu;
    Može l' štogod lepše, može l'
    Strojnije biti od tebe štogod?

    U tebe nema teretnih pravila,
    Natege nema trudno položene,
    Namerno tečeš, ležiš, dišeš,
    U igri stvaraš visoka čuda;

    Jošt nauka koje nije dokučila,
    Ni ključa našlo znojno hudežestvo.
    Umilnu dražest veličestvom,
    Skromnu prostotu raskoštvom krasiš.

    O, primi mene, majko nebesnice,
    Teb' ljubnog primi sina u naručja,
    Koj' s' oko majke nežno vije,
    Tanka k'o vinjaga oko stabla.

    Na krilu tvome plodno tek osećam
    Obilni život; s čuvstvama sladosnim
    Na krilu tvome tok blaženstva
    Valja se ljupko po grudm m' mladim;

    I plodno drvo, laka i travčica
    Na krilu tvome ljubi me vesela;
    I potok mali, vižljav zefir
    S odzivom stvaraju strojne pesme.

    O, kad bi uvek mladim u prsima
    Ovako plamen k lepome buktio!
    Kad bi do groba tvoje slasti,
    Majko, uživao u ovoj meri!


    1930.

  11. #11

    Odgovor: Jovan Sterija Popović

    Наод Симеон или Несрећно супружество: трагедија у пет дејствија

    Аутор: Поповић, Јован Стерија
    Место: Будим
    Издавач: Словима Кр. Пештанског Университета
    Година: 1830
    COBISS SR ID: 143767559
    Припада збирци старе и ретке књиге
    Сигнатура: S-I-0616
    Збирка књига Јована Стерије Поповића


    Збирка књига Јована Стерије Поповића
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #12

    Odgovor: Jovan Sterija Popović

    POSVETA

    Kad bi moja knjiga bila
    ljupka kano lice tvoje,
    i svu skromnost u se vlila,
    koja krasi nravi tvoje,

    kad bi moja knjiga bila
    čista kano srce tvoje,
    kad bi sladost pribavila,
    koju nose reči tvoje;

    jamačno bi ista važnost
    čitatelja nju dostigla,
    koju dela tvoja sjajnost
    jest pred svetom sebi digla.

    Što mom slogu nedostaje,
    nek popuni tvoje ime,
    često krin i čičku daje
    cenu kad se druži s njime.

    Jovan Sterija Popović

    (Posvećeno:Samuilu Mašireviću)

Slične teme

  1. Jovan Dučić
    Autor Bishop u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 65
    Poslednja poruka: 04.02.2014, 02:14
  2. Jovan Jovanović Zmaj
    Autor yige_gui u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 51
    Poslednja poruka: 31.01.2014, 13:46
  3. Popovi, oci (očevi) i ostale hodže...
    Autor Skidatch_Mraka u forumu Religija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 05.06.2013, 11:08
  4. Jovan Dučić
    Autor Turkmenbashi u forumu Književnici
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 12.09.2009, 02:41
  5. Poslednji Srpski Car - Jovan Nenad
    Autor plemeniti vitez u forumu Istorija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 27.05.2007, 16:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •