IZOBRAŽENIKU
Zoveš me glupim varvarom, zašto?
Misli što ne znam kriti,
Što taštim cvećem istinu nagu
Nezgodno um mi kiti.
Ti tanjiš, izvijaš, sa strahom meriš
Govora najmanji deo,
I reč kad svršiš, polak prećutao,
Upola laž si sadeo.
Ja prost sam varat', tebi je dika,
Riče i novina rog:
S veštinom kakvom umede splesti
Hitra protivnika svog.
Kad Turčin roblje prodaje na trgu,
Brzbožnik on je i zver,
Kad ti za posao kupuješ crnce,
Sreće otvaraš im dver.
Bajazit Turčin i Pizaro Španac
Seju po svetu jade,
Je l' bolji ovaj, Evropa što njega
Aziji prvog dade.
Surovac traži suparnika javno,
Pravce zabada mu mač,
Ti krv polako, pamukom sisaš,
Osmehom blažiš mu plač.
Učiš iz knjiga živeti dugo,
Sam si raskoštvu odan.
Ja jelo, tebe jestiva jedu,
Stvaraš od ponoći dan.
Što malo imam, uživam slatko,
Kućica raj mi prosta.
Ti hučeš nad punim kovčegom zlata,
Nikad i nemaš dosta.
Da lišće* novina na leđi ti nosi,
Žertvuješ zdravlje i san,
I jedna rečca kadra ti sjajni
Sreće obaliti stan.
Zlohudoj znadeš namere dati
Najlepši priklad i vid;
I danas poreći što s' juče rek'o,
Razlog je, nije ti stid.
Sve lepo, glatko, ako i zlobno,
Prosvete to ti je znak,
Je l' čudo divno što prosvetu tvoju
Primiti mrzi prostak.
* Samo u ovakovom smislu može podneti mesto l i s t o v i.