Da li volite skijanje?
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 17
  1. #1

    Da li volite skijanje?

    Da li volite skijanje?

    Idete na zimovanje? Ne idete? Zasto? Skupo zadovoljstvo, ili vas to jednostavno ne privlaci?

    Za skijase: Pichi li adrenalin dok letite po hupserima?


    'Ajmoooooo....
    Gather ye rosebuds while ye may...

  2. #2

    Odgovor: Skijanje

    Ja volim skijanje, ali volim i sankanje.

    Steta sto u NS-u nema brda. A studentu ne spominji zimovanje...
    Neki ljudi samo zinu, pa zagade okolinu...


    Nisam paranoičan, ali to ne znači da me neko ne progoni!

  3. #3

    Odgovor: Skijanje

    Citat Kunic kaže:
    Ja volim skijanje, ali volim i sankanje.

    Steta sto u NS-u nema brda. A studentu ne spominji zimovanje...
    Imas otvoren poziv u BL, kad god budes htio. Povedes lijepo djevojcicu i vodim vas na Vlasic.

  4. #4

    Odgovor: Skijanje

    Swba, kad se vrnes iz klivlenda idemo na nort prrrfekt slops . Valjda kane koja pahulja do tada.
    Crvenu maramu nosiću ja i plavu kapicu, tralalala
    Crvena zvjezdica na kapi sja, o vratu marama, tralalala

  5. #5

    Odgovor: Skijanje

    Ja nikada nisam skijala.
    Ponekad kada slušam priče strastvenih ljubitelja skijanja, dođe mi nekako žao što nikada nisam naučila da skijam. Ne znam zašto nisam učila, možda sato što sam samo jednom u životu bila na zimovanju jer bih pre potrošila duplo više novca na letovanje, nego što bih otišla na skijanje... A kažu svi da se taj adrenalin retko sa čime može uporediti, ali eto

  6. #6

    Odgovor: Skijanje

    volim skijanje...nisam davno bila,ali u planu je..za sledeću zimu ..jes da sam se dosta puta i skršila,ali to mu dođe sastavni deo skijanja..ne?
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

    Odgovor: Skijanje

    Valjda cu iduce godine otici na skijanje...

    Ti dark bi mogao malo da objasnis koja takmicenja postoje itd... meni nista tu nije jasno... svetski kup kontinentalni... pa sto disciplina...

  8. #8

    Odgovor: Da li volite skijanje?

    Ne znam da skijam. Pokusao sam jednom na planini Zvjezda, i pao par puta nakon nekoliko metara, a posle toga nisam ni pokusavao, ne zbog straha, niti iceg slicnog, vec zato sto nisam imao ponovnu priliku za to. Zivim u Sremu, a tu je sve savrseno ravno kao tepsija. Najniza tacka mog mesta ima 79m nadmorske visine, a najvisa 84m. Zamislite razliku izmedju minimalne i maksimalne visine od 5m na duzini naselja od vise km. Planine posecujem samo s proleca, leti, i ponekad jeseni, a zimi ne (jesam par puta i zimi, ali mi tad nije padalo na pamet da skijam). Ima dana, naucice se i to. U svakom slucaju volim da gledam na TV-u skokove, i uopste te zimske igre.
    ...................

  9. #9

    Odgovor: Da li volite skijanje?

    Ne znam da li volim posto nikad u zivotu nisam stala na smuĆke. Racunala sam da s obzirom da posrcem i na suXom, te dve uglacane letvice pricvrsene na moje noge bi najverovatnije dovele do toga da se iste vrlo brzo zavezu u cvor.
    Imam neke chaletove fotke iz vojske na kojima on izmedju ostalog i skija i radi sve ono sto svaki vajni vojni policajac radi na odsluzenju dvogodisnjeg vojnog roka krajem sezdesetih.. Mnogo sportova deco, mnogo.
    Ne znam na koga smo se bacili, jedva pro'odasmo.


    Secam se kao dete nekih slicnih momenata u svojoj kuci kao i u ovom tekstu koji je inace ukradJen odavde

    Kitzbhel



    Moj teča baš voli da ide u kafanu. Oduvek je voleo. Trenutno, naravno, žestoko naginje, a tako će biti i u bližoj i daljoj budućnosti. Pošto nije jedan od onih rekreativaca koji uz kafu i mineralnu vodu bistre sve aktuelne probleme, od globalnog zagrevanja do toga ko je koga sinoć jašao, ljubav prema zadimljenim prostorijama mogla bi mu doći glave. Organizam pokazuje znake slabljenja i gubitka dugogodišnje neravnopravne bitke, ali on svejedno od svoje velike ljubavi ne odustaje. Principijelan i dosledan čovek, što je osnovni razlog zašto ga nikada ne bih mogao zamisliti kao političara.

    Sredinom osamdesetih godina prošlog stoleća, obreo sam se jednog vikenda kod tetke i teče. Bila je zima, bilo je veoma hladno subotnje jutro i sećam se da sam se zaprepastio kada sam zatekao teču u dnevnoj sobi, u vreme kada je on već uveliko u kafani. Pošto sam odgovorio na niz protokolarnih pitanja ( uspeh u školi, junačko zdravlje, simpatija i slično) upitao sam teču, onako dečji neposredno i prostodušno, zašto nije otišao u kafanu. On se od srca nasmejao, pogladio svoju bradu i nekim skoro svečanim glasom ( praćenim bradogladom) rekao:

    - Ne idem danas, Branko, danas je Kicbil!

    Šta ti je to Kicbil, pomislio sam ja, ali sam samo klimnuo glavom praveći se da sam ga razumeo. Shvatio sam samo da je to nešto neverovatno važno i veliko, čim je vatrenog ljubitelja kafane nateralo da ostane kod kuće hladnoća ga, sasvim sigurno, ne bi sprečila, bivalo je i da je padao po ledu, ali bi do svoje destinacije uvek stizao. Kako se vraćao kući e to su stotine anegdota od kojih su se članovima familije ramena tresla zbog grohotnog smejanja. Umirao sam od želje da saznam značenje tog misterioznog pojma, ali mi je bilo bez veze da pitam, jer sam brzopleto slagao da znam o čemu se radi. Iz neprijatne situacije izvukao me je teča, ponudivši me da sednem sa njim i da zajedno odgledamo trku.

    Sjajno, pomislio sam sada znam da se to gleda i da se neko u nečemu nadmeće. Već posle prvih nekoliko kadrova počeo sam da shvatam zašto je to magija koja razdvaja nerazdvojivo. Zasluge za to pripadale su i velikom kolor televizoru sa fenomenalnom slikom ( mislim da je bio Grundig- Švabo je zakon!) kakvih u to vreme nije bilo previše. Drečeći dizajn ponekog skijaškog kombinezona, krivi štapovi koje su takmičari držali u rukama i vrtoglava strmost padine niz koju ljudska tela jezde brzinama većim od 100 kilometara na čas sve se to istoga časa trajno uselilo u moj mozak da bi do danas , bez mnogo konkurencije, ostao jedan od najuzbudljivijih televizijskih događaja , onih kojima bez previše razmišljanja prišivamo epitet ultimativni.

    Od velikog Pirmina Curbrigena, preko veličanstvenog Franca Hajcnera , neponovljivog Herminatora , neustrašivog Eberhartera pa sve do aktuelnih heroja, Štrajf je, u najvećoj meri, bio mesto bespoštednih obračuna između austrijskih i švajcarskih majstora skijnaja. Aktuelni pobednik i bez ikakve sumnje jedan od istinskih velikana legendarne staze, kod nas je poznat i po tome što izgovor njegovog prezimena lomi mnoge slovenske jezike, nenaviknute na neke druge vrste vokala. Izvorno Kuche, tako neki izgovaraju kao nešto najbliže našem Kiš ( što bi , u slučaju madžarskog, imalo smisla, s obzirom na Didijeovu visinu) , dok drugi, mnogobrojniji , originalni naziv svrstavaju najbliže našem glasu u, pa tako dobijamo nimalo gostoljubivu verziju prezimena Kuš. Kako god, radi se o čoveku fantastičnih sposobnosti, čijeg će se imena mnogi Austrijanci sećati kao još jedne nepremostive švajcarske prepreke ka pobedi nekog domaćeg takmičara na Štrajfu.


    Nimalo slučajno, staza u Kicbilu bila je prva u istoriji koju je jedna televizija pokrila kamerama od početka do kraja. Ono što je završna utakmica svetskog prvenstva u fudbalu, ili finalna serija u američkoj NBA ligi, trka Formule 1 u Monte Karlu, američki Super Bol ili fudbalski obračun južnoameričkih giganata Argentine i Brazila, to je, bez ikakve suvišne rasprave, spust u Kicbilu. Na prvi pogled- samo jedna od trka Svetskog kupa, ali će već nasumični pogled ka publici razjasniti da nije tako. Ove godine najviše su pažnje izazivali jedan poznati Austrijanac, bivši prvak sveta u Formuli 1, veliki Niki Lauda ( 'oće l' biti jeftinije vožnje avionima, Niki, brate?) i njegov prijatelj iz Engleske, Berni Ekelston. Pored Bernija nije bila Slavica ( i oni se razvedođe, posle desetak lažnih najava) ali su predivan sunčan dan i svečana atmosfera austrijskog ski-centra delovali veoma stimulativno na nasmejanog gazdu F1 šampionata. Gledajući odličnog Didijea i još neke vozače, kako se vešto spuštaju niz zastrašujuće strmine, te na ravnim delovima postižu veoma respektabilne brzine, Berni je morao da pomisli nešto kao:

    - Vidi, majku mu, ovi su na skijama brži nego što je bio siroti Đankarlo ( za neupućene- Fizikela, vozač u šampionatu najprestižnijih automobila) na nekim mestima, dok je vozio Ferari prošle godine.

    Teško je reći da li je bolje gledaocima na licu mesta ( on the face of the place, je li) , koji se tiskaju u podnožju vrletne padinetine, očekujući da se pred njih sjure zadihani i iscrpljeni takmičari, ili onim brojnijim veselnicima, koji udobno zavaljeni u svoje fotelje i uz čašu pića bez daha prate akrobatske sposobnosti nekih od najhrabrijih ljudi na našoj planeti. Postoji još jedno objašnjenje koje ulazi u srž potrebe da se čovek nenormalnom brzinom spusti niz jednu takvu strminu, pa da se u tome još i takmiči sa drugim ljudima- najobičnija ludost. Štrajf , za razliku od Svedržitelja, uopšte nema milosti dovoljna je najsitnija greška, milisekunda nepažnje i dekoncentracije i skijaši već reskiraju da završe van staze u najboljem slučaju ulovljeni u zaštitne mreže postavljene sa strane, a u najgorem polomljeni kao politički zatvorenici na Golom otoku, potkraj pete decenije prošlog stoleća. Zato nam se grlo suši a srce ubrzano tuče dok gledamo kako se neki takmičar opasno približava zaštitnoj ogradi, balansirajući na jednoj skiji ( a samim tim i nozi) , dok rukama pokušava da povrati opasno poljuljanu ravnotežu. Majstori televizijskih prenosa su toliko kreativni da nas gotovo svake godine obraduju nekim korisnim novotarijama, pa je gledanje trke neuporedivo uzbudljivije od uživanja u najnapetijim holivudskim trilerima. Najneizvesnije je , naravno, pred sam ulazak u cilj, kada bez uspeha pokušavamo da nam oči budu istovremeno i na telu skijaša, koji se kreće kao metak, i na vremenu u donjem uglu ekrana napetost raste, trka sa vremenom se bliži kraju i u zavisnosti od toga da li je razlika iskazana zelenom ( najbolje vreme) ili pak crvenom bojom ( zaostatak) , slede scene visoko podignutih ruku zajapurenog skijaša, vrištanja i obaveznog pokazivanja znaka proizvođača skija, ili potišten izraz lica, odmahivanje glavom i nerviranje. Publika najviše voli kada se desi neka senzacija- prirodnim poretkom stvari, uvek na strani slabijih, u ovom slučaju takmičara sa veoma visokim startnim brojevima, mnogi je gledalac oduševljen posle dobrog plasmana nekoga ko je važio za autsajdera. Pošto je Štrajf mesto na kojem se pokazuju najsvestranije vozačke veštine, tokom narednih godina uglavnom se ispostavi da plasmani autsajdera nisu bili slučajni i da oni posle toga izrastaju u vrsne majstore. Poznato je i to da mnogo čećše pobeđuju relativno stariji vozači iskustvo je na ovoj stazi od neprocenjivog značaja, pa ne čudi podatak da tridesetpetogodišnjaci uspevaju da budu brži od desetak pa i više godina mlađih suparnika, što se direktno kosi sa nekim elementarnim bioliškim postulatima. I izaziva osmeh na licima gledalaca duboko zašlih u četvrtu deceniju života, pride.

    Čak Noris možda stvarno ne jede med, jer žvaće pčele. Možda zaista udara toliko jako da može da nam promeni DNK, verovatno je tačno i to da su ga dinosaurusi popreko pogledali jednom- samo jednom. Pticom je usmrtio dva kamena, jedini je čovek koji može da deli sa nulom i ima još hiljade neverovatnih sposobnosti. Međutim, sve to pada u vodu pred jednom činjenicom koja neće biti izmenjena- Čak Noris nikada nije pobedio na spustu u Kicbilu.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  10. #10

    Odgovor: Da li volite skijanje?

    Kad smo bili klinci, naši očevi (a moj ćale, kao stolar, je pravio za celu ekipu iz kraja) su nam pravili skije sami - ono:

    iseku dasku
    fino je obrade
    odozdo naprave žleb
    gore dva parčeta debele gume koji se sa strane ukucaju ekserima
    vrh se povijao tako što se drvo istanji i nagori
    i naravno
    premazati lojem da lakše klize.

    Elem, na jednoj o prvih vožnji se zakucam u krtičnjak sakriven ispod izdajničkog snega (istraživao sam nova prostranstva van već postojeće "staze"), padnem i uganem ruku.

    Momentalno dam ostavku na mesto skijaša.

    Sanke zakon.

  11. #11

    Odgovor: Da li volite skijanje?

    Ne volim bas zimske sportske carolije
    Jednom sam stala na skije...nagovorise me dushmani
    U roku odmah sam napravila shpagu (nisam ni znala da umem)...izgledala sam kao Bambi na ledu...jedva pokupih noge nazad (uz pomoc istih dushmana)...
    Slicno je bilo i sa klizanjem...nalete neko dete na mene...padnem ja...padne dete...
    Sutradan na fax...suknjica...kafica...kad svi bulje u moje koleno...
    A ono modrica crna i ovolikaaaaaaaaaaaa...
    Ostatak dana su me zezali...L. promasila smenu i o'shla sa hokejashima na klizanje
    Budi pametan i pravi se lud

  12. #12

    10 Odgovor: Da li volite skijanje?

    Da... Jako volim skijanje, uostalom kao i svaki drugi sport. Skijanje je pre svega individualna sportska disciplina, pozeljno je da imate jos nekog uz Vas ali to nije preduslov da mozete skijati ili pak da uzivate u skijanju .

    Adrenalin je na visokom nivou, to je tacno i mozda samo ronjenje moze da se poredi sa ovim uzitkom .

    P.S. Datum polaska je 21. februar, krajnja destinacija Kopaonik ....
    Живима по заслузи, мртвима по обичају

  13. #13

    Odgovor: Da li volite skijanje?

    Više volim da ga gledam preko tv-a..ali imam i vlastitog iskustva, podosta.

    Još od onih plastičnih malih skija (nisam mogla da ih izguglam, a tako sam željela) ...od mini veličine, do onih malo dužih....i kad sam na njima stekla neku rutinu....dobila sam velike skije na poklon, pancerice, štapove...ma svu opremu.

    Bilo bi glupo ne znati skijati ovdje kod nas, kada su ovolika brda u okolici. Mada, uvijek sam preferirala sankanje...i moje elan sanke i danas vise na tavanu, podmazane i spremne. Samo se danas po ovim brdima na kojima smo mi 80-ih i 90-ih provodili 25 sati dnevno, niko ne mrda.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  14. #14

    Odgovor: Da li volite skijanje?

    Čujem da se postavljaju nove žičare na Kopu, na Karamanu čak i neke sa šest mesta A uvodi se i novi sistem za osnežavanje, tako da ni sa snegom neće biti problema. Kada se na to doda da je cena ski pasa 9400 din, i da nema smaranja sa putarinama i dugim putovanjem, ja znam gde ću ići ove zime

  15. #15

    Odgovor: Da li volite skijanje?

    moji su me vodili na more,na planinu nikad
    pa sam im ja to strasno zamerila
    kao,nisu mi pruzili sve mogucnosti u detinjstvu
    kao,fali mi skijanje da budem skroz kul
    i onda,krenem ja svog sina od trece godine da mlatim po planinama
    prvo one nize,s ekipom koja takodje ima sitnu decu
    deca se preko dana sankaju a mi kuvamo,igramo karte,idemo negde na vrucu rakiju
    platimo deci i skolicu skijanja
    nocu deca spavaju ko topovi a mi na sanke pa u noc
    kad je potomak porastao,sve u zelji da budem pravi odgovorni roditelj,odvedem ga na pravo skijanje
    platim instruktora skijanja,ne budem skrta
    on junacki sve to izdrzi al se ne primi na skijanje
    joj,kako je meni bilo krivo!!!
    i sad...ako mogu da biram (a mogu) ja bih radje da sam malo duze na moru....
    Ploviti se mora i bez broda ..

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Zašto volite životinje?
    Autor SQUAW u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 49
    Poslednja poruka: 31.08.2015, 07:57
  2. Sta ne volite na forumu?
    Autor love hunter u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 570
    Poslednja poruka: 08.03.2015, 19:02
  3. Volite li ljuto?
    Autor memento u forumu Kulinarstvo i ishrana
    Odgovora: 28
    Poslednja poruka: 19.05.2012, 23:54
  4. Volite li da kuvate?
    Autor irnik u forumu Kulinarstvo i ishrana
    Odgovora: 48
    Poslednja poruka: 19.05.2012, 23:52
  5. Da li volite skolu?
    Autor Painkiller u forumu Tinejdžerski kafić
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 08.04.2012, 21:32

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •