Sima Pandurović
-
Odgovor: Sima Pandurović
ZORA NADANJA
Nebo je bilo zamračeno, tmurno,
Sloj oblaka crnih pod njime se zgrn'o.
Nenadno te noći, dok je mesec trn'o,
Južni vetar prođe ulicama burno.
Nosio je teške, zanosne i meke
Mirise cveća, i živost, i nadu,
Dah proleća bliskih i zemlje daleke,
Rasuo ih, krišom, raskošno po gradu.
A ujutru, svuda, prozori i vrata
- Dok proleće novo mirisaše mirom -
Svih koliba, kuća, srca, kazamata,
Otvoreni behu radosno i širom.
Dan vedar, bistar, i pun plodnih klica,
Nebo puno zore, nadanja i vere,
Razdragana pesma probuđenih ptica,
A zraci novog sunca svud trepere.
Dosta nas je crna razjedala vlaga!
Proleće gledam preko polja, vode,
Gde prolazi, nosi pokraj moga traga,
Nov život, k'o vojske zastavu slobode.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Tagovi za ovu temu
Vaš status
- Ne možete pokrenuti novu temu.
- Ne možete poslati odgovor.
- Ne možete dodati priloge
- Ne možete prepraviti svoje poruke
-
Pravila Foruma