Leopold Sedar Senghor - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 21 od ukupno 21
  1. #16

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor

    Draga DrinChe - HVALA TI PUNO za ove postove o Sengoru kog volim od malena :-)

    POZDRAV (a ispod dole - grafika iz knjige)

    Prilog 2396

  2. #17

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor

    Zadovoljstvo je moje .

    Buni me naslov "Kongo" ispod koga nije pesma Kongo koja je iz zbirke "Etiopike" (1956.), nego miks dva stiha iz jako duge Pesme za Sinjaru iz "Nokturna" (1961.).


    Citat mad maxheadroom kaže: Pogledaj poruku


    Plakaću, sam, u crnom krilu majke Zemlje,

    Spavaću u tišini svojih suza, sve dok se čela mojeg ne dotakne

    Mlečno svitanje tvojih mekih usta.

    NOKTURNA (1961.)


    PESME ZA SINJARU


    (za svirale)

    Jedna je ruka svetlosna pomilovala moje snene noćne
    kapke
    I tvoj se osmeh vinuo nad magle što su plutale jednolike
    na mom Kongu.
    Srce mi je odjeknulo devičanskim pesmama jutarnjih ptica
    Kao moja krv što je nekad ritmovala belu pesmu soka u
    granju mojih ruku.
    Evo cveta iz divljine i zvezd u mojoj kosi i trake oko čela
    pastira atlete.
    Uzajmiću sviralu koja daje ritam spokoju stad
    I celog dana sedeći u senci tvojih trepavica, pored Vrela
    Fimle
    Veran, napasaću zlatnokoso mukanje tvojih stada.
    Jer jedna je ruka svetlosna jutros pomilovala moje snene
    noćne kapke
    I celog dana srce mi je odjekivalo devičanskom
    pesmom ptica.

    ~

    (za halam)



    Ispratih te do seoskih ambara, do kapija Noći

    I ostadoh bez reči, pred zlatnom zagonetkom tvog osmeha.

    Kratak suton pade ti na lice, neka božanska ćud.

    Sa vrha brega utočišta svetlosti, videh kako zgasnu sjaj tvoje panje

    A tvoja raskošna maramica u kosi uranja poput sunca u tamu pirinčanih polja

    Kad me spopadoše neke strepnje, predački strahovi podmukliji od panter

    – Duh ih ne može odagnati s onu stranu danjih obzorja.

    Zar je to noć zauvek, oh, odlazak bez nade u ponovno viđenje?

    Plakaću u tmini, u materinskom krilu Zemlje

    Spavaću u tišini svojih suza

    Dok mi čelo ne dotakne mlečna zora tvojih usana.



    (za svirale i balafong)



    Ali ti putevi nesanice, ti podnevni putevi i ti dugi noćni putevi!

    Već odavno civilizovan, još nisam umilostivio belog Boga Sna.

    Dobro govorim njegov jezik, no naglasak mi je tako varvarski!

    Tmine su crne, škorpije na stazi su boje noćnog peska

    A oblaci obamrlosti tište mi grudi, u kojima raste trnje i hropci.


    A danas mi evo dođe u Žoal moj bratac Povetarac

    U času kad su neobične ptice, stari vesnici predaka, nežno opvale večernju rosu.

    Sećanje na tvoje lice razapeto mi je na grlu, vatreni čador iz Taganta

    Svod koji je okružen plavom šumom tvoje kose.

    Tvoj osmeh preseca ovo nebo moje s kraja na kraj, kao neki mlečni put.

    A zlatne pčele na tvojim zasenjenim obrazima zuje kao zvezde

    A Južni Krst svetluca na vrhu tvoje brade

    A Kola plamte u gornjem desnom uglu tvoga čela

    Uzvikujem mirnu radost koja mi plavi srce više no Niger u doba kiša

    Uzvikivaću je zverinju korenjak – Nnio!

    Uzvikivaću je zaručnicima što ćaskaju na asuri žal – Nnio!


    I dugo ću počivati pod crnoplavim mirom

    Dugo ću spavati u miru žoalskom

    Dok me Anđeo Zore ne preda tvojoj svetlosti

    Tvojoj gruboj i tako surovoj stvarnosti, Civilizacijo!



    (za halam)



    Ne čudi se, prijateljice, što se moja melodija mrači

    Što zapostavljam umilnu trsku radi halama i tame

    I zeleni miris pirinčanih polja radi gromkog galopa tabal.



    Počuj pretnju staraca-vračeva, kanonadu Božjega gneva.

    Ah, možda će sutra zanavek zamreti purpurni glas djalija.

    Zato je moj ritam tako žuran, da mi prsti krvare po strunama halama.



    Možda ću sutra, draga, pasti na nekom nesmirenom tlu

    Žaleći za tvojim očima sunčevog smiraja i za tmurnim tam-tamom tučkova vrednih crnkinja tamo daleko.

    A ti ćeš žaliti u polutami za gorućim glasom što je opvao tvoju crnu lepotu.




    (za dve svirale)


    Satkao sam ti pesmu umilnu kao podnevni gugut golubice

    U pratnji svog tananog četvorostrunog halama.

    Ispreo sam ti pesmu, a ti me nisi čula.

    Poklonio sam ti divlje cveće, čiji je miris tajnovit poput očiju vrača

    A sjaj mu krasi raskoš sumraka nad Sangomarom.

    Poklonio sam ti svoje divlje cveće. Zar ćeš pustiti da svene,

    ti koja se zabavljaš igrom magnovenj?



    (za halam)



    I kupaćemo se draga u afričkoj prisutnosti.

    Nameštaj iz Gvineje i Konga, glomazan i uglačan taman i vedar.

    Pradavne i čiste maske na zidovima, daleke a tako prisutne!

    Počasna sedišta za nasledne goste, za Kneževe iz Visoke Zemlje.

    Divlji mirisi, debele asure tišine

    Jastučići za hladovinu i dokolice, žubor jednog izvora mira.

    Običajne reči; u daljini, naizmenične pesme kao panje iz Sudana.

    A zatim prijateljska svetiljka – tvoja dobrota da ziba opsednutost tom prisutnošću

    Crna bela i crvena oh! Crvena kao tlo Afrike.



    (za svirale i balafong)



    Ali zaboraviti sve te laži, kao rane na ledinama predgrađa

    Sve te izdaje, sve te eksplozije i svu tu smrt u duši

    – To je muk razorenih gradova, tamo daleko u beloj Rusiji

    Sve te nade posečene u korenu – samo ne jednu devojku ludokosu, predodređenu za silovanje.


    U nežnoj blagosti ovog proleća, u tako plavoj blagosti ovog proleća

    Ah, želim sanjati o tamošnjim devojkama, kao što se sanja o čistim cvetovima

    U strašnom zelenilu šume. U tmini džungle

    Verovati da ima prolećnih očiju, svetlosnih i začuđenih očiju

    Nalik jutarnjem proplanku, pred svojim Šampionom Suncem.

    Verovati da ima ruku mirnijih od palmi, nežnijih od Njominkine uspavanke

    Nežnih ruku da mi zibaju srce, palme na mome jadu i mome snu!


    Pozdravljam te glatko vito stablo, gordo čelo nad šikarom

    crne usne samo za Pasate, s kojima se bratimite u večeri vazdušnih horova.

    Da mi je čuti njen glas usporen i dubok, bruj bronze i tako dalek!

    A srce joj bije u skladu s mojim u ritmu ratnih tabal.

    Želim verovati da postoji Devojka koja me čeka u luci vrebajući sve brodove

    I nada se mome licu u procvatu maramica!

    U svetloj blagosti ovog proleća, verovati da me ona čeka, Gospa od crne svile.


    ...

  3. #18

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor





    ETIOPIKE (1956.)





    KONGO


    (gim za tri kore i jedan balafong)



    Oh! Kongo! Da bih veliko ime tvoje u ritmu uzneo nad vode nad reke nad vascelo pamćenje

    Ima da probudim glas kor Kujateja! Mastilo pisara nema pamćenja.



    Oh! Kongo što ležiš u svojoj šumskoj postelji, kraljice nad ukroćenom Afrikom

    Neka falusi bregova visoko uzdignu tvoj baldahin

    Jer ti si žena tako mi glave jezika mi, jer ti si žena trbuha mi moga

    Majka svega što ima nozdrve, krokodila nilskih konja

    Lamantina iguana riba ptica, majka visokih vodostaja dojilja žetava.

    Velika ženo! Vodo širom otvorena veslu i oštrom pramcu piroga

    Moja Sa ljubavnice moja pomamnih bedara, dugih ruku od mirnih lotosa

    Dragocena ženo od uzugua, nauljenog neistruljivog tela sa kožom dijamantske noći.

    Ti mirna Boginjo osmeha razlivenog po vrtoglavom poletu svoje krvi

    ti Malaričnice svoga roda, izbavi me od bune moje krvi.

    Tam-tame ti tam-tame skokova pantera, strategije mrava

    Ljigavih mržnji trećega dana izronulih iz poto-potoa močvara

    H! cede se po svakoj stvari, iz sunđerastog tla i sapunastih pesama Belog-čoveka

    No izbavi me od noći bez radosti, i vrebaj tišinu šuma.

    Neka budem dakle blistavo deblo i skok od dvadeset šest lakata

    U pasatnom vetru, ili beg piroge na glatkom poletu tvoga trbuha.

    Proplanci tvojih nedara otočje ljubavi, bregovi od ambre i gongoa

    Tanovi iz detinjstva tanovi iz Žoala, i oni iz Đilora u septembru

    Noći u Ermenonvilu na jesen beše prelepo preblago vreme.

    Vedri cvetovi tvoje kose, tako bele latice tvojih usta

    I nadasve blage reči svetkovin u noćima mladine, sve do po-noći krvi.

    Izbavi me od noći moje krvi, jer vreba tišina šuma.



    Ljubavnice na mome bedru, čije mi ulje čini podatnim i ruke i dušu

    Moja snaga se uzdiže u prepuštanju, moja čast u potčinjavanju

    A moj nauk u nagonu tvoga ritma. Veži svoj polet korifeju

    Za pramac svoga uda, kao ponosni lovac na lamantine.

    Ritmujte zvonca ritmujte jezici ritmujte vesla ples Gospodara vesala.

    Ah, dostojna je, njegova piroga, pobedonosnih horova iz Fadjuta

    I pozivam dvaput dve ruke tam-tamova, četrdeset devica da opevaju njene kretnje.

    Ritmujte blistavocrvenu strelu, podnevnu kandžu Sunca

    Ritmujte, čegrtaljke od kauri školjkica, žubor Velikih Voda

    I smrt na vrhuncu kliktave sreće, na neumoljivi zov bezdana.



    Ali piroga će se iznova roditi u lotosima pene

    Preploviće blagost bambus u prozirno jutro sveta.

  4. #19

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor

    BISERI

    Beli biseri,
    Lagane kapljice,
    Kapljice svežeg mleka,
    Svetlosti nestalne duž telegrafskih žica,
    Duž dugih, jednoličnih i sivih dana!
    Kad odlazite?

    U koji raj? U koji raj?
    Prve svetlosti detinjstva moga,
    Nikada više nađene ...
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #20

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor

    SAM SAM

    Sam sam u ravnici
    I u noći
    Sa stablima zgrčenim od studi
    Što se, stisnutih lakata, pripijaju jedno uz drugo.

    Sam sam u ravnici
    I u noći
    Sa dirljivim očajničkim kretnjama stabala
    Koje je njihovo lišće napustilo za ostrva svojih snova.

    Sam sam u ravnici
    I u noći,
    Samoća sam telegrafskih stubova
    Duž puteva
    Opustelih.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #21

    Odgovor: Leopold Sedar Senghor

    ZAMIŠLJAM
    ili
    DEVOJAČKI SAN


    Zamišljam da si ovde.
    Sunce je,
    A ova zalutala ptica tako čudno peva.
    Reklo bi se: letnje popodne,
    Svetlo. Osećam se zbunjena, vrlo zbunjena,
    Tako bih htela da ležim u senu,
    S mrljama sunca na goloj mi koži,
    S leptirovim krilima poput širokih latica
    I svakojakim životinjicama
    Oko mene.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Leopold Staf (Leopold Staff)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 16.02.2012, 19:02
  2. Leopold Sedar Senghor
    Autor DrinChe u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 02.06.2009, 20:05

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •