Mala sirena nije imala noge,već riblji rep i peraje.Slobodno je plivala u morskom carstvu opšteći sa ribama i delfinima.Imala je lepi glas i bila je to njena najvrednija odlika,jedino što bi je odvojilo od svega drugog,morskog,od njenog doma i rešila je da taj glas,taj dom,more učini zalogom i zameni ga za noge,za kopno kako bi bila nešto od onoga što beše i mladić,brodolomnik koga je spasila i zavolela.
Njena metamorfoza bila je uslovljena osećajem privrženosti,aplaćena najvišom cenom jer je uslov za nju bio je ulog glasa i samog života.Ona je pristala.Mala sirena se pretvorila u devojku bez glasa kako bi bila u blizini čoveka koga je zavolela.
Koliko ljudi je spemno na sličnu,nesebičnu i iskrenu metamorfozu?Da li su žene bliže ovoj ideji odricanja,ili se i muškarci služe istom metodom zadobijanja privrženosti?
koliko puta možemo sebi dozvoliti ovakvu metamorfozu,zbog koga i kada?