...kada "hrabro" juris bubu, iako imas panicni strah od svakog letuceg i gmizuceg stvora kome ne vidis oci jer je taj strah izgleda nasledan
...kada "hrabro" juris bubu, iako imas panicni strah od svakog letuceg i gmizuceg stvora kome ne vidis oci jer je taj strah izgleda nasledan
Budi pametan i pravi se lud
Kada ode van se igrati i kad se vrati, trči ti dijete u zagrljaj..
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
..kad zadnju kockicu daš svojem djetetu iako si gorljiv sladokusac. Ma što zadnju kockicu? Cijelu čokoladu.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
...kad se podmetneš sinku
dok pada sa bicikla da se ne ugruva,
pa ti pošteno sa svojim bajsom oguli kožu na nozi...
E, sad...otrpela sam ja bol pred njim,
ali kada je sinak video šta je uradio
toliko se rasplakao i uplašio da smo se jedva dovezli kući...
ja pojedem cokoladu krisom od njega
ne padam umesto njega
ne vodim kod lekara na prvi znak kijavice
kad je bio sasvim mali pa padne,ja okrenem glavu na drugu stranu
nekad prevrnem ocima kad nema mere u zapitkivanju
kad drekne auk! ili Buba! ja kazem Zgazi je!
ali
vikend sam provela na Tari
i sve vreme dok sam plivala u bazenu,mislila sam kako je steta sto nije tu,sa mnom
i bilo mi je zao sto nije video prepariranog medveda
i strasno,strasno mi je nedostajao ceo jebeni vikend
jer
za jedanaest godina mogu na prste jedne ruke da nabrojim noci koje nismo proveli zajedno.....
Ploviti se mora i bez broda ..
to nikad nisam sigurna
uvek mislim da sam mogla bolje
...kad upravo to cujem od njih...
"ti si najbolja mama na svetu"
Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.
nekad mislim da nisam dovoljno dobra,posebno ne dovoljno strpljiva...
o marginalnim stvarima kao sto je krisom pojedena cokolada necu da govorim,jerbo sam i ja ziv covek
trudila sam se vrlo svesno da ga ne drzim pod staklenim zvonom,dopustajuci mu da padne,da oseti bol,da snosi posledice svog ponasanja,da posle ucinjenog sranja u skoli ustane i kaze: Ja sam!
nikad nisam pregovarala oko njegovih ocena,ni urgirala,ni moljakala
nisam sklona histerisanju u slucaju bilo kakve povrede
kontrolisem s kim se druzi ali ne namecem
dopustala sam da ostane kod kuce u neki kisni dan,ali nikad u dane kad je imao kontrolni
nisam tukla zbog ocena,ali sam umela da ga osamarim zbog lazi
jedino do cega mi je stalo je da imamo stvarni kontakt,da se ne izgubimo...da je ,i kad je kaznjen,on moja jedina istinska zivotna ljubav i da su sve druge, ne nevazne,ali nekako podlozne zaboravu
ni sa kim me svadja vise ne uznemiri niti mi je do bilo cijeg zivota u svakom smislu vise stalo...
ali ne znam jesam li dobra mati
mozda cu znati to jednog dana,kad bude imao svoju porodicu,kad iz prikrajka budem gledala kakav odnos ima sa svojom decom i svojom zenom,ima li istinske prijatelje i voli li posao koji radi
Ploviti se mora i bez broda ..
kada ne mozes da se setis kada si poslednji put mirno spavala, jer ti "spavas' ali ne mirno i spokojno dok to predivno bice nisi doneo na svet
kada bukvalno kao nekim ogledom meris kolicinu sveze cedjenih sokica koje treba da popije vec sa nekih par meseci
kada prvi njegov korak dozivis kao da je on prohodao a ti poletela
kada skauces od vrtica do stana, jer vaspitacica kaze da je on sve pojeo, lepo spavao, bio jako dobar i naravan
kada prodje onaj prvi tesic za upis u skolu, kada skolski pedagog ti stavi do znanja da je evidentno da je dete ne samo voljeno( o ljubavi ne govorimo, to se podrazumeva kada si majka), vec dete sa kojim se provodi vreme u igri, prici, ...nije isfrustrirano, isprepadano...( a uvek u zivotu postoje i one male stvari koje nesvesno mozete uraditi pred njim i one na njega ostave trag a da ni svesni niste)
kada krene skolica, kada ti nije toliko presudna ocena, ali ti je vazno da propratis njega kroz sve te razrede, kroz druzenje sa ostalom decom, kroz sport.....radujes se svakom njegovom uspehu
kada se njegovom maturom i to onom malom na kraju osmog razreda opteretis, kao da ti ides na neki vazan godet, pa nocu po "glavi' preturas gde da nadjes boju kosulje i farmerice kave zeli jer ce se znajuci njega u tome osecati dobro, a onda si i ti mirna i spokojna
kada u prvoj godini srednje skole, onako stidljivo udje na vrata stana i kaze: "Ej mama, ovo je Teodora", a ti kuliras kao da je stvarno to samo drugarica iz klupe a ne prva ljubav mozda, onako ona bas decacka(jer je predthodno vece zaspao za kompom u rukama a na desktopu ostala njena slika)
kada shvatis da je dobar deo "posla' da od njega napravis iskreno i posteno bice uspeo, a to pocinje da se ogleda u prvom poverenju koje ti je ukazao kao mami
kada zrtvujes mozda poslednu sansu da budes emotivno zadovoljna, stavis na stend pravo da ponovo budes voljena i volis, jer to bi znacilo da se moras odvojiti od njega na 2 000 km, jer nije problem da ga vodis sa sobom i da ga neko tamo ne prihvata, naprotiv, NEMAS pravo da ga odvojis od skole , od treninga, od drugara, od oca koga voli koliko i tebe, od bake i deke, nemas jednostavno pravo da u njegovo ime kreiras za njega mozda bolji zivot, ali ipak novi.....a on je tako srecan i ususkan u onom koji sada ima
Toliko toga jos, da ne pominjemo sve one bolesti kada drhtimo da li je samo prehlada ili nesto drugo.....sve smo prave mame, neke manje neke vise...ali mame na zadatku 24 h
Nisam savrsena, ali znam da dajem sve od sebe da budem prava mama, onakva kakva je moja mama bila za mene
Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!
Kad dodjes s posla premorena
i puca ti glava od glavobolje
a ti uzmes da mu sklopis kolica od lego kockica
Kad u tvojoj strogoću, deca osete sigurnost, jer je to strogoća i van kuće i koja i njih čuva...
Kad je suza ili osmeh dece, najbolji razlog za kandže, zube...za davanje zadnjeg atoma snage...
(decu nemam, ali su sva deca na planeti moja...)
Nije kriv onaj sto dobije-kriv je onaj koji deli!!!
...kada na roditeljskom sastanku saznas za 2 izostanka, pa ih za naravoucenije ne opravdas, a srazmerno tome odrezes i kaznu; ni po babu ni po stricevima: za svaki izostanak -manje vikend izlazak ('udri gde najvise boli'). Sto reche mama Beliverka, moze sve - osim lazi.
Ploviti se mora i bez broda ..
naravno da ih ne bi opravdala,ni pod razno
a da lepo kaze sta je po sredi,ja bi` ga pustila da ne ide ceo dan ako treba
nego
moj problem je sto jos nisam otkrila gde ga najvise boli......nikad nije bio vezan za cuclu,cebe,igracku,psa,ili ista slicno
ni do cega mu nije dovoljno stalo da bi ukidanje tog neceg bilo produktivno...
e to je muka....
pa budi pametan..
Ploviti se mora i bez broda ..
Sve bih učinila za njih...
za njih nikad nisam umorna i neću im reći da me ostave na miru....
mogu mi se popeti na glavu (pa i bukvalno) ako to požele...
i neću pojesti njihovu čokoladu...
ne znači da sam najbolja...
al' se trudim da budem najbolja što mogu...
sad, kada su krenuli u školu...
ne ljutim se zbog ocena i nikad neću...
al' ne smeju biti neposlušni, drski prema drugima,
ne smeju proći pored poznatih i ne javiti se,
ne smeju biti grubi prema drugarima, rugati se i sl...
laganje i da ne pominjem...
posle jedne 4+ iz nekog kontrolnog, pitao me je sin da li se ljutim
i tada...pao je dogovor:
za ocene i učenje - to je njihovo, uče za sebe, ne za mamu, tatu, neku nagradu ili da bi ih neko zavoleo...
ali zato tražim poštovanje, iskrenost, lepo ponašanje i vaspitanje...
da li je to ok ili ne, vreme će pokazati...
na prvom mestu mi je da budu dobri ljudi...vredni i pošteni i dobri drugari...
da budu svesni svojih grešaka i svojih postupaka...
I da se vratim na temu,
znam da sam dobra mama...kada mi moj sinak uz poljubac za laku noć kaže da sam njegova najbolja mama na svetu... i da mu obavezno kažem rezultat utakmice čim otvori oči...