Bruka | Kurir


Bruka

Očajni štrajkači "Raške" poručuju da će masovno seći prste, a Mlađan Dinkići njegov državni sekretar Nebojša Ćirić da će ostati u Americi još koji dan



BEOGRAD - Dok štrajkači kombinata "Raška" najavljuju da će, ukoliko niko iz Ministarstva ekonomije ne dođe u Pazar, masovno slediti primer svog vođe Zorana Bulatovića, koji je sebi odsekao prst, ministar Mlađan Dinkić i njegov državni sekretar Nebojša Ćirić poručuju iz Amerike da će tamo ostati još koji dan. Ujedno, nisu ovlastili nikog iz svog ministarstva da pregovara sa očajnim radnicima.
Ni ostali ministri Vlade Srbije, sa izuzetkom ministra rada Rasima Ljajića, nisu do sada našli za shodno da posete štrajkače. Bulatović je juče saopštio da oni više neće ići u Beograd po svoja prava, već da sada očekuju dolazak predstavnika Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja u Novi Pazar.
- Ne želimo da se ponovi prošla godina i one ranije, kada smo išli u Beograd na pregovore, kada su nam obećavali da će problem tekstilnog kombinata "Raška" biti rešen. Sada želimo da ovde dođu Mlađan Dinkić ili Nebojša Ćirić - rekao je Bulatović, objašnjavajući da su se na štrajk glađu odlučili kada je jedna njihova koleginica, samohrana majka, zvala Udruženje tekstilaca i zatražila 100 dinara da kupi deci hleb. On je poručio da će odgovor na zahteve koje su ispostavili čekati do danas po podne.
Gradonačelnik Novog Pazara Mirsad Đerlek kaže za Kurir da su radnici prilično iscrpljeni, ali da strahuje šta će se danas dogoditi pošto su oni kategorično odbili poziv Ministarstva za ekonomiju da dođu u Beograd.
- Sramota je što se niko od članova Vlade, osim Ljajića, nije setio ni da pozove te ljude, a kamoli da ih poseti! U subotu sam kontaktirao s Nebojšom Ćirićem, koji mi je rekao da je sa Dinkićem u Americi i da ostaje još nekoliko dana. Najviše me boli što nikog iz Ministarstva nisu ovlastili da pregovara s radnicima. Očigledno je da nisu svesni da može doći do takve radikalizacije da se ceo svet zgrane, a ne bih isključio ni samožrtvovanje radnika. Ljudi su gladni i poniženi. Bojim se da su dešavanja u Novom Pazaru samo početak onoga što bi moglo da se dešava i u ostatku Srbije - ističe Đerlek, dodajući da i on i Ljajić kontaktiraju sa Mišel Nikolić "jer se ona jedina javlja u Dinkićevom ministarstvu".
On prenosi da je ministar Ljajić dobio zadatak da ubedi štrajkače da se tokom nedelje odazovu sastanku kome će prisustvovati resorni ministri, da bi se došlo do konstruktivnog dogovora.
Šefica kabineta ministra Ugljanina Jasmina Bahtijarević kaže da je on juče poslao svoju delegaciju da razgovara sa štrajkačima.
Gradonačelnik Đerlek tvrdi da je slanjem delegacije među radnike Ugljanin izbegao da se tamo pojavi, znajući da ga štrajkači ne bi ni primili.
- Njegova vlast, koja je u Novom Pazaru trajala osam godina, ovo je i napravila. Radnici su izuzetno ljuti na njega, bili su mnogo puta izmanipulisani i logično je što sada nemaju poverenja - objašnjava Đerlek, optužujući Ugljanina da slanjem svojih saradnika samo kupi jeftine političke poene.
Novopazarski tekstilci traže isplatu zaostalih zarada za period od 1993. godine do prestanka radnog odnosa po osnovu Sporazuma o socijalnom programu, završetak započete konverzije dugova kompanije "Raška" i povezivanje radnog staža za radnike kojima nedostaje pet godina za prevremeni odlazak u penziju. Ovaj tekstilni kombinat nekada je zapošljavao oko 4.000 radnika u Novom Pazaru i pogonima u Sjenici i Tutinu, a sada u matičnim pogonima u Novom Pazaru radi jedva stotinak radnika.
NE ODUSTAJU
Zoran Bulatović rekao je juče za Kurir da od štrajka i radikalizacije ne odustaju. Ipak, on nije želeo da otkrije koliko je radnika zabarikadirano u zgradi Jezero u centru Novog Pazara.
- Učiniću sve da se neko od ljudi koji su sa mnom u štrajku ne povredi, sav bol pokušaću da trpim ja. Bolje da trpim bol nego da ostanem bez ponosa. Bolje da izgubim prste nego da dozvolim da mi neko uzme dušu. U Beograd sigurno nećemo ići, nek gospoda iz Beograda dođu da vide kako se mi mučimo u Novom Pazaru - kaže Bulatović, i dodaje da su on i njegove kolege i prošle godine punih 19 dana štrajkovali glađu, ali da niko iz države tada nije ni glave okrenuo na njihove vapaje.


Izvor Kurir