Pod utiskom danasnjih naslova u novinama.. Plasim se svinja.. Pre'ladjenih..
Pod utiskom danasnjih naslova u novinama.. Plasim se svinja.. Pre'ladjenih..
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
...e ja se plasim slepih miseva....proslog leta mi uleteo u stan...ja mislila poveci leptir....(poluspavala sam..) i kada sam ukapirala da je slepi mish....auuuu...pokrila se preko glave i tako provela celu noc...(da ne pricam da je temp. napolju bila +33...nocu...) ... ujutro bojazljivo izasla iz mog skrovista....pretrazila svaki kutak stana....bio je (sam) otisao...
...od tada spavam zatvorenih salukatri na prozorima...
Budi pametan i pravi se lud
Kako se svi tako bojite zmija? Ja sve te zivuljkice obozavam
Paukovi nicega se ne plasim od zivotinja, aman bas nicega, ali paukovi imam panican strah od njih ali ih ne ubijam, osim ako ne moram npr. kad ga ugledam u sobi, ne diram ga dok ne pocne da se pomera prema meni ili krevetu (bez obzira sto je na plafonu, uvek se tripujem da ce da padne). Ali, kad moram, ubijam ih na mrtvo. Secam se kako mi je bio shit kad odem kod bivseg a on ima tarantulu velicine slonovog uha
Misevi su mi cakani, pacove ne volim, nije da ih se plasim..
Divljih zivotinja se ne plasim, posto je velika verovatnoca da 99% od njih necu nikad sresti
I da.. zivina zjuuuuuuu kako se ja bojim zivine kokoske, petlovi, patke, guske, curke sva sreca, pa sam sa sela, pa ne moram da ih gledam svaki dan meni je zivina strasna sva mi neka urokljiva, petlovi posebno. Curke su mi strasne, 'nako velike i nashushurene i sa onim sto im visi sa kljuna (mi to kazemo Curkov slinac ). Guske ne volim ni na slici da vidim, jbt, sto je to ratoborno i kad ih vidim na ulici, nije mi tesko da se okrenem i odem duzim putem, posto ne bih volela da se nadjem medj' tim jatom (mislim na domacinske guske).
I naravno Dzej..
Krek, krek.. Ne gudra
Ja se plasim samo misova , miseva ne !
Cudno je kako je malo potrebno da budemo srecni a jos cudnije koliko cesto nam bas to malo nedostaje.
ne plašim se životinja..ima par vrsta koje su mi gadne, a li strah nemam..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Jedino su mi pacovi gadni. Nije da ih se plašim, ali su gadni. Bljak.
Verovatno bih se plašio svih životinja koje mogu da me pojedu, ali na sreću kod nas ih nema.
(Nikada mi neće biti jasni ljudi koji se boje ptica. Sve mogu da razumem, ali to...ptice su predivne.)
Nisu me odavno spopadale gusenice, ali se sećam užasa kad sam svojevremeno jednu ugledala na ramenu...
Znam da mi neće ništa, ali monogo je to gadno i dlakavo...
Bojala bih se da se nađem oči u oči s nekim medom, lavom, vukom ili drugom gladnom i oštrozubom zveri.
Vrag odneo šnalu...
Zmije
...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
...Ne znam...
Takođe zmija se bojim ali mi ulivaju strahopoštovanje
Prvi utisak uvek vara
Zmije. Kad vidim neku totalno se izgubim tj. ne mogu da se maknem, ne mogu da pricam, ne mogu nista.. a drugo, nemam pojma kako se ovo zove, al kod nas se kaze močerad.. ne samo da mi je gnusan na izgled, vec me trese sad kad gledam sliku, a tek kad pomislim da bi se snasao negdje blizu mene..
Da bude jasnije..
Nije svako ko luta izgubljen..
Krave, jako. Zmije...žabe (ne ove naše, no one divlje)
...bojim se i psa ako ide prema meni a ne maše repom.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
onih u krevetu...mogu svašta da rade i čuda da naprave...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović