Sito za misli - Strana 2
Strana 2 od 23 PrvaPrva 123412 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 339
  1. #16

    Odgovor: Sito za misli

    Kao dijete sam obožavala miris bolnice...znam, zvuči nevjerovatno...
    Kod tate u ordinaciji sam provodila dane i dane, ili sa sestrama tražeći kartone i glumeći malu doktoricu.
    A danas, kad sam ušla u bolnicu i osjetila onaj miris bilo mi je muka...
    Penjala sam se uz stepenice i ponavljala u sebi, ne dozvoli da on primjeti da si uplašena, ne smiješ to dozvoliti...
    Već pred vratima sobe su mi noge klecale...a kad sam ga vidjela kako leži na onom krevetu srce mi se steglo...skrenula sam pogled...nisam mogla da ga pogledam...jer sam znala da mi u očima piše strah...jer sam znala da će on to primjetiti. Šarala sam pogledom po sobi dok nisam smogla snage da se suočim sa njegovim.
    Prvih par rečenica ga ništa nisam razumjela...još je bio pod dejstvom narkoze. Tek sam se posle 15-tak minuta dozvala, i znam da je vidio iako sam se trudila da to sakrijem.
    I šalio se na sopsteveni račun...i uvijek je takav, i u najtežim momentima on je taj koji nas nasmijava...moj tata
    I'm floating on air..

  2. #17

    Odgovor: Sito za misli

    Hiljadu misli se mota.
    Na hiljade pitanja trazim odgovore.
    I dobijam ih, u naletima.
    Ali ne zelim da ih prihvatim, jer u meni se lome istina i laz, koliko ima istine, koliko iskrenosti ili je sve laz?
    Eh, da mogu zaplakati.
    Ili nasloniti se na necije rame, pa se iskukati i prebaciti teret na nekog drugog.
    Eh, da sam od tih.
    Sve bi bilo drugacije.
    I dokle cu, pitam se, muciti sebe,pitanjima, odgovorima, pa opet pitanjima?
    Do kad ce taj krug trajati, ima li mu kraja ili sam jos uvek na pocetku.

    Mislila sam, jaka sam.
    Mislila sam, da neke stvari nikad doziveti necu,jer to se samo drugima desava.
    A evo desilo se i meni.
    Osecam kako me napusta snaga, volja i ta moja jacina.
    Kako cu sve proslediti u ruke sudbine, pa kako mi bude.
    Jer,snage nemam vise ... ni volje.

  3. #18

    Odgovor: Sito za misli

    Opet se vrtim u krug.
    Zacaran krug od kojeg izlaska nema.
    Taman pomislim da se nesto promenilo, opet nista.
    Ugledam neki zracak nade, ali nestane brzo.
    Proguta ga tama...
    Ne volim je kad me obuzme,
    kad me prozima i jede.
    Kad me kida iznutra.

    Bojim se vise obradovati se bilo cemu.
    Bojim se imalo pokazati da se jos uvek nadam necemu lepom.
    Bojim se bar malo biti sretna.

    I jos uvek ne napusta me misao "Koliko je malo trebalo da sve ode u nepovrat".
    Koliko je malo trebalo da se sve promeni.

    Nedostaju mi neki ljudi.
    Necu ih vise videti, necemo se vise zajedno smejati i radovati se onome sto smo zajedno zeleli i cekali.
    Mozda ne zasluzuju da mi tako nedostaju, ali jace je od mene.
    Navika je cudo.

    Trebaju mi suze.
    Bar malo.
    Nema ih.

    ...jos jedan osmeh - lazan...

    A njegove oci, najlepse na svetu
    gledaju me tako umiljato i s puno ljubavi.
    Ko da razume sto i kako se dogadja
    Zagrli me bez reci... da mi onaj zagrljaj kojim "kaze" - tu sam i to je najvaznije, volim te puno.

    I ja tebe volim milo jedino moje!


  4. #19

    Odgovor: Sito za misli

    Sta je jace od ljubavi?
    Navika....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  5. #20

    Odgovor: Sito za misli

    Djurdjevdan je...
    volela sam ovaj dan,porodicna slava.
    Pre 10 godina sam mladjeg sina donela na svet na ovaj dan.
    Nismo rodjendan nikad slavili bas tog dana,jer smo isli kod mojih na slavu.
    Svaki put nas je docekivao rasirenih ruku,otvorenog srca...uz osmeh...uz salu...uvek sam sedela pored njega,jer smo kako je on umeo da kaze "najlepsi"...

    Ove godine...toga vise nema...

    Klecim na zemlji...njegovoj vecnoj kuci...palim svecu za njegovu slavu...
    ...slike mi se vracaju...ni vetar ne moze da osusi suze...

    Ni jedan Djurdjevdan vise nece biti kao pre...

    Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.

  6. #21

    Odgovor: Sito za misli

    I, kako da se osecam dobro, kad mi i samo vreme porucuje da ne treba da budem dobro? Jbt, kako ne znam da se inatim iz prave pobude, u pravo momentu, pa da sad istrcim na kisu i da plesem, odvrnem mjuzu i da me boli kita sto je 15 stepeni i sto cu sigurno imati jos vecu odlivcinu i da cu navabiti svinju? Jeb'o me racio, kad me i posetio.
    Tako ne volim kad upadnem u ovakvo stanje, ne vidim nista dalje od sopstvenog nosa, ne kontam sta mi se desava, a tako je jednostavno.. Ne pomaze vise ni kad vristim, ni na glas ni u jastuk. Ne pomaze mi ni penicilinska drugarica, nista. Jebes mi sve, ako se ne budem osetila bolje za par sati, nakljukacu se bensedinima pa da prespavam ovaj vikend.
    Mrzim kad se zbog djubreta ja osetim jos gore, kad se osetim kao da zna da bih zivot za njega dala a on to iskoriscava. Jebi ga, jednom guska, uvek guska. I necu nikad nauciti koliko greska ume da opece kad se uvek vracam po jos. Dzaba.
    Ocajnicki zelim da bude bolje, da odem, promenim sredinu, da ne budem sama. Da ne budem prokleto, jebeno sama. Najgori je uzas kad se uz toliko ljudi oko sebe osecas usamljenim.
    Jedina dobra stvar je sto mi ne trebaju cigarete koliko sam nervozna. Takodje, dobro je i sto nisam gladna.
    Lose je sto cu nervozom samo jos vise pogorsati ionako losu stvar.
    Ne pomaze vise ni muzika. Nisam verovala da cu to reci. Moz' misliti koliko mi je lose kad nemam volju ni da citam nesto da skrenem misli.
    Volela bih da mogu da se ponasam kao da me nije briga..
    Krek, krek.. Ne gudra

  7. #22

    Odgovor: Sito za misli

    U svakom mesecu srećne nam 2010. godine je neko meni drag izgubio majku.
    Danas, vraćajući se sa ne znam ni ja koje po redu sahrane u ovoj godini, shvatih da moji i nisu tako daleko po godištu koje kosi smrt.
    Ali, ja nisam spremna da ostanem bez njih. Iako me često nerviraju. I izbace iz takta. I dosađuju. I trpaju nos gde mu nije mesto. I dave sa nekim pričama od ko zna kada koje me apsolutno ne interesuju.
    Eto, ja volim što mi oni sve to rade. Volim što me još uvek iznervira neka reč u pogrešno vreme izgovorena. Što ne vijam lekare. Što ne suzim nad nalazom. Što ne ispraćam.Što ih imam.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  8. #23

    Odgovor: Sito za misli

    Danas, u trenucima odmora...stojim naslonjena na ogradu terase..i posmatram uokolo...čas lijevo..čas desno..i zastane mi pogled na kući koja se nalazi tačno prekoputa mene...na susjednom brdu...dijeli nas cesta...i nešto mi nije jasno u vezi nje..posmatram, razmišljam...pokušavam da se sjetim...i sjetim se! Stopila se sa okolinom...ima već par godina kako je napravljena...kad su je podigli, ja nešto ogavnije u vidu kuće vidjela nisam...ni drvce oko nje...jedan komad njive iskorišten kao plac za kuću...kuća podignuta, strši od svega...uzrovano blato...tek napravljena staza..bez fasade...ružnoća...mislila sam da se nikad neću navići na nju...ona je tada narušila mirnoću tog brda...mirnoću moga vidika...a danas, stopila se sa svim..mic po mic..uklopila u okolinu, drveće koje je izraslo oko nje kao da je vijekovima tu...ima fasadu, staza je sa strana obrasla cvijećem, travom...svaki djelić kuće i okućnice je na svom mjestu. Nekad, ona je narušavala mirnoću, danas...kada je ne bi bilo, falila bi.

    To me samo podsjetilo na neke ljude u mojoj okolini...koji su se nekako nametnuli sami...koji mi nisu po svemu odgovarali...koji su na neki način narušili mirnoću moga postojanja...ali koji su se onime što jesu...i što mogu da budu akomodirali...postali dio mene...i danas, kad ih ne bi bilo, falio bi dio mene...iščupao bi se i onaj temelj...i sve staze koje vode do njega... volim kad se tako divne stvari dese postepeno, ali traju.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  9. #24

    Odgovor: Sito za misli

    Poceo je da me boli svaki pogled na moju curicu..posle sest meseci hemoterapija, postala je kao senkica..bleda, mrsava i nekako matora..a imamo jos toliko...
    Danas je tacno tri godine kako to sve traje..ej, tri godine..a ko zna koliko ce ih jos proci da se sve to zavrsi..
    Pre neki dan setamo gradom, odemo do parkica, da se malo izigramo..gledam je medju decom, drugacija je..ne samo zbog bledog lica, nego je uopste potpuno drugacija..kao odrasla osoba u minijaturnom telu deteta..
    Onda na momente, ozivi dete u njoj..i tada sam jako srecna i brzo, brzo stavljam tamne naocare za sunce da ne vidi suze u mojim ocima..

    Uhvatim sebe kako gledam drugu decicu i slusam njihove mame kako raspredaju o nekim beznacajnim problemima i zavidim im..da, zavidim..a mislila sam da nikada necu upoznati taj ruzni osecaj..
    I mrzim sebe zbog toga, ali im zavidim..
    Previse boli patnja svog deteta..i boli ta prokleta nemoc..
    To nije opravdanje za tako ruzan osecaj zavisti..
    Ali jbg...
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  10. #25

    Odgovor: Sito za misli

    Ja nekako prosto oblećem oko ove teme.
    Ko da mi treba hrabrosti.
    I svaki put sam bliža i sigurnija šta ću ovde napisati, kako će to zvučati, kako će meni izgledati kad pročitam.
    Hiljadu puta prevrnute misli po glavi, sklapane u rečenice.
    Samo ih treba otkucati.
    Samo misli treba pretočiti.
    I toliko puta premetačina napravljena u glavi, da je sam proces priprema za kucanje moje pravo sito za misli.
    Osećam se bolje.
    I kao da sam napisala to što sam želela.
    Jer sam to već toliko puta uradila u svojoj glavi.
    Volim ovu temu.
    Na neki tužan način.
    Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...

  11. #26

    Odgovor: Sito za misli

    Gledam danas mamu.
    Posle operacije ima te faze, kad je boli, ne boli, ali cuti,ne zali se, tek koja bolna grimasa na licu, oda je.
    Gledam je, kako mi je ostarila preko noci.
    Pokreti su joj usporeniji, u kosi vec se vide prosarane sede vlasi.
    Vidim da je puna poleta i elana, sve i svasta zamisli, ali ne moze da odradi, pa se snuzdi.
    Pa mi proleti misao, boze hvala ti sto je imam, sta bih ja bez nje.
    Onda se setim, onih dana, kad mi dodje da besnim, pa povisim ton na nju, jer ona je uvek tu.
    Pa mi zao.
    Pa se i ja snuzdim i pozelim da joj se zagnjurim u krilo.
    Da me mazi i ljubi po obrazima.
    Ali ... dosle te godine, kad njoj treba paznja i lepa rec.
    I zagrljaj, jak, najjaci.
    Pa prebrojavam njene godine u sebi i nije tako puno.
    Ali je vreme, ostavilo trag na njoj.
    I bolest.
    A borac je, moja mama, veliki.
    Pa mi dodje zao, neka me tuga obuzme na samu pomisao, kako je malo trebalo, da nikad vise ne uspem da joj kazem da je volim, da je zagrlim.

  12. #27

    Odgovor: Sito za misli

    Mali crni dečak i njegova mama sede preko puta mene. Pored mene je njegova sestrica. Ona pevuši. On ima cipele kakve nose odrasli ljudi. Mali dečak u cipelama odraslog čoveka. Izmotava se. Hoće da mi privuče pažnju. U metro sam ušla rastresena, htela sam da pobegnem od lošeg dana plešući, pa sam se izgubila i zakasnila na čas plesa, i rešila da ću se vozim metroom do negde. Dečak me je fotografisao maminim telefonom i onda je gledao moju sliku na ekranu i smeškao se. Mama je htela da briše sliku, ali on bi se zaplakao. Nasmejao me je baš taj dečak u cipelama odraslog čoveka.

    Ne znam šta mislim o ovom gradu. Znam da nije dom, i da neće biti, i svi su me pripremali na to da su usamljenosti još usamljenije ovde, i došla sam pripremljena i rešila sam da neću da budem gorka i neću da ne volim grad za koji bi mnogi dali sve da prošetaju onim (ćor)sokacima kojima ja protrčim svakog dana. Ali, grad jesu ljudi, a ne sive hladne zgrade. Grad je i sunce i osećaj slobode i to je grad, ali grad jesu ljudi. Bojim se da ovaj grad čine gradom samo oni ljudi koji u njega dolaze u posete, kao turisti, i često se pitam i često se uplašim toga da je i onaj grad iz koga sam otišla nekada pre nekog broja godina isto toliko zatvoren i uobražen i nafuran kao ovaj. Ne volim nafurane, uobražene gradove.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  13. #28

    Odgovor: Sito za misli

    Naneo me danas put u jednu ulicu. Sasvim neplanirano i slucajno!
    Koliko dugo nisam prosla ovuda?
    Koliko je samo mojih koraka videla ta ulica?
    Koliko je poljubaca prebrojala?
    Koliko mu je radosti doneo svaki njen kamen?
    Jer tu sam bila srecna kao retko kada!
    Koliko puta mi je srce iskakalo iz grudi, a kolena klecala, dlanovi se znojili...
    Koliko je strepnji nosila sa mnom i osecala tezinu sumnji pod mojim koracima...
    Koliko drhtaja.... i slutnji
    Koliko suza...
    I koliko dugo mi je ta ulica nedostajala...
    I koliko sam za njom patila...

    I danas, kada sam prosla tuda, osetila sam, samo na kratko da je parce mog srca ostalo tu...a ja sam ga ostavila njoj...poklonila toj ulici...


    Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...

  14. #29

    Odgovor: Sito za misli

    Prošle su 4 ipo godine... I ne, ne mislim na njega svakodnevno, ali u noćima kao što je ova, kad kiša lije, sve se vrati. Slike me proganjaju... Padala je i one noći kad smo rekli poslednje zbogom, u mislima, kad sam stajala na ulici i kisla, i čekala, i nadala se da će doći bar da mi čestita rođendan...

    Voljela sam ga cijelim svojim bićem, svakim otkucajem srca, pogledom, dodirom, usnama, tijelom...

    Bila sam više njegova nego svoja. I uradila sam za njega i zbog njega mnogo toga...čekala iz pritvora, sklonila sa ulice, pružila mu dom i ljubav, iskrenost i pažnju, sebe na dlanu. Drugi nisu postojali, ja ih nisam primjećivala, postojao je samo on. I da, bio je moj, samo moj........jedno vrijeme.

    Voljela sam naše šetnje, smijeh, ćutanja, razgovore,poker u skidanje,da ga gledam dok spava ili leži i razmišlja dok ja spremam ispit.

    A tako lijepo sam to upakovala, spremila u jednu fijoku u mozgu i zaključala, ali ovakve noći je otključaju i preturaju po njoj i čačkaju po mojim ožiljcima.

    Ponekad poželim da opet budem ona naivna klinka koja vjeruje ljudima, koja vjeruje u to da nisu sa njom samo iz koristi,, koja vjeruje u ljubav za čitav život, ali samo ponekad. Podigla sam zid posle njega, i još ga niko nije srušio, a bilo je možda i previše onih koji su pokušavali. Ostavio je pečat na mojoj duši, koji je promjenio njen oblik, snove, nade i vjerovanja. Koji je sahranio onu naivnu djevojčicu koja mi nekad jako nedostaje, a stvorio naizgled uobraženu i hladnu osobu. Ali nije mi slomio duh, ni izbrisao osmijeh sa lica.

    I'm floating on air..

  15. #30

    Odgovor: Sito za misli

    Definitivno nisam neko koga mozes da ukrotis, da ga sputas i vezes mu prirodu. Volim to sto sam nezavisna isto koliko i zavisim od nekih ljudi, ali su to ljudi koji me vole reciprocnim intenzitetom.
    Volim to sto sam neko kome ne mozes da naredjujes, neko ko se autoritetu nece pokoriti i koga nece slomiti. A bilo ih je, mogli su.. Bili su jako blizu, pa nisu uspeli. Volim tu svoju osobinu feniksa.
    Ako me volis, volis me kakva jesam, ne pokusavas da me promenis, da me gusis, da me uslovljavas, da me vuces nazad ako ja zelim napred ili obrnuto. Ako me davis, ako me cimas, ako me cinis drugacijom, ja nisam za tebe. Mozda se i za mene nadje neki koji ce me zeleti bas ovakvu, slobodnu, nesputanu konvencijalnim ponasanjem i misljenjem.. Bas mene ovako drugaciju, osobodjenu konzervativnih mera, resenu da pobedjujem i samu sebe. A priznajem.. danas sam pobedila samu sebe. Pobedila sam svoj najveci strah, a mislila sam da necu uspeti, nikad, nikad. Nema lepseg osecaja nego kad znas da sve moze biti dobro ako se tako postavis.
    Ranije sam snazno verovala da me niko nece voleti, da necu pronaci svoju "zakrpu", da sam jednostavno rodjena da budem bez ljubavi. Sada.. Iako se nisam toga oslobodila sasvim, verujem da postoji. Tamo negde... Samo, pitanje je hocu li ga pronaci.

    Ovog puta bas necu da budem tuzna na ovoj temi, bas necu, u inat svim demonima. Zadivljujuce slobodno mogu da viknem: "USPELA SAM!".
    Krek, krek.. Ne gudra

Strana 2 od 23 PrvaPrva 123412 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Misli poznatih...
    Autor SQUAW u forumu Filozofija
    Odgovora: 2545
    Poslednja poruka: 07.08.2018, 15:32
  2. Čitači tuđih misli
    Autor ANIBAS u forumu Psihologija
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 15.06.2013, 23:24
  3. Misli mene gone, sve do vasione...
    Autor Aca1983 u forumu Spomenar
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 23.05.2007, 21:46
  4. Misli poznatih...o psima
    Autor silvia u forumu Kućni ljubimci
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 31.03.2007, 01:25
  5. Računari će čitati misli?
    Autor irnik u forumu Spomenar
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 01.08.2006, 07:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •