AdrijanKronauer
Нико није ни мислио да је било 52 академика, осим можда тебе ... Лепо пише: "...52 академика, научна саветника и професора универзитета..." пре следеће цифре...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Glupi ljudi treba da su, u stvari, srećni, jer glupust je uvek garantovano prirodna, pošto se sa ineteligencijom nikada ne zna, zato što može biti i veštačka.
Ali, ko je taj što će sebi priznati da je glup?!
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Nisam samo ja razumeo onako kako je napisano.
Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski
AdrijanKronauer
Pa i ja bih tako razmišljao da sam čitao navedeni tekst. Međutim, ja sam imao sreću da naiđem na jasniju varijantu.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
WOW! Šest lista srba za izbore na KiM !?!
Jbg...ima se, može se !
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Savet..proizašao iz sopstvenog iskustva:
- NIKADA se ne ustežite da bliskima iskažete LJUBAV!
Jer..prvo što ćete pomisliti kada vas zgromi vest o gubitku bliskog je...Da li je otišla svesna koliko je volim? Da li sam dovoljno puta to jasno pokazao?
Žalim za svakim trenom kada to nisam uradio !
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Poslednjih godina, (suviše) često sam u prilici da podvlačim neke crte ispod proživljenih godina, sumiram, upoređujem.
Pre 25 godina, sticajem okolnosti i mogućnosti, nas 17-oro bliskih prijatelja, međusobno isprepletanih prijateljskim, bračnim i kumovskim vezama, gledamo pozorišnu predstavu. tematika prilično proročka, obeležila je naše kasnije živote.
Sinoć, ista ta ekipa, sasvim spontano, slučajno, nas 17-oro gleda neku drugu predstavu, nadam se, ovoga puta, ne tako vidovitu. Skrećem im pažnju na tu slučajnost...zar je prošlo toliko godina, iščuđuju se...
Nadam se da to nije neki znak. Neću valjda da manjkam!?
Istina živa...
Svuda prodji ali svojoj kući dodji...i eto me!
Medju svoj narod gde mogu da mislim i nemislim kad pišem...valjda će biti oprošteno!
U zadnje vreme me misli opasno testiraju...rešila sam problem, nazad nema!
Znate kroz život sam upoznala more ljudi, bitnih ili manje bitnih ...ali znam da od ovih bitnih koji nisu tu negde kraj mene njih dvoje beskrajno cenim.
Ali sve ima svoj kraj i početak
"Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!