Vodice - Strana 3
Strana 3 od 6 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 81

Tema: Vodice

  1. #31

    Odgovor: Vodice

    Vodica u Samošu



    Vodica Samoš
    ''Članovi bogomoljačkog pokreta, ili pobožni, kako ih zovu u Banatu, sagradili su i na ovom prostoru veći broj vodica: u Samošu 1930. godine, u Pavlišu 1933, Orlovatu 1935, u Dobrici, Deliblatu i Boki…'' (Iz knjige Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini')
    Vodica Samoš



    Vodica Samoš

    Vodica Samoš
    Na pročelju kapele piše:

    1930
    СВЕТА ВОДИЦА
    ДОМ ПОБОЖНОГ ДРУШТВА
    ИСКОПО ЕМИЛ МАРКОВ


    Deo teksta 'iskopo' odnosi se na bunar koji je u kapeli.

    Pošto kapela nije bila otključana, kroz prozor se moglo naslutiti da je unutrašnjost uobičajeno uredjena.
    Vodica Samoš

    Vodica Samoš
    U pomenutoj knjizi M. Đekić ova vodica se pominje i u delu teksta koji govori da su 1944.: ''U zrenjaninskom namesništvu bile vodice u Botošu, Perlezu, Srpskom Itebeju, Tomaševcu i Farkaždinu, u kikindskom namesništvu - u Kikindi i Novom Kneževcu, a u pančevačkom namesništvu - u Alibunaru, Bavaništu, Deliblatu, dve u Jarkovcu, Samošu, dve u Crepaji, Čenti i Ostrovu.''
    Vodica Samoš

    Nisam doznao kome je samoška vodica posvećena. Dan je bio vreo i pretežak da bih se vraćao u selo da pronadjem nekoga da se raspitujem u doba dana kad se svi sakrivaju od žege.
    Водица Самош

    Водица Самош
    Uputili su me da vodici priđem letnjim prašnjavim putem po obodu sela. Ovećim oblakom najfinije banatske prašine najavio sam prilaženje vodici.

    ''Samoš je najisturenije naselje, koje se nalazi u severnom delu teritorije opštine. Selo je izgrađeno na severnom obodu južne banatske lesne zaravni. Nalazi se na udaljenosti od osamnaest kilometara severoistočno od Kovačice, a približno toliko ima i do Sečnja.

    S obzirom na to da je izgrađeno na kontaktu lesne zaravni i lesne terase, severni i južni deo naselja imaju različite nadmorske visine, od 95 do 110 metara. Celokupna površina samoškog atara prekrivena je plodnim zemljištem černozemom, koje je po svom sastavu najkvalitetnije u okolini.

    Selo Samoš počelo je da se gradi 1804. godine u okviru teritorije nekadašnje Vojne granice. Sagradili su ga vojni graničari Srbi, koji su u njemu ostali i nakon ukidanja granice. Pisani podaci kazuju da je Samoš pocetkom XX veka imao 538 kuća sa 2462 stanovnika.

    Prema popisu iz 2002. godine u Samošu je živelo 1247 stanovnika. U nacionalnoj strukturi stanovništva nije prisutno karakteristično vojvođansko šarenilo. Najveći broj stanovnika Samoša čine Srbi (95%), dok sve ostale nacionalne zajednice koje žive na teritoriji opštine zajedno cine 5% stanovništva.'' (Sa sajta Turističke organizacije Opštine Kovačica)

    Водица Самош

    Водица Самош
    Do vodice u Samošu se ustvari stiže sasvim jednostavno: sa glavnog puta koji vodi ka Sečnju, blizu kraja sela, skrenete u ulicu desno (pored ovog bunara sa đermom koji izgleda još uvek služi da se napoji stoka kad se vraća sa paše) i idete do kraja ulice. Vodica je uz ogradu zadnjih seoskih kuća na.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 17.12.2009 u 20:54

  2. #32

    Odgovor: Vodice

    VODICA KOD JARKOVCA



    Vodica Jarkovac

    ''U zrenjaninskom namesništvu bile su vodice u Botošu, Perlezu, Srpskom Itebeju, Tomaševcu i Farkaždinu, u kikindskom namesništvu - u Kikindi i Novom Kneževcu, a u pančevačkom namesništvu - u Alibunaru, Bavaništu, Deliblatu, dve u Jarkovcu, Samošu, dve u Crepaji, Čenti i Ostrovu.

    Kao što se iz teksta u knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini' vidi, u Jarkovcu postoje dve vodice. Ova, koju ovde predstavljam je pored puta iz Jarkovca u Samoš. Druga, za koju sam od meštana čuo da je jedva od nje nešto ostalo, se nalazi oko pet kilometara u ataru u pravcu zapada od sela. Do nje nisam otišao.


    Vodica Jarkovac

    Po mrljama od kreča pored kapele vidi se da je nedavno krečana.

    Na ploči nailazim na reč koju ne poznajem, ali ako se radi o oštećenom slovu onda treba da piše 'kabaničari' (zanatlije koje su izrađivale kabanice).
    Vodica Jarkovac

    Opremljenost unutrašnjosti je tipična za većinu kapela na vodicama. Mirjana Đekić o ikonama u vodicama kaže:

    ''U mnogim mestima u Vojvodini (Stapar, Silbaš, Jarkovac) zabeleženo je da su na vodicu donosili kućnu ikonu i tamo je ostavljali kad ona ostari i pohaba se ''
    Vodica Jarkovac

    Na oltariću je ikona ''Preobraženje gospodnje'' te po njoj pretpostavljam da je vodica posvećana tom prazniku. A u priolog tome ide i činjenica da je sasvim nedavno uređivana, biće da je to činjeno za Preobraženje, a ja sam je posetio desetak dana posle tog praznika.
    Vodica Jarkovac

    Bunar sa isceliteljskom vodom je desno od ulaznih vrata.

    ''U Eparhiji vršačkoj crkva je priznala moć isceljenja samo nekim vodicama, budući da se manji broj njih našao u šematizmu ove eparhije za 1898. godinu. Popisane su kapele na vodicama u Bavaništu, Jarkovcu, Ostrovu i Perlezu.'' (M. Đekić)
    Vodica Jarkovac

    Kao što sam uz neku od prethodnih vodica rekao, običaj je da se ostavi novčić. Mesto, tas za priloge (tamni tanjirić u ovom slučaju) je na oltariću ispred ikone i na bunaru, pored kofe. Inače ova ima najviše tri litra zapremine.)

    Darivanje novčićem je nekada imalo i praktičan značaj - to je bila nagrada vodičaru za njeno održavanje. No, sada to nema drugog značaja do religiozno - simboličnog gesta jer je vrednost metalnog novca premala za trošak održavanja. Često kumu uz kumstvo na slavi vodice zapada i obaveza da je uredi pred slavu. (Takav primer smo na delu videli na vodici kod Kule.)

    O darivanjima M. Đekić navodi:

    Darivanje novcem i votivima
    Vodice su se darivale, bilo da se to činilo unapred, sa željom da se svetitelj kome je posvećena i Bog umilostive, ili nakon ozdravljenja. Pokloni su bili različiti: od najednostavnijih - jabuka (Jarkovac), cveće, novca, votiva, ikona, bogoslužbenih predmeta, pa do gradnje kapele na vodicama.

    Kao dar najčešće je korišćen metalni novac. Bacanje metalnog novca u lekovite izvore je veoma star običaj, poznat još antičkim narodima. Vodica se darivala novcem, koji se direktno bacao u bunar, ili se ostavljao u piksli pokraj kapele (Tomaševac, Kumane). Novac se, pored toga, ostavljao i na ikonama i na crkvenom stolu. Običaj da se stavlja na krst je takođe rasprostranjen, ali se samo u Bačkom Petrovom Selu, zajedno sa novčićem, u drvo umeće i papirić na kojem je ispisana želja čije se ispunjenje očekuje.''
    Vodica Jarkovac

    O običajima vezanim za vodicu kod Jarkovca našao sam i sledeće:

    ''Kumstvo se i danas prenosi jabukom u Tomaševcu, a u Jarkovcu jabukom i ružom sa kolača.''


    Vodica Jarkovac

    Jarkovac (mađ. rkod) je naselje u opštini Sečanj u Srednjobanatskom okrugu u Vojvodini. Prema popisu iz 2002. bilo je 1817 stanovnika. (Vikipedia)

  3. #33

    Odgovor: Vodice

    VODICA KOD LOKA


    Ločka vodica Lok

    Vodica kod Loka pominje se u knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini' na dva mesta:

    ''Članovi srpske pravoslavne duhovne zajednice napravili su 1937. česmu na Lovačkoj vodici pored Loka i kapelu na vodici u Gospođincima, posvećenu svetim apostolima Petru i Pavlu.''
    Ločka vodica Lok

    ''Prema kalendaru za prestupnu 1944, u Bačkoj eparhiji je bila dvadeset i jedna vodica koju je priznavala crkva: dve u Staroj (Bačkoj) Palanci, tri u okolini Sombora, po jedna u Silbašu, Tovariševu, Pačiru, Staparu, Aleksandrovu, Bačkom Petrovom Selu, Kuli, Strom Vrbasu, Turiji, Loku, Gospođincima, Đurđevu, Mošorinu, Čurugu i Branjini.''
    Ločka vodica Lok

    Iako je vodica kod Loka bila priznata od Crkve prema crkvenom kalendaru za 1944. godinu, ta veza Crkve i Vodice danas ne postoji.


    Siluete kuća u Loku su na oko 300 metara.

    Tražeći na internetu naišao sam na vest od 20. jula 2007:

    ''Uređuje se stara Ločka vodica

    Krajem maja ove godine, na inicijativu Ekološkog društva ''Forland'' i uz podršku naprednijih ljudi iz Loka, započelo je uređenje stare Ločke vodice.

    Sumporoviti izvor je kaptiran još davne 1908. godine, kada je izgrađen i rezervoar iz koga se voda preliva kroz cev. Od tada na ovom čuvenom izvoru, koji je pravi dar prirode, nije bilo ozbiljnijih radova pa je danas postao toliko zapušten da je čak predstavljao ruglo i pravu sliku našeg odnosa prema prirodnom okruženju. Sam zid izvora je zubom vremena i ljudskim nemarom prilično okrnjen, odvodni kanal zabaren, a prostor ispod drveća stočari su pretvorili u plandište. Zabaren teren, stočni izmet i mokraća pretili su čak da zagade ovaj izvor, a sve je postepeno pretvarano u smetlište.

    Znajući kakav biser imaju u neposrednoj blizini, članovi ''Forlanda'' su organizovali akciju čišćenja rezervoara za vodu a ovih dana su, uz pomoć bagera ''Bačka puta'' koji radi prilazni put Loku, očistili drenažne kanale i iskopali mali bazen za prikupljanje viška vode. U planu im je da odvodni kanal očiste još stotinjak metara do glavnog kanala koji pripada ''Vodama Vojvodine''. Time bi isušili zabareni teren oko izvora a i stočari bi imali dovoljno vode za napajanje svoje stoke. Takođe su napravili i zemljani plato pored regionalnog puta Novi Sad – Titel i njime omogućili putnicima-namernicima da ovde stanu, okrepe se i odmore.'' (Autor vesti Nikola D. Turajlić)

    Kada sam slikao ove, novije fotografije, izvor i okolina su bili već uređeni.


    Ločka vodica Lok
    Zimska i letnja varijanta slike istog mesta.






    Lok se nalazi ispod Titelskog brega, a česma je pored puta Novi Sad - Titel, nekih pet kilometara od Titela.

    Veliki pašnjak između Brega i Loka uvek slikovito izgleda, slika maltene pastoralne idile, pa sam često zastajo da ponešto slikam.
    Ločka vodica Lok

    Česma je u grupi drveta na levoj strani slike, a vidi se i silos na periferiji Titela.


    Iz ovog ugla je ista grupa drveta na desnoj strani.

    ''Lok se razvio na ostrvu, ostatku aluvijalne terase, u aluvijalnoj ravni Dunava. Za vreme visokih vodostaja površine oko Loka, pa i samo selo su bivali pod vodom. Prema jednom izveštaju komande Šajkaškog bataljona iz 1770. Ločani su izgradili nasip od svog ostrva do podunavskog puta. Ipak, graničarske vlasti su zahtevale od cara Josifa Drugog da naredi preseljenje Loka u podnožje Titelskog brega pored postojećeg puta. Planom iz 1772. ono je preseljeno kod surduka Gradac. Ločani su onamo izdržali 40 godina i 1812. se vraćaju na ostrvo. '' (Odlomci iz teksta Dragana Kolaka sa sajta ’RavnicaInfo’)

    U uslovima kada su selo i okolina često bivali pod vodom ili barama i muljem koje visoki vodostaju ostavljaju, očigledno je koliki je bio značaj zdrave i pitke vode.


    I ovde je vodica - česma na desnoj strani slike.

    Pod Bregom postoje dva izvora - česme: na tristotinak metara od vodice, gde se od glavnog puta odvaja put za selo je ova česma na donjoj slici.


    Ne sećam se da sam preko dana naišao u vreme da na izvorima nije bilo nikoga. Češće je kod njih red ljudi sa kanistrima, otvoreni prtljažnici automobila, ponekad i traktorske prikolice, u koje se slažu napunjene posude s vodom. Nosi se voda u Titel i obližnja sela, ali i u Novi Sad.
    Ločka vodica Lok
    Poruku je izmenio nenad.bds, 18.01.2010 u 14:02

  4. #34

    Odgovor: Vodice

    Vodica u Kaću



    Vodica Kać Водица Каћ

    Na spisku 112 vodica koje su postojale u vreme završetka knjige Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini' nalazi se i ova u Kaću.

    No, vodica u Kaću i vodica kod Loka imaju na jedan način obrnute sudbine:

    - Vodica kod Loka je evidentno bila u okrilju Crkve 1944; cenjena voda teče i koristi se, ali se veza sa Crkvom izgubila,
    - Vodica u Kaću je u okrilju Crkve, ali se voda 'izgubila'.
    Česma Kać - Чесма Каћ

    U prošlosti, na ovom mestu je bila vodica - ograđeni bunar sa krstom pored njega. Tada su tu bili vinogradi, a sada na to uspomenu čuva naziv ulice - Vinogradska.
    Stambena izgradnja je krenula tokom 70-tih, a sada se ni ne može naslutiti da su tu bili vinogradi - izmedju starog puta za Novi Sad (pored Šangaja) i sadašnjeg zapadnog dela glavne ulice kojom se uklučuje na magistralni put Novi Sad - Zrenjanin.

    Bunara više nema, a na česmi je voda iz novosadskog gradskog vodovoda koja se u Kaću koristi. (U Kaću još ne postoji kanalizaciona mreža, pa zbog septički jama vode iz bunara nisu bezbedne za piće.)
    Česma Kać - Чесма Каћ

    Vodica Kać Водица Каћ

    Sadašnji krst i česma su izgrađeni 1998. Pred je i limena kućica za paljlenje sveća.

    Ulica u kojoj je ovo svetilište nosi ime Svete Petke.


    Česma Kać - Чесма Каћ
    Kod više stanovnika ovog naselja sam se o istoriji vodice raspitivao. Međutim, nisu znali čak ni za naziv 'vodica', a ovo svetilište nazivaju Krst sv. Petke ili Česma sv. Petke.


    Česma Kać - Чесма Каћ
    Poruku je izmenio nenad.bds, 25.01.2010 u 00:06

  5. #35

    Odgovor: Vodice


    VODICA U GOLUBINCIMA



    ''Nedaleko od sela,u potesu Donjih njiva ima vodica, na koju se odvajkada sleže narod iz mesta i okoline, osobito na Svetog Nikolu, 9.maja (po starom kalendaru).Do godine 1887. bio je tu podignut drveni krst sa ikonom, kraj kojeg su bolnici u svako doba godine, dolazeći ovamo ubruse i darove svoje ostavljali. No taj krst bi te godine nepovoljnim vremenom oboren, ali je, na sreću, vrednim staranjem tamošnjeg paroha D.P. i crkvenog predsednika V.V. i opštim prilogom svojih meštana,sagradjena 1889. godine tvrdom opekom kapela, lepa i krasna, posvećena Svetom Nikoli, i na dan taj služi se ovde Sveta Liturgija u Slavu Božiju, a posle podne gradi se narodno veselje uz lake igre i vesele pesme.''

    Ovo je odlomak o mestu iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović, a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899.godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896.godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretočen u knjigu.


    Jednom prilikom sam na Internetu naišao na sličicu unutrašnjosti kapele koja prikazuje da je u njoj oltarska pregrada sa ikonama.

    Bunar sa vodom koja je i dovela do gradnje kapele na ovom vekovnom kultnom mestu je uz južni zid. Inače, postojanje vodice se beleži i 1856. godine.


    ''Овај свети храм је више пута страдао и био оштећен, а узроци су били елементарне непогоде, а на жалост и људски фактор. Последњи пут овај Свети храм је обновљен 1999. године за време протонамесника Данила Стегњаића, а уз помоћ парохијана села Голубинци. Уређен простор око црквице лепо је место за излетнике, и простор где се одржавају одређене манифестације.'' (Са сајта Савез омладине Голобинци - из семинарског рада: 'Голубинци етно-еко музеј' Путниковић Бошка)

    Pretpostavljam da ikona Bogorodice na drvetu, rađena plitkim duborezom ili presovanjem, potiče iz vrmena ove poslednje obnove.






    Donji odeljak iz opisa Golubinaca koji daje prota Konstantinović zapao mi je za oko što se i na nekim slikama ovde vide golubovi.

    ''Ime ovog sela vodi svoje poreklo od pustare, na kojoj podigoše prvi stanonici svoje domove.Ta se pustara nazva tim imenom zato, što su se na njoj najviše, više nego na kojoj drugoj okolnoj livadi i prostoriji, vrzli divlji golubovi, koji su tu po velikim žbunovima i drveću svoja gnezda vili.''


    Golubinačka vodica se nalazi na jugozapadnom kraju sela, tj. u njivama oko 300 metara od zadnjih kuća do kojih se stiže tako što uđete u poslednju ili pretposlednju ulicu na levoj strani kad vozite prema zapadu, pa je pogledom pronadjete, ili se jednostanvo raspitate.

    Poruku je izmenio nenad.bds, 09.02.2010 u 15:35

  6. #36

    Odgovor: Vodice

    VODICA U VOGNJU


    Ovu vodicu već je predstavila Bellissima naslovivši post 'Ruma - vodica Svete Petke' i do nje možete ovim direktinim linkom: http://www.vojvodinacafe.rs/forum/527686-poruka17.html .

    Pošto sam imao priliku da je detaljnije slikam, evo je još jednom.
    Vodica Voganj

    Vodica Voganj
    Ono što se od podataka o ovoj vodici moglo pronaći već je na tom ranijem predstavljanju, pa nema smisla ponavljati. No, na ovoj vodici se vrlo lepo može videti i ponešto od onoga što čini karakteristike vodica i običaja vezanih za ova kultna religijska mesta pa ću pokušati da na to i pomoću slikanog ukažem.


    Vodica Voganj
    Kapela na voganjskoj vodici je podizana pred kraj XIX veka radom i sredstvima meštana i prilozima onih kojima je voda pomogla. Podizanje kapela na vodicama je na neki način završni čin kojim se potvrdjuje široko rasprostranjeno verovanje u čudotvornost - lekovitost vode.Istovremeno, osnovano se može pretpostavljati da lekovitost vode nije zapažena nedavno, već da je u dužem periodu pre podizanja tih kapela delotvornost vode bila poznata. To možemo videti kod onih vodica za koje postoje podaci kada su evidentirane, uglavnom u crkvenim zapisima, najčešće još krajem XVIII veka.


    Voganj Vodica Voganj
    Kao što se i na primeru voganjske vodice vidi, kapelu (a drugde i samo krst ili uređenje, ozidavanje bunara, izvora ...) izveli su vernici, tj. nije ih Crkva gradila. U kasnijem sledu stvari, Crkva je vodice koje su ispunjavale tražene kriterijume stavljane pod svoje okrilje.

    U novije vreme kapele se izgrađuju ili obnavljaju pod okriljem Crkve.
    Voganj Vodica Voganj

    Jedna od značajnijih karakteristika je da su vodice 'na svojoj zemlji'. O tome govor i primer kako je vodica kod Srbobrana dobila zemlju - vlasnik obližnjeg salaša ju je poklonio iz zahvalnosti prilikom neke nesrerće koja je pretila.

    Prostor oko vodica je skoro uvek uređen i pogodan za održavanje verskih svetkovina a i za ugodan boravak onih koji do vodice stignu.


    Voganj Vodica Voganj

    Za nepunih pola sata koliko smo se na vodici zadržali, vodu je uzelo desetak ljudi; većina je ušla i u kapelu, upalila sveću a neki su zamolili sveštenika koji je u to vreme bio tu, za molitvu.


    Voganj Vodica Voganj
    Kapela Svete Petke na voganjskoj vodici je od ređih koje imaju oltarsku pregradu i pravi oltar iza pregrade. Poprilično liče na manju crkvu, ali ima i detalja koji su karakteristični za vodice.


    U nekim od ranijih postova ima reči o tome da vernici kapele opremaju običnim, ponekad i isluženim, kućevnim nameštajem, ikonama donetim na dar koje nemaju neku materijalnu vrednost. To je uočljivo i na ovim slikama. A koliko je voganjska vodica cenjena može se zaključiti i po većem broju ikona koje su naslagane u prozorima jer još nisu našle svoje trajnije mesto na zidovima.


    Voganj Vodica Voganj
    Jedna od karakteristika darivanja vodica iz zahvalnosti je korišćenje peškira u tu namenu.
    Tamo gde nama kapela peškiri se vezuju na krst i ostaju tu dok ne propadnu.

    U knjizi Mirjane Đekić o Vodicama u Vojvodini, tkanine koje se ostavljaju kao dar nazivaju se 'parčad'. Pitao sam sveštenika, a taj mu izraz nije bio poznat za ove krajeve.

    Peškiri su sada raznovrsni: vezeni, ukrašeni, od finijih tkanina i a obični koji se svakodnevno upotrebljavaju. Kao što se na slikama vidi okačeni su na dveri, uz ikone ili na neko drugo pogodno mesto.


    Voganj Vodica Voganj

    Za vodice je uobičajeno da na njima vernici okupljaju na jedan ili nekoliko verskih praznika uz učešće sveštenika, kada se i održavaju službe. Sticajem okolnosti, ova, voganjska vodica se razlikuje jer je na njoj (pretpostavljam u dane kad uobičajeno dolazi više ljudi) i sveštenik. To je penzionisani voganjski paroh koji, pored održavanja službe, dočekuje one koji na vodu dolaze tražeći izlečenje i ohrabrenje. Očita molitvu, popriča o tome kako je voda mnogima pomogla...


    Voganj Vodica Voganj

    Desno je prostorija u kojoj se pale sveće.
    Voganj Vodica Voganj

    Ikonu Svete Petke iznad izvora, kako kaže Bellissima, oslikala je neka zahvalna žena.


    Vodica u Vognju je na severnoj periferiji sela. Kad se dolazi iz Rume, pre centra se skrene u ulicu desno.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 20.02.2010 u 22:04

  7. #37

    Odgovor: Vodice

    Водица на Калуђерици
    са капелом свете Петке Трнове
    код Черевића

    Kaluđerica vodica Čerević

    У књизи Мирјане Ђекић 'Водице у Војводини' ова се не помиње. Но, помиње ју прота Константиновић у свом извештају са свог пута ради прегледа Карловачке протопопије 1894. године.


    Kaluđerica vodica Čerević
    Калуђерица је предео источно (лево) од пута из Черевића према Тестери , тј. Андрављу, нешто ближе Тестери него Черевићу. Од асфалтног пута је на мање од километра идући између викендица и воћњака.


    У проспекту који је издала Српска православна црквена општина у Черевићу стоји:

    'У атару села, у потесу званом Калуђерица, налази се скромна, мала капела подигнута 1884. године, а веома нестручно и неестетски реновирана 1990. године.

    Капела је посвећена Светој мајци Параскеви (Трновој Петки) и сваке године на овај дан (8. августа) се одржава богослужење и освећује вода из извора који се налази у унутрашњости капеле.

    Овај дан је као заветну славу узела Хришћанска заједница, која иначе као славу прославља Преподобну матер Параскеву.''




    Прота Константиновић наводи у свом опису 30 места које је обишао, здраве пијаће воде у селима. За ову каже:
    ''.... Калуђерица - на ову чесму излази народ са литијом сваке године по једанпут, ...''



    Калуђерица водица Черевић
    Поред капеле је подигнута настрешница са столом и клупама.


    Калуђерица водица Черевић



    На звонари испред капеле је неуобичајено решење - једно звоно је од кухињског авана!
    Kaluđerica vodica Čerević

    Извор је у удубљењу које затварају решеткасата гвоздена вратанца. Вишак воде отиче и појављује се као поточић испред капеле.


    Калуђерица водица Черевић

    Унутрашњост красе дарови - извезени пешкири, простирке - ћилими за клупе, везови, као и иконе.
    Калуђерица водица Черевић

    Капела се налази на путу бујицама. Заштићена је од њих земљаним насипом у облику потковице.


    Калуђерица водица Черевић
    Калућерица је врло пријатно, мирно и скровито место и за излетнике. Лети је са доста хлада, а у хладније време је место пријатно за боравак јер је заклоњено од ветрова.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 06.03.2010 u 09:37

  8. #38

    Odgovor: Vodice

    Vodica kod Perleza

    Водица Перлез


    Slikano u pravcu Perleza.

    U spisku vodica u knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini' su dve vodice. Raspitujući se, ovu sam pronašao na izlasku iz Perleza prema Beogradu, putem pored ciglane, oko kilometar posle prelaska pruge.
    Vodica Perlez


    Vodicu označava stari drveni krst visok svega oko jednog metra sa nekoliko peškira vezanih za njega. Koji metar dalje od krsta je slab vodotok koji ide sa zapada na istok prolazeći ispod puta. Na obali tog vodotoka u kome jedva da i ima vode je mesto na kome se pojavljuje voda u maloj količini. Sve je to zaraslo u travuljinu i nešto barskog bilja.
    Vodica Perlez


    Zagledajući izbliza uočio sam papirić na krstu - razgrnuo sam peškire i izvadio 'papirić' da se može videti da se radi o novčanici.
    Vodica Perlez


    Da nije darova (peškira i novca) ne bi se uopšte moglo pomisliti da je ovo 'živa' vodica.




    Po podacima M. Đekić, na ovu vodicu se izlazi na Đurđevdan.

    Ona druga perleska vodica je sa kapelom i, koliko sam doznao, oko 10 km. je u ataru u pravcu istoka. Nisam se zaputio do nje jer je zemljani put bio sa mnogo fine letnje prašine.
    Vodica Perlez

    Poruku je izmenio nenad.bds, 28.03.2010 u 22:59

  9. #39

    Odgovor: Vodice

    BORKOVAČKA VODICA
    RUMA

    Vodica Ruma

    Борковачка водица Рума

    U Borkovcu, šetalištu - parku severno od Rume nalazi se Borkovačka vodica. Nastrešnica u kojoj je česma je nedavno izgrađena.

    Vodica Ruma

    Vodica je, međutim, znatno starija.

    ‘’Jedan od nosilaca ideje prosvetiteljstva kod Srba, Atanasije Stojković, pisac prve fizike kod nas, ostavio je dragocen podatak o borkovačkoj vodici kod Rume. U pismu rumskom svešteniku Vasiliju Krstiću, pisanom u Beču 1797, on hvali borkovačku vodicu, u čiju isceliteljsku moć bez pogovora veruje. Čak daje i uputstva kada i kako da je koriste oboleli od groznice, stomačnih bolesti i gubitka apetita.’’ (M. Đekić – ‘Vodice u Vojvodini’)

    Da bi se bar površno upoznali sa Atanasijem Stojkovićem, autorom stihova postavljenih ispod nastrešnice, koristim kraći tekst vezan za Vaznesenjsku crkvu i školu koja je pored nje bila:

    ''Prva srednja škola u Rumi, koja je imala rang gimnazije, osnovana je 1770. godine.
    Prvi o tome piše dr Jovan Skerlić, poznati istoričar književnosti. On beleži: „1770. godine Pantelejmon Hranisavljević, rumski đak, i Timotij Jovanović, rodom Somborac, osnovali su u Rumi srednju školu. U školi se učio psaltir, časlavac,“promisl božij i tolkovanije desjatoslovija“, slovenska gramatika, sintaksa, retorika, latinski i nemački jezik. Ta škola odgovarala je jednoj velikoj narodnoj potrebi. Novčano su je pomagali građani iz većih trgovačkih mesta gde je bilo Srba, imala je znatan broj đaka iz svih strana Ugarske, iz Jegre, Budima, Pešte, Temišvara, i iz cele Bačke, Slavonije, Hrvatske i Srema, a kao nastavnici dovode se i stranci“. Škola je radila od 1770. do 1787. godine. Brzo je stekla veliki ugled zahvaljujući znanju i sposobnosti svog osnivača Pantelejmona Hranisavljevića. Njemu je kao nekadašnjem nastavniku 1801. posvetio svoju „Fisiku“ (prvi udžbenik fizike kod nas) Atanasije Stojković. Ovaj učeni Rumljanin, profesor i rektor Harkovskog univerziteta sa doktoratom iz Getingena, pisac je i prvog romana u novijoj srpskoj književnosti.’’ (Sa zvaničnog sajta Rume)


    Borkovačka Vodica Ruma


    ''U Rumi i njenoj okolini ljudi su na Borkovačku vodicu odlazili u proleće i leto, “nedeljom i svecem šetnje radi, a bolesni leka radi”. ('Vodice u Vojvodini')



    Borkovačka Vodica Ruma

    Do vodice se stiže idući ka Borkovačkom jezeru čija brana je koju stotinu metara dalje. Vodica je ispred ulaza u čuveni voćnjak. Obale potok koji ističe iz jezera se utvrđuju i okolina uređuje.

    Vodica Ruma
    Poruku je izmenio nenad.bds, 28.03.2010 u 23:01

  10. #40

    Odgovor: Vodice

    Vodica
    MANASTIRA FENEK



    Nastanak većine fruškogorskih manastira vezan je za porodicu Branković, tačnije za despote Jovana i Đorđa, docnijeg vladiku Maksima, i njihovu majku, despoticu Angelinu. Za majku Angelinu, najomiljeniju ličnost poslednje srpske despotske porodice, vezuje se i nastanak nekih čudotvornih i lekovitih izvora. Kada je u XV veku majka Angelina osnovala manastir Obedu, pored crkve posvećene Blagoveštenju podigla je kamenom ozidani bunar. Ovaj bunar se u narodu kroz vekove smatrao svetim. Prema do danas sačuvanom predanju, majka Angelina je osnovala i manastir Fenek i ozidala bunar u blizini, nad lekovitom vodom, krajem XV ili početkom XVI veka.
    Vodica Fenek manastir

    Tri veka kasnije zabeleženo je da je sveti bunar i njegovu isceliteljnu vodu pokraj manastira Feneka osvetio je patrijarh Kalinik između 1691. i 1700. godine. Pored bunara je sagrađena kapela između 1691. i 1710.

    Za vreme mitropolita Pavla Nenadovića komisija je obišla sve fruškogorske manastire. Najpre Fenek, 11. juna 1753, a tokom naredna dva meseca i ostale. U svakom manastiru popisani su, pored crkava i konaka, vodenice, bunari i kapele.
    Водица Фенек манастир

    Vodica Fenek manastir
    Bunar majke Angeline
    Pored manastira Feneka, nedaleko od raskrsnice puteva jakovačkog, fenečkog i boljevačkog, na kraku, u nekadašnjem ritu, u hrvatskoj šumi, nalazi se danas kapela na vodici, kao i crkva manastira, posvećena svetoj Petki. Prema predanju, prvobitni zidani bunar sagradila je nad ovom vodom majka Angelina u isto vreme kada i manastir Fenek, krajem XV ili početkom XVI veka.


    Komisija je zabeležila da se blizu manastira Feneka, "ot poludene strane" (južne) nalazi kamenom izidan bunar sa isceliteljskom vodom. Ograđen je i pokriven kružnim krovom od šindre, a na vrhu krova postavljen je metalni krst. Zabeleženo je da je bratstvo manastira izdalo crkveni i bunarski prihod pod arendu jeromonahu Vićentiju, za 250 forinti na godinu dana. To znači da je narod u velikom broju dolazio bunaru da se isceli, što je donosilo znatan prihod ovom ne baš bogatom manastiru. Izvan manastirskog kruga, nedaleko od pomenutog bunara, bila je sagrađena kuća od opeke i čerpića, sa dve prostorije. Bila je namenjena bolesnicima koji su ovde dolazili na isceljenje.

    Blizu manastira Feneka, u samoj manastirskoj bašti, na bunaru iz vremena majke Angeline, sagradio je 1800. godine novu kapelu jakovački trgovac Georgije Raka sa suprugom Anom. Nekoliko godina kasnije, tačnije 1807, kapela sa bunarom je osvećena i od tada se u njoj obavlja bogosluženje. Zabeleženo je i da je Mitropolit Stefan Stratimirović odlazio i na fenečku vodicu 1801. godine.
    Водица Фенек манастир

    Vodica Fenek manastir
    U narodu se verovalo da je voda čudotvorna jer su ovde počivale mošti svete Petke pri njihovom prenosu kroz Srbiju. Zabeleženo je da su bunar osvetili i blagoslovili patrijar Kalinik i mitropoliti Mojsije Petrović, Vikentije Jovanović i Pavle Nenadović. Zidani bunar bio je ograđen 1753. godine i pokriven šindrom.

    U drugoj polovini XVIII veka nad svetom vodom postojao je čardak, u čijem su se prizemlju nalazili stubovi, iznad njih zidana prostorija, a iznad nje, u prostranom tavanu, nekada su svoje potrebe podmirivali poznati hajduci.
    Водица Фенек манастир

    Na bunaru se narod okupljao tražeći leka groznici, koja je u ovom kraju, zbog blizine vode i niskog terena, pogodnog za širenje malarije, bila česta.

    U Šematizmu iz 1878. godine navodi se kapela sa zvonikom i jednim zvonom. Podatak da kapela ima zvonik ponovljen je i 1910, što ukazuje na to da je lanterna tada imala ulogu zvonika.

    Prema popisu iz 1771, izvan manastirskog kruga, nedaleko od bunara, podignuta je kuća od opeke i čerpića sa dve prostorije. Bila je namenjena bolesnicima koji su ovde dolazili na isceljenje.
    Водица Фенек манастир

    Vodica Fenek manastir
    Izgled kapele na celiteljnom izvoru prikazan je na bakrorezu Sveta Paraskeva, nepoznatog autora, iz 1782. godine. Prema Vojislavu Matiću, u pitanju je jednostavna višestrana građevina sa uskim i visokim otvorima i piramidalnim krovom, na čijem su vrhu postavljeni krst i jabuka. Pravougaona kapela prekrivena je dvovodnim krovom.
    Водица Фенек манастир

    Današnju kapelu su na prekretnici XVIII i XIX veka podigli jakovčaki Grk Georgije Raka i njegova žena Ana. Osvećena je 1807. godine. Izgled ove kapele zabeležen je na litografiji Mihaila Troha, izrađenoj između 1837. i 1841. Kapela je jednobrodna građevina polukružne oltarske apside, sa višespratnom pripratom, polukružnim prozorima, strmim krovom. Iznad kubeta nalazi se, na vrhu, višestrana lanterna. Na litografiji se vide i ulazna vrata i prozor, dvovodni krov i krstovi sa jabukama na zapadnoj i istočnoj strani.
    Водица Фенек манастир

    Vodica Fenek manastir
    Klasicistički manir odlikuje kapelu manastira Feneka, sagrađenu 1800. godine

    Kapela je obnovljena 1846, zaslugom Pavla Morfija iz Zemuna. Ikonostas je urađen iste godine, novcem istog ktitora. Nov krov od šindre postavljen je 1857. godine.

    Za vreme Prvog svetskog rata manastir Fenek je ozbiljno stradao.
    Kapela na vodici zidana je od opeke i kamena i pokrivena biber-crepom. Njenu unutrašnjost čine priprata, naos i oltar. U priprati se nalazi bunar. Iznad bunara, na zidu, postavljena je u ulju izrađena kopija čudotvorne ikone svete Petke. Nad njom neprestano gori kandilo. Desno od ulaza u naos je mermerna ploča sa ktitorskim natpisom. Na južnom zidu kapele ugrađena je ploča od ružičastog mermera nad grobom ktitora Georgija Rake.


    Kapele u početku obnove 2008. (Tuđ snimak)


    Voda na vodici je mogla da presahne. Vodica u Elemiru izgubila je moć lečenja, štaviše, bunar je presušio kada se uoči rata neka devojka, Nemica, ubila skočivši u njega.
    Isceliteljna voda u bunaru manastira Feneke više puta je nestajala. Poslednji put 1991, nakon restauracije manastira. Tada je, po mišljenju igumanije, u manastiru bilo mnogo bezbožnika koji nisu postili sredom i petkom. Uz to, svojim ponašanjem nisu iskazivali poštovanje svetoj Petki, i zaštitnici manastira i izvora. Stanovnici tog kraja nestanak vode vezuju za rat, jer je bunar presušio i 1915. godine. Narod, inače, veruje da će izvori i bunari presušiti ako se radi na letnju Svetu Petku, 8. avgusta.(Tekst o vodici je na osnovu knjige Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini')
    Водица Фенек манастир

    Vodica Fenek manastir
    Manastir Fenek je u Donjem Sremu, pored sela Jakovo, tj. jugozapadno od Surčina.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 11.04.2010 u 20:12

  11. #41

    Odgovor: Vodice

    Vodicu kod Ruskog Krstura sam predstavio na temi 'Crkve u Vojvodini XVIII i XIX vaka' ne znajući da ću o vodicama razviti posebnu temu. Kasnije ću post o ovoj vodici ukloniti са теме о црквама.

    ВОДИЦА КОД РУСКОГ КРСТУРА
    Са капелом Непорочног зачећа пречисте девице Марије

    - гркокатоличко (русинско) светилиште код Руског Крстура -

    Vodica Ruski Krstur

    Бунар са чудотворном водом је испред улаза у капелу.
    Vodica Ruski Krstur

    Не знајући о водицама ништа, бунару нисам посвећивао посебну пажњу.

    ''Најстарији документ о Водици је писмо свештеника Јанка Копчаја Крижевском Владики из 1829 године. Он је био најближи тим указањима и даје следеће драгоцене описе: ’’На територији моје парохије, код главног пута који води до Крстура кроз села Брестовац и Стапар до слободног града Сомбора, на удаљености 15 минута од самог села, налази се мали бунар који је моја парохија пре пет година оградила за употребу ходочасника. Код тог бунара, негде у исто ово време, неколико овдашњих девојака док су ишле, виделе су несвакидашњу појаву, која је светлела тако јако, да су девојке уплашене од прејаког светла, побегле од бунара ... Те необичне појаве, које су често видели многи људи у различитом времену, изазвале су велику радозналост да данас не само моји верници већ и припадници народа који нас окружују долазе код горе наведеног бунара и побожно се моле и певају духовне песме’’.
    Vodica Kerestur

    ''Једна од највећих процесија које су су спонтано настале у Водици је Заветни дан. То је почело 1853. године кад је град уништио летину. Та велика несрећа је окренула народ према Мајци Марији. Иако се трећи дан Духова није славио, наши преци су тај радни дан изабрали да би га посветили Пресветој Девици Марији са молбом да чува усеве од града и других несрећа. 1922. године успостављена је Недеља Водице. То је недеља на почетку месеца маја и свих седам дана се служи Служба.''
    До цркве (капеле) и бунара направљна је већа настрешница за окупљања верника на процесији.
    Vodica Kerestur

    Садашња настрешница је из 1968. када је успостављен и дан ходошаћа за младе на водицу

    Након сакупљених четрнаест посведочених чуда Водица је призната за ходочасничко место и добијена је дозвола за изградњу капеле. Капелу је 1859. саградио сомборски архитекта Карло Гфернер и то за властити новац, који му је касније враћен новцем сакупљеним прилозима ходочасника Водице. Капела је подигнута у славу Непорочног Зачећа Пречисте Девице Марије.


    Академски сликар из Куле Лазар Микулић је средином 20. века израдио иконостас и иконе.

    Поводом 1000 година покрштења Кијевске Русије (1988.) саграђена је кућа поред капеле и направљен асфалтни пут кроз атар.'' (Са сајта Водице у Руском Крстуру)
    Vodica Kerestur

    Vodica Kerestur
    Ruski Krstur (rusinski: Руски Керестур) je selo u opštini Kula. Po popisu iz 2002. godine ima 5557 stanovnika, pretežno pripadnika rusinske nacionalnosti. Ruski Krstur je i kulturni centar ove nacionalne manjine u Vojvodini.

    Ruski Krstur je najstarije rusinsko mesto. Ranije se zvao Bač Kerestur. Mesto je, 1751. godine zvanično priznato kada je u Krsturu živelo oko 80 rusinskih porodica koje su se tu doselile još 1745/46. godine sa Hornjice (Zakarpatje) na Kosceljisko (to je pustara između Krstura i Kule). Velika većina ih je došla iz okoline Košica, Užgoroda, Miškolca. U prvom navratu se doselilo 11 osoba ili porodica kako je zapisano u Austriskim arhivima. Oni su napustili svoju postojbinu u potrazi za boljim životom. Rusini su većinom grkokatoličke veroispovesti.(Vikipedija)

    Poruku je izmenio nenad.bds, 24.08.2010 u 12:09

  12. #42

    Odgovor: Vodice

    VODICA KOD ĐURĐEVA



    Vodica Đurđevo

    Vodica Đurđevo


    Vodica kod Đurđeva nalazi se na popisu vodica u Vojvodini u knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini'. Označena je kao bunar a svetkovina je na Veliku Gospojinu.

    U selu sam pitao desetak meštana za vodicu (naravno, pre svega starijih jer sam očekivao da će oni pre znati) dok nisam naišao na nekoga ko zna gde je.


    Vodica Đurđevo
    Bunar je ovih godina obnovljen; naprevljena je streha, a krst je od betona.

    Od orača na njivi pored vodice čuo sam da na na Veliku Gospojinu dodje stotinak ljudi, što peške što automobilom.
    Vodica Đurđevo

    Đurđevo
    Tokom 14. i 15. veka ostalo je nešto tragova o Đurđevu. Za turske vladavine pripadalo je titelskoj nahiji u Segedinskom sandžaku. Oko 1570. imalo je četiri kuće, ali je kasnije opustelo. Obnovljeno je 1800. sa 203 srpske porodice doseljene iz Temerina. Naselje je dobilo naziv Đurđevo, verovatno, zato što je obnovljeno u proleće na Đurđevdan. Ili, ime je moglo poteći od imena terena koji se u starini zvao Almaš-Senđerđ (Almas-Szentgyorgy - Almaški sveti Đorđe), a možda i zato što je 1413. na tom prostoru zabeleženo selo Đerđi (Gyorgyi) koje su Srbi zvali Đorđevac. Tek, pismenih dokaza o krštenju sela nema. Posle razvojačenja Šajkaškog bataljona 1873. Đurđevo pripada Bač-Bodroškoj županiji.
    Tokom 19. veka broj stanovnika značajno raste. Tome su naročito doprineli Rusini koji se u velikom broju doseljavaju iz drugih mesta, koji 1892. osnivaju Grkokartoličku parohiju u Đurđevu. Krajem 19. veka doseljavaju se Nemci i Mađari. (Sa sajta Ravnica Info)
    Đurđevo se nalazi nekoliko kilometara udaljeno od reke Tise; na putu između Žablja i Šajkaša, a udaljeno je oko 20 km od Novod Sada.


    Vodica Đurđevo

    Vodica je petstotinak metara od severoistočnog kraja sela.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 24.08.2010 u 12:05

  13. #43

    Odgovor: Vodice

    ИЗВОР У МАНАСТИРУ СВЕТЕ ПЕТКЕ
    КОД БЕРКАСОВА

    На неколико места наишао сам на изворе који се сада не третирају као самостална култна религијска места - водице - већ припадају манастиру. Чак се може рећи да су, због дуже религијско-култне историје неких водица, на том месту засновани манастири. То је неспорно за средњевековни манастир Бођани; новије манастире Свете Меланије у Зрењанину и Бачком Петровом селу; манастир Баваниште има нешто сложенију историју, а за манастир Фенек се такђе може поставити питање није ли му претходила водица. Водица је и уз Ковиљски манастир, а помиње је М. Ђекић и уз манастир Гргетег. Наишао сам најаву да ће се код извора Врањаш у Манђелосу градити манастир. И код других манастира наилазимо на старе изворе.
    Vodica Berkasovo

    Извор, сада у манастиру Беркасово, налази се на попису водица у књизи Мирјане Ђекић 'Водице у Војводини'. Означено је да постоје капела и конак; да је водица посвећена Светој Петки, а наведена је 1906. година.
    Vodica Berkasovo

    Садашња црква изграђена је уз сам извор.
    Водица Беркасово
    Водица Беркасово
    У опису манастира Привина Глава који је недалеко одавде, наилазим на помињање извора у прошлости. Не могу са сигорношћу рећи да се ради о истом извору.

    ''Уз већину историјских чињеница , али и предања који повезују манастир Привину Главу са Бранковићима, важну посредну улогу има утврђени град Беркасово који се налазио у непосредној близини. Био је у поседу Вука Гргуревића још од његовог преласка у Срем 1465. године. … У Беркасову је деспот Јован и умро 10. децембра 1502. године, изморен сталним ратовањима, о чему говоре многе народне песме. У њима се говори да је деспот Јован на самрти у граду Беркасову, одакле шаље слуге по мајку Ангелину која се налази у граду Купинову и по брата Максима који борави у Крушедолу. ... Смрт деспота Јована, као последњег Бранковића, одјекивала је у народном сећању као гашење светородне и утешитељске породице Бранковића, али и као политичко-државни чин пада српске Деспотовине. Беркасово је убрзо задесила тужна судбина. Полазећи на коначан обрачун 1526. године са угарском војском, Турци су га разорили. У доба Марије Терезије, наредбом црквених власти Угарске, од остатака камених зидина прављена је католичка црква у селу Кукујевцима. У непосредној близини града налазио се извор са чудесном водом, у народу познат као ''Деспотовац''. Многе легенде повезују овај извор са члановима породице Бранковић.'' (Са сајта манастира Привина Глава, такође поред Беркасова.)
    Водица Беркасово

    Водица Беркасово
    ‘’Crkvu svete Petke u Berkasovu, kraj Šida, juče je, (tj. 7. avg. 2008. - izveštava list ‘Dnevnik’) na dan svete Paraskeve, koji je i dan crkvene slave, vladika sremski Vasilije proglasio manastirom. Osveštani su i konaci u kojima se već okuplja monaštvo, tako da je ovaj berkasovački manastir od juče postao sedamnaesta fruškogorska svetinja.’’

    ‘’Manastir je posvećen Svetoj Petki Trnovoj koja se slavi 27.oktobra. On se nalazi nedaleko od Šida, na granici sa republikom Hrvatskom, u dolini u prekrasnom prirodnom okruženju. Sve do nedavno do manastira nije postojao nikakav put. Pre današnje crkve postoje pisani tragovi istoričara iz 1863. godine da je postojala crkva brvnara oko koje se narod okupljao. O crkvi se govori 1884. godine i čudno je da nema ni jednog podatka koji bi se odnosio na nju. Crkva brvnara je izgorela i nakon toga je izgrađena ova današnja crkva. Oltar crkve se nalazi iznad samog izvora i ovaj izvor do sada nikad nije presušio.’’
    Водица Беркасово

    ‘’Gradnja konaka, osnovnog uslova da crkva postane manastir, počela je pre četiri godine. Konak pored same crkve, dug 25 i širokog pet metara građen je na sprat. ..
    Pored crkve se nalazi izvor, za čiju vodu kažu da leči razne bolesti. To potvrđuje i mramorna ploča na kojoj su uklesane reči zahvalnosti jednog Dubrovčanina koji se ovde izlečio od teške bolesti. Takođe se može videti napis koji svedoči da je kći jednog stanovnika Gibarca, koja je imala paralizu, izlečena upotrebom ove vode i njena porodica je zbog toga zahvalna svetoj Petki. ‘’
    Водица Беркасово
    Poruku je izmenio nenad.bds, 19.05.2010 u 10:58

  14. #44

    Odgovor: Vodice

    VODICA U BAČKOJ PALANCI


    Vodica Bačka Palanka

    ''U Bačkoj Palanci su postojale dve vodice. Jedna od njih je još živa a nalazi se na putu od Bačke Palanke prema Gajdobri, na potesu poznatom pod imenom Bašte ili Jaroš.

    Prema predanju, koje još živi u porodici Šijakov, na ovoj vodici, uoči Krstovdana, umila se baba Makra Šijakov, koja je bila slepa. Jedne noći sanjala je baba Makra da treba da se umije vodom iz bunara na svojoj njivi na Jarošu i da će potom progledati.
    Vodica Bačka Palanka


    Kapelu je na vodici sagradio potomak baba Makrin, vlasnik ciglane u Staroj Palanci, Gavra Šijakov, nakon puta u Jerusalim, na hadžiluk, posle Prvog svetskog rata. U porodici se i danas čuva zapis o osvećenju krsta pokraj kapele 1921. godine, koji glasi: U slavu božiju, na Makrinoj vodici podiže kapelu o svome trošku blagočestivi hristijanin i stanovnik staropalanački Hadži Gavrilo Šijakov sa svojom suprugom Danicom i decom i na starom, otrulom krstu, nov krst, sa dozvolom episkopa bačko-novosadskog gospodina Irineja Ćirića, za vladavine kralja Aleksandra Karađorđevića.

    Vodica Bačka Palanka

    Do pre nekoliko godina narod se ovde okupljao na Krstovdan. Tada bi se služilo svenoćno bdenije, posle čega bi se nad bolesnima vršila sveta tajna jeleosvećenja. Narod se umivao i prao vodom. Celu noć se ostajalo, uz pevanje crkvenih pesama. Ujutru, na liturgiji, bolesni su se pričešćivali. Pre polaska voda se uzimala u posudama i nosila kući. Ikone u kapeli su se tom prilikom darivale peškirima.
    Vodica Bačka Palanka


    Danas na vodicu dolaze, pre svega, Cigani iz okoline, na Svetu Petku. Tada se služi bdenije i čitaju molitve bolesnima. Reže se slavski kolač. Posle toga je opšte veselje. Pri polasku kući se takođe ponese voda.
    Vodica Bačka Palanka



    Vernici na ovu vodicu i danas dolaze preko godine, nezavisno od crkvenih praznika. Kako je bunar sa isceliteljnom vodom u tremu, ona je svima dostupna, pa se vernici umivaju vodom i nose je kući a da ne ulaze u kapelu.
    Vodica Bačka Palanka

    Vodica Bačka Palanka

    Za vodu se novac ostavlja kroz mali prorez na vratima i tim parama se održava vodica. Porodica Hadži Šijakovih nikada nije predala kapelu Srpskoj pravoslavnoj crkvi u vlasništvo, kako je to uobičajeno, te kapela u Bačkoj Palanci predstavlja jedini privatan sakralni objekat te vrste u Vojvodini.'' (Mirjana Đekić - Vodice u Vojvodinić.)

    U spisku vodica u knjizi M. Đekić stoji da je vodica bila posvećena sv. Trifunu dok je sadašnja zaštitnica ove vodice sv. Petka.

    Bačkopalanačku vodicu pronašao sam tek iz drugog pokušaja. Čitajući početak opisa koji sam ovde koristio, vodicu sam tražio izvan ili na kraju mesta. No, sada je to već uveliko u Bačkoj Palanci, tj. u ulici (S. Miletića) koja od pravoslavne crkve vodi ka Gajdobri. Da proleće nije bilo tek na početku, teško da bi smo je, medju mnogim objektima različitih veličina i izgleda, primetili od vegetacije.
    Vodica Bačka Palanka

    Vodica Bačka Palanka

    Vodica je na placu širine desetak metara (to je ovaj pod travom). Gomila otpada koji se na slici vidi je na susednom placu. S druge strane ulice je veliko skladište otpada.




    Vodica Bačka Palanka
    Poruku je izmenio nenad.bds, 27.05.2010 u 10:06

  15. #45

    Odgovor: Vodice

    Vodica
    Namastir - Manastir Bavanište


    Sadašnji mastir Bavanište kod Kovina je jedan od primera isprepletane istorije vodice i manastira.
    Vodica Bavanište

    Водица Баваниште
    Iako je negdašnja vodica već petnaestak godina manstir, i dalje je prizor karakterističan za vodice.
    Vodica Bavanište

    ‘’Po predanju manastir je osnovan na ovim prostorima sa kraja XVI veka a pominju ga u pisaniju manastira Pećka Patrijaršija. Godine 1594.god. bila je buna banatskih Srba na čelu sa episkopom vršačkim Teodorom Nestorovićem, zbog velikog zuluma i nasilja turskog.

    Manastir je smešten u šumu kako ne bi bio na udaru Turcima. Tako prikriven manastir je opstajao do 1716. god., kada je spaljen i razoren kao i selo. Narod se tada razbežao po okolnim mestima, da bi se već sledeće godine vratio i započeo obnovu sela.

    Dubovčani, Gajčani, Dolovci, Kovinci i narod preko Dunava spustili su se sa brega u močvarnu udolinu i naselili Bavanište. Prvo su podigli crkvu 1776. god. na mestu današnjeg krsta u selu.

    Manastir "Namastir", kako su meštani zvali ovu svetinju, Vodica je podignuta 1857.god. (kao što govori donji tekst).

    Orignalni tekst sa ploče pronađene u oltarskom delu prilikom rekonstrukcije hrama:
    “ U ime s. Troice sazidana e i posvećena, ova kapela, Presvetoj Bogorodici leta 1857. Za vreme G. Komp: Komadanta G. Kapeta Adolfa Eihbergera, i Gosl. Laitn. Time Stojanova. Stefana: Manaka: Zarije Sarmeš.: Pvtrovića. i G. G. Paroha Ioana Milkoviča. Aksentija. l Mihaila Dimiča, troškom revnosnog i blag: Občiestva Bavaniščanskog. ”
    Водица Баваниште

    Od rušenja pa do obnove narod je dolazio na Vodicu i moleći se dobijao duhovnu utehu i fizičko iscelenje. Poviše kapelice (istočno) je bila podignuta zgrada za konačenje, a severozapadno zgrada za potrebe (šupa sa štalom).

    Uvek je bilo čuvara svetinje, jedan je svoje kosti ostavio tu i oformio prvo groblje. „Ovde počiva Rab Božiji Jovan Jovanov bi nadziratelj ovde kapele poživ 65. g. Predstav: 1.dec. 1866. s. diže zet i ćerka“.

    U manatsiru su se dešavala mnoga iscelenja-čuda, a jedno od njih je zapisao sveti Nikolaj vladika Žički u knjizi "Emanuil":

    ‘’Izvor Svete vodice „Na dan Sv. Velikomučenika Đorđa ove 1932. godine kod crkve u Bavaništu (Banat) bio je veliki molitveni sabor mnogih naših bratstava iz okoline. Mnoga bratstva došla su sa crkvenim barjacima i litijama crkvi, koja se smatra kao manastir i gde se mnogi bolesnici leče. naše bratstvo iz Dolova (Banat) spremalo se da dođe ovom manastiru. Sva braća iz Dolova sabrala se kod svoje crkve, gde je sveštenik otslužio moleban pa su pošli. Baš kad su pošli dolazi kod njih jedna žena i moli ih da i nju prime da ide sa njima sa svojom bolesnom devojčicom koja i ako ima osam godina ipak ne može na noge da ustane te je za svašta unose i iznose na rukama. Ova ožalošćena majka rešila je da ide u manastir i da se pomoli Bogu za ozdravljenje svoje kćeri. Ali nastala je teškoća:kako da je odvedu u manastir. Kola nisu imali a da je nose u manastir trebalo je da se pređe dug put od 10 kilometara. Najzad se sva braća slože da je neizmenično (redom) nose do manastira. Tako i učine i dete donesu i metnu u crkvu. Ubrzo je pala bujna kiša i dete u crkvi zaspa. U tom dolazi i litija iz Bavaništa manastiru. Majka ovog deteta požuri u crkvu da ga probudi da bi tako dočekali litiju i braću iz Bavaništa. I na njeno veliko čudo i radost njena mala ćerkica usta sama na noge i sama iziđe iz crkve pored majke. Kad je litija ušla u crkvu mi smo pitali ovo dete i majku za ovo isceljenje. I ova mala veli da je dok je ona spavala u snu došla kod nje jedna žena, pomilovala je po licu i rekla joj „Ajde ustaj“. Potom je došla njena mati i probudila je. Ovaj događaj sve nas je obradovao i svi smo za to zablagodarili Bogu na Njegovoj velikoj milosti. Saopštio Milija Kidišević iz Bavaništa „(Hrišćanska Zajednica – Kragujevac, broj 6. juni 1932. godina“.)’’

    Ovo je samo jedno od zapisanih čuda isceljenja koja su se dešavala u manastiru. Narod je dolazio molio se uzimao vodicu umivao se i bivao isceljivan od raznih bolesti.

    Episkop banatski G. Gospodin Hrizostom 4. decembra 1996. godine donosi odluku o obnovi ‘’davno zapustelog manastira Bavanište, u blizini sela Bavaništa na mestu gde je ranije isti postojao (sada vodica, u narodu poznat kao „Namastir“)’’.
    Vodica Bavanište

    Hram u obnovljenom manastiru je posvećen Rođenju Presvete Bogorodice i muški je manastir.

    Zbog velikog priliva naroda u manastir osećala se potreba za proširenjem samog hrama ili zidanja novog, pa se 2002. godine pristupilo dogradnji priprate na postojeću crkvu, koja je završena do početka jeseni.'' (Izvodi iz nešto šireg teksta na Vikipediji)


    U Knjizi Mirjane Đekić ‘Vodice u Vojvodini’ kaže se:
    Водица Баваниште

    Kapela iz 1858. pre rekonstrukcije i proširenja.(Slika sa interneta.)

    ‘’U šumi sa istočne strane sela, gde je bilo staro selo Bavanište, na potesu zvanom Majur, sagrađena je lepa mala kapela u neogotskom stilu 1858. godine, unutra “bojadisana”.


    Vodica Bavanište

    Водица Баваниште
    U seoskoj crkvi u Bavaništu je ikona Bogorodice sa malim Hristom koju je za vodicu oslikao bavaništanski paroh 1857. Ikona je sa vodice doneta u crkvu da se sačuva jer je u jednom periodu kapela na vodici bila neobezbeđena u nečuvana.

    Kapeli su 1881. sinovi Petra Hadži Stojanovića priložili jerusalimsku ikonu.

    Na karti Torontalske županije iz 1896. označena je kao manastir Bavanište. U narodu se naziva i namastirom. Razlog za ovakvo označavanje vodice je predanje po kojem se na mestu vodice nalazio istoimeni manastir podignut u XV veku, za vreme despotovine, za potrebe monaha i naroda koji je bežao pred Turcima. Manastir je postojao do 1716. godine, kada su ga Turci, nakon pohoda po Ugarskoj, opljačkali, zapalili i porušili. Istorijskih podataka koji bi ovo predanje potvrdili nema.’’


    Vodica Bavanište

    Водица Баваниште
    O bavaništanskoj vodici u knizi M. Đekić navode se dokumenti u kojima se ona pominje:

    ‘’Na političkoj karti Torontalske županije iz 1896. ucrtano je više vodica: pored Mokrina, Kikinde, Dobrice, Botoša, na sredini atara između Perleza i Tomaševca. Sve vodice su nazvane svetom vodicom ili samo vodicom, osim one južno od Botoša, koja ima ime Vidna vodica. Bavaniška vodica je označena kao manastir.
    Vodica Bavanište

    U Eparhiji vršačkoj crkva je priznala moć isceljenja samo nekim vodicama, budući da se manji broj njih našao u šematizmu ove eparhije za 1898. godinu. Popisane su kapele na vodicama u Bavaništu, Jarkovcu, Ostrovu i Perlezu.

    U zrenjaninskom namesništvu bile su vodice u Botošu, Perlezu, Srpskom Itebeju, Tomaševcu i Farkaždinu, u kikindskom namesništvu - u Kikindi i Novom Kneževcu, a u pančevačkom namesništvu - u Alibunaru, Bavaništu, Deliblatu, dve u Jarkovcu, Samošu, dve u Crepaji, Čenti i Ostrovu.’’
    Vodica Bavanište

    Водица Баваниште

    Ova se vodice pominje i na još nekim mestima knjige:
    ‘’Na vodice se u svim krajevima išlo petkom, i to često na Veliki petak, pre sunca. U Boki se na vodice odlazilo u sumrak, jer na izmaku dana vile i veštice počinju carevati. Na vodicu se išlo „kad trne dan” (Dolovo, Mramorak, Deliblato, Bavanište, Gaj), pre zalaska sunca, ili rano ujutru, bilo koji dan u nedelji osim kada je svetac, jer tada ne valja (Dolovo).
    Na pojedinim vodicama nema kumstva za slavu (Bavanište).’’
    Vodica Bavanište

    Водица Баваниште

    Manastir sve više poprima uobičajeni manastirski izgled sa objektima potrebnim manastirskom životu.


    Водица Баваниште
    Poruku je izmenio nenad.bds, 02.06.2010 u 10:24

Strana 3 od 6 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •