Uloga
Autor:
, 08.10.2007 u 23:26 (1955 Pregleda)
Kucajući na mala vrata, držeći u ruci scenario koji je sam napisao, došao je budući glavni glumac, režiser i producent. Objašnjava ideju, govori o preliminarnoj podeli uloga i nudi ulogu namenjenu njoj.
A ona, valjda već sa manjkom dečije naivnosti ili sa viškom životnih opekotina, sumnja da joj se tek tako nudi jedna lepa, kvalitetna uloga, uloga pisana samo za nju. Doduše, ne glavna, ali ona je svoje glavne uloge u nekim lošim, nepoznatim sapunicama već odigrala. I ne trebaju joj nove dok se ne odvikne od sapunica.
Sumnja, proverava, čita između redova. Ali i čita scenario, polako ulazi u priču, počinje da voli ulogu njoj dodeljenu, stapa se sa njom i zna da može tu da da najbolje od sebe.
Ne znajući kad i ne znajući kako, prihvata ulogu. Daje maksimum od sebe. Doduše, na probama.
Srećna zbog svoje nove uloge, ne primećuje da joj on, scenarista, glavni glumac, režiser i producent, sve više daje da čita tekst glavne glumice. A ona nesvesno čita, ne shvatajući zašto to baš tako treba. A potom se opet vraća svom delu teksta.
Kasno postaje svesna toga. A nije ni vreme ni mesto da se odupre, da kaže da se ne slaže sa novom podelom uloga, da nije ona ta koja bi je iznela, da ne može tu dati maksimum... I da postoji toliko kvalitetnih drugih koji bi tu ulogu mnogo, mnogo bolje izneli.
A onda se desilo i vreme i mesto. I oduprla se.
Nema više proba, ni čitanja uloga.
I ne znaš koliko se srodiš sa nekim životnim ulogama dok daske po kojima koračaš ne počnu da pucaju.