Lažu,lažu,lažu... - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

makilli

Lažu,lažu,lažu...

Ocenite unos
Oduvek sam se pitala šta se dešava u glavama ljudi koji konstantno lažu...
Čak i najmanja sitnica mora da bude "nafilovana" kojekakvim baljezgarijama samo da učine nama,koji ih slušamo,svoj život neverovatno uzbudljivim,a bar u mojim očima nisu ništa drugo do jadni...
Kako li im je kad sami skontaju da su uhvaćeni u laži i krenu sa prepravkom svoje prvobitne verzije kako bi mi koji ih slušamo ipak poverovali u to?
Kakvu memoriju takvi ljudi moraju da imaju da bi popamtili sve ono što su prethodnih godina slagali?(Verovatno veću nego što je moj siroti komp ima...)
A ono što me u principu najviše i nervira kod takvih ljudi je nepokolebljivost čak i onda kada su načisto provaljeni i uhvaćeni u laži.I onda od mene,bar još malo normalne,donekle pametne i prisebne,naprave totalnog debila i ludaka.A ja se kao kreten još i povučem,i predpostavim naglas da sam verovatno nešto pobrkala,što samim tim znači da ih ohrabrujem u njihovom nastojanju da zavaraju i sebe i druge.Jbt,po nekoj logici stvari sam i ja lažov...
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  Dasak
    jedan takav, kako ga ja nazivam "kronicni lazov", mi se uvukao pod kozu... znas, jako smo bliski, cesto razgovaramo i po jako dugo. Konstantno laze, cak i kada ne mora cak i kada ne treba cak i najmanje sitnice,tako da sam ga vec pocela smatrati bolesnim. Jako je tesko slusati ga a svaku njegovu rijec uzimati za rezervu, i potom je detaljno analizirati. Tesko je takvoj osobi prijateljem biti, ali kao sto rekoh, necim svojim mi se uvukao pod kozu tako da ja opet slusam i slusam... Ni meni nije jasno kako mogu voljeti osobu pod takvom manom.
  2. Avatar od  biterlemon
    Na neki nacin jesu bolesni...
    Ima ih i na sajtu...
    Ono sto me zacudi je kolicina suvisnih lazi koje nafiluju. Naizgled bez razloga. Mislim da lazu jer se osecaju neprihvacenim i zeleli bi suprotno.
    Obicno ne ukazujem na njhove lazi a ako su zlonamerni, zgazim ih ili samo odem dalje...

    Ipak imam 2 jako losa iskustva:
    1. Iako ne lazem, ne veruju mi, jer masta mnogih ne moze da prati moje brze misli...
    2. Lagala me je osoba od koje sam najmanje ocekivao. Nju razumem, slaba je, labilna i zeljna da je neko prihvati...
    Naci ce ona svog laskavsa... Ja nazalost ne znam volim da laskam, tada se osecam kao lovac koji mami divljac...
  3. Avatar od  SQUAW
    Pa, ne da ih ima na sajtu, nego ih na netu uopšte ima dosta :) Obično im ljudi na laži ne ukazuju, pa zato i mažu dalje, kad ih neko lepo ispreskače to često zna da im bude lekcija za ceo život. Znala sam devojku koja je pokazivala ljudima slike nekih njoj dopadljivih ljudi i govorila da su joj to majka i otac, jer se svojih stidela. Išla je dotle da je govorila da živi kod strica i strine kad bi joj u kuću došli, a drugarice brzo sprovodila u svoju sobu. Kažem znala... znam je još uvek, ali je za mene tada prestala da postoji, jer sam joj rekla šta imam. Priča o roditeljima je bila samo odvratna kap koja je prelila čašu. Mislim da se pokajala, iskreno.

    Strašno je verovatno kad shvatiš da živiš neki tuđi život, dok tvoj prolazi, i kad te neko ispljuska i otrezni. Onda vidiš koliko si niko i ništa. Mislim da im je to najveća kazna, samo saznanje.
  4. Avatar od  simke
    Nikada nisam razmišljao o tome šta je u njihovim glavama ali sada kada sam naišao na takvo precizno pitanje, počinjem da razmišljam ...

    Pa, mislim kako je teško dati precizne odgovore jer ima prilično veliki broj različitih tipova lažova, pa kada se to pomnoži sa dobronamernošću, zlonamernošću, glupošću, inteligencijom, patologijom itd. dobija se cifra od koje bi se možda uplašili ... ili bi, možda, došli do zaključka kako svi lažu, bar ponekad.

    Kad me lažu, volim/podnosim da me lažu okruglo ili bar da je to ludo, šašavo i zabavno ...

    Od svih mogućih varijanti postoji samo ta jedna grupa lažova koju donekle podnosim, zavisno od trenutnog raspoloženja i toga koliko sam odmoran i spreman za zezanje.
    Mnoge takve njihove laži znam napamet i pričam ih ponekad kada želim da razveselim društvo ... za neke od njih sam ubedjen da su mogli postati odlični pisci da su im životne okolnosti bile nešto drugačije i naklonjenije.

    Legendarna priča jednog djeda koji je sada u večnim lovištima.
    Slobodan citat:
    Kad je dolazio Hitler u koncentracijoni logor pito je ko zna da igra šah pa sam se ja javio.
    Počnemo mi partiju i igramo, kad' li ja u jednom momentu primijetim kako mi je on ukr'o figuru i ja mu zalijepim šamarčinu i tu prestanemo igrat.
    Ujutru nas oficiri okupili sve na onaj apel plac i čitaju komandu:
    Išćeruje se .... ....... iz svijeg koncentracijonig logora iz Njemačku zbog nediscipline.
  5. Avatar od  veverica
    Pričala sam danas sa devojčicom koja za nekoliko dana puni 4 godine. Rekla sam joj u jednom trenutku: "Nemoj da lažeš...", na nešto što je više nego očigledno bilo neistinito... Nešto kasnije, došla je do mene, sela na krevet i rekla: "Hajde da popričamo malo. Da mi kažeš zašto ne voliš kada neko laže." Ja sam pokušala da joj objasnim najbolje što sam mogla, a ona me je pogledala onim svojim velikim očima, odmahnula glavom i rekla: "Onda ćeš morati da odeš negde gde nikog nema. Samo ne znam šta ćeš da radiš tamo.".
    Ja: "Ti to hoćeš da mi kažeš da svi lažu?"
    Ona: "Da."