Wetterstation ... - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Uriel

Wetterstation ...

Rating: 6 votes, 1.67 average.
Tamaševi debeli prsti drobili su biljku na glatku površinu stola. Debela mačka,
neverovatno glupog izraza lica, glumila je zainteresovanost za te nespretne pokrete.
Sedela je na stolu svega pola metra od mene. Lupio sam je šakom po spljoštenoj glavi.
Izbečila se u mene i tek tada sam primetio da joj jezik malo viri iz usta.
- Ova tvoja mačka je užasno glupa tamaše!
- Nemoj da mi diraš Bašu. Vidi kako je sladak...vidi kako te gleda.-
Mačka je i dalje zurila u mene izbuljenih očiju i isplaženog jezika, kao nesretni debil.
Lupio sam je još jednom među uši i očekivao reakciju. Da sam lupio jabuku, ona bi se
barem otkotrljala...ali ovako ništa. Možda se samo malo jače izbečila.
- Taj tvoj Baša baš nema puno smisla za samoodržanje, svaki zemaljski stvor
inteligentniji od pečurke, bi ili pobegao, ili se branio.
- Njega nikad niko ne dira, pa se sada zbunio - Branio ga je Tamaš.
- Čoveče! to je mačka. Njegovi preci su lovili naše predake i jeli ih za doručak. Ovaj tvoj
mačor je jednostavno mentalno zaostao. Pokušavam probuditi instikte u njemu.
Opičio sam ga još jedared, ovaj put jače. Tupo je odjeknulo u prostoriji.
Ovaj put mačak je podigao jednu šapu i načinio užasno spori pokret kao da me želi
ogrebati.
- Vidiš! ima još nekih tragova inteligencije u toj dlakom obrasloj gomili sala.
Podigao sam ruku da bih zadao još jedan ponižavajući udarac tom genetskom otpadu, kad
na moje iznenađenje, Baša poče da ispušta nekakve zvukove koji bi se uz određenu dozu
ironije, mogli nazvati "Preteći zvuci". Tamaš je začuđeno digao pogled.
- Takve zvukove još nikada nije davao od sebe. Sigurno ga boli što ga udaraš.
Nisam se želeo upuštati u rasprave sa tamašem, tako da sam prekinuo provociranje mačka
i jednostavno ga ignorisao. Krenuo sam da dohvatim flašu sa unicumom kako bih nam
nasuo još jednu dozu, kada se blesava životinja pomerila sa mesta i napala mi ruku.
Nije zapravo tačno znala šta joj je činiti u takvim situacijama, ali se sa puno elana
zaletela na moju šaku i noktima zakačila za rukav. Nije umela sama da se otkači sa guste
tkanine pa se u strahu zgrčila. Uhvatio sam je za šapu i polako izvukao duge nokte iz
istegljenih vlakana duksa. Nasuo sam nam pune čaše i nazdravili smo:
- Za Bašu i zver u njemu koja se najzad probudila!


U kući je živela još jedna mačka. Za tu nesretnu životinju je čak i Tamaš tvrdio da je
izuzetno glupa. Za dve godine, koliko već živi sa njima, tri puta je pokušala izvršiti
samoubistvo. Prvom prilikom je skočila sa terase na drvo koje je raslo pored kuće i
naravno promašila drvo. Zapravo nije ga promašila sasvim jer se uspela šapicama
dočekati na zelenim listovima trešne koji se nažalost nisu pokazali tako stabilnim kao
beton - nekih deset metara niže. Nakon što se oporavila od pada i dve operacije u klinici
za kućne ljubimce, pokušala je pridružiti se pulinu i škotskom ovčaru u vreme ručka.
Mesec dana nakon tog ručka, kada su joj povadili konce u klinici za krpljenje kućnih
ljubimaca, okušala se u griženju kabela od pegle...
Šta još reći... Sada je mirno ležala kraj velikih terasnih vrata a mi smo sa zebnjom
očekivali kada će se zaleteti kroz debelo staklo i iskasapiti se.
Poslednjom prilikom kada je Tamaš plaćao na blagajni klinike za kućne ljubimce
račun od 300 evra, na drugom kraju sveta, u jednom malom selu na filipinima,
Moai Kutuni otac petoro dece, isporučio je svoju mesečnu normu od trideset pletenih
stolica nakupcu Svenu Magnusonu radniku firme IKEA. Naplatio je 5 evra za svoj
trud. Magnuson je pletene stolice poslao kontejnerom u Frankfurt gde ih je za svoju
letnju baštu, po ceni od 40 evra po komadu, kupio Karsten Schneider. Usput mu
je nestalo benzina tako da je morao stati na pumpi i natočiti u svoj Nissan Navara, dizela
za 50 evra. Kod Karstena u kafić su juče došli Edvard Bern i Holger Gerstner da
proslave početak jedriličarske sezone. Sedeći u pletenim stolicama Naručili su flašu Dom
Perignona za 1250 evra i slane perece. Perece je častio gazda Karsten. Zanimljivo
u svemu tome je, što je radnik koji je natočio Karstenu Schneideru dizel u njegov Nissan
Navara, pre nego što je došao raditi na benzinskoj pumpi kraj Frankfurta, radio u
jednoj maloj firmi koja se bavi proizvodnjom malih elektronskoh uređaja za potrebe
meteorologije. Ta ista firma je proizvela i Tamašev neispravni Wetterstation koji je on
kupio za 120 evra i koji je sada iz nekih neobjašnjivih razloga počeo na stolu da
pišti, zbunjujući i nas i debelu maćku. Mačka zapravo i nije bila zbunjena nego se samo
pravila zbunjenom, da se nebi izdvajala.

- Šta sad koji kurac ovo govno pišti Tamaše? ...da ga udarim?
- Nemam pojma... izgleda da je je proradio... nešto trepće na displeju.
- Aha trepće... a da ja njega ipak za svaki slučaj malo lupim.
- Zar ti nije bilo dosta što si mi Bašu izlupao? Sad još hoćeš i jadni mali
Wetterstation da mi skenjaš.
- Pa i Baša je proradio nakon lupanja... zar ne?
Tamaš je stavio naočare i počeo da proučava displej.
- Kaže da će uskoro biti kiše. Zato trepće ovaj mali oblačić.
Bacio sam pogled kroz staklena vrata na debeli snežni pokrivač obasjan popodnevnim
decembarskim suncem.
- Znači biće kiše...
- Pa evo sasvim jasno trepće oblačić. Šta ja znam... mislim da to znači dolazak kiše.
- Ja mislim da taj oblačić znači da treba da zapalimo biljku pre nego ti se vrati
žena s posla.
Tamaš se složio samnom. Mačkama je bilo sve jedno.

Tamaševa žena je bila jedna od onih za koje se može reći da su od najgore vrste.
Kada su u kući bili gosti ponašala bi se kao mali anđeo. Poslušno bi kuvala kaficu
i donosila slani kikiriki u malim belim porcelanskim činijicama kad bi je Tamaš
na to podsetio. Pod činijice je stavljala male papirne podmetače da se politura
na skupocenom stolu nebi oštetila. Kada bi se jedna od kretenskih mačaka prejela
tunjevine iz konzerve i nakon toga ispovraćala po sjajnom mermeru, odmah bi
se pojavila limun žuta krpica u njenoj ruci da ukloni smradne mačije bljuvotine.
Usput bi cvrkutavim glasićem grdila nestašnu cicu:
- Sram te bilo bezobraznice jedna, opet si se prejela. Pa zar se ne stidiš?
Sve vreme bi se smeškala... jer su u blizini gosti.
Naravno ja sam znao da je sve to samo jevtina produkcija jedne opake beštije.
Ne zbog toga što Tamaš nikada nije propustio ni jednu priliku da mi to u poverenju
napomene, nego zato što i ja imam jedan takav primerak u svojoj kući.
To je valjda sudbina svih dobrih i poštenih ljudi, ako tako nešto okrutno kao što
je sudbina, uopšte može da postoji.
Bog je lepe žene stvorio da bi iskušavao grešnike.
Pametne žene je stvorio da bi pokazao kako i on ume pogrešiti,
a naše žene je bog stvorio da bi imali još jedan razlog da pijemo.

Prema tome - Pili smo.

A sad onaj deo koji nema veze s vezom...

Čovek koji polako ali sigurno pod uticajem televizije, štampe, braka i idiotskih kolega
počinje gubiti svaki smisao za realnost mora sebi jedno jutro napraviti sendvič
i uputiti se na jedno od mnogobrojnih gradilišta širom planete.
Neka se obuče u nekakvo poderano radničko odelo i po mogućstvu neka ponese sa sobom
nekakav alat. Neka to bude nekakav specijalni alat. Ostali radnici na gradilištu će misliti
da ste neki profesionalac koji je došao da obavi nekakav jako specijalni zadatak i naplati za
pola sata posla nečiju nedeljnu zaradu. Ja to radim svaki dan i još niko nikada nije primetio
da meni uopšte nije tamo mesto. Vrlo bitan detalj su cipele. Ako na nogama imate patike,
misliće da ste nekakav hohštapler i ponašaće se prema vama sa nekom vrstom ciničnog prezira.
Stare skrnave cipele koje ste godinama nosili na sahrane i svadbe dok se jednom neko nije
ispovraćao po njima, privući će pažnju i simpatije polupismenih zidara i pomoćnih radnika,
takozvanih građevinskih droida. Pitaće vas odakle ste rodom, dali ste za rakiju i pošto
radite to što radite. Apsolutni favorit su specijalne radničke cipele. Najbolje Capprioli ili
Rubi sa ojačanjima sa svih strana, duplim pertlama, otvorima za ventilaciju i izoliranim
đonovima koji vas štite od napona do 10 000 Volti. Sa takvim cipelama vi ste bog na svakom
gradilištu bez obzira što vam iz poderanih pantalona viri jedno jaje i što vam je rukav
pulovera izgoreo od varenja. Samo okoreli profesionalci imaju takve cipele i svi će vas
sa poštovanjem upućivati u stanje na gradilištu bez da ste ih uopšte i pitali.
Šećkajte se tamo-vamo i zagledajte značajno svaki ugao. Nabavite nekakvu jako gizdavu
vaser-vagu sa puno prozorčića i uglomerom pa kao tobož proveravajte nešto... uzput gunđajte.
Kada ste sigurni da vas neko promatra, izvadite nekakav notes i digitron iz džepa pa kao
nešto zapisujte. Pre ili kasnije pojaviće se šef gradilišta koji će vas upitati dali ste vi onaj majstor
kojeg on već duže vreme očekuje da sredi ovo ili ono. Naravno da ste vi taj majstor samo nemate
baš puno vremena ni volje da se petljate sa ovim svinjcem što su budale pre vas skarabudžile.
Ni jedan šef gradilišta nikada neće primetiti da blefirate jer se oni uglavnom ne razumeju u ništa.
Bogati ujak ili šogor je postavio tog debila da mu bude šef gradilišta jer ako treba da ga izdržava
onda neka se bar pravi da nešto radi i da se u nešto razume. Saopštite značajno tom liku da će posao
biti duplo skuplji nego što ste se dogovorili jer u protivnom nećete ni da ispakujete alat iz kamiona.
Ako se nateže, nonšalantno zapalite jedan cigarilos ili još bolje lulu pa mu recite da onda za te pare
nađe nekakvog priučenog fušera i neka se moli bogu da kasnije ne bude problema ili čak šta više
ljudskih žrtava. Izdiktirajte mu nekakav bezvezni telefonski broj u slučaju da se predomisli
i recite mu da ponuda važi samo do sutra ujutro. Kod kuće se presvucite, otvorite pivo
i uživajte na trenutak barem u ukusu pravog života...života slobodnog čoveka.

nastaviće se ...
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  SQUAW
    1. Zlikovče
    2. Ja sam mislila da mačke imaju 9 života
    3. I 'ladno sam 'tela da kupim te gilje za građevince jer su mi izgledale do jaja :lol: Mislila sam da je neka nova fora... kao martinke :hahaha:
  2. Avatar od  Najgora
    U kući je živela još jedna mačka. Za tu nesretnu životinju je čak i Tamaš tvrdio da je
    izuzetno glupa. Za dve godine, koliko već živi sa njima, tri puta je pokušala izvršiti
    samoubistvo. Prvom prilikom je skočila sa terase na drvo koje je raslo pored kuće i
    naravno promašila drvo. Zapravo nije ga promašila sasvim jer se uspela šapicama
    dočekati na zelenim listovima trešne koji se nažalost nisu pokazali tako stabilnim kao
    beton - nekih deset metara niže. Nakon što se oporavila od pada i dve operacije u klinici
    za kućne ljubimce, pokušala je pridružiti se pulinu i škotskom ovčaru u vreme ručka.
    Mesec dana nakon tog ručka, kada su joj povadili konce u klinici za krpljenje kućnih
    ljubimaca, okušala se u griženju kabela od pegle...
    Šta još reći... Sada je mirno ležala kraj velikih terasnih vrata a mi smo sa zebnjom
    očekivali kada će se zaleteti kroz debelo staklo i iskasapiti se.



    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    kveščn is..a zašto ne radi Wetterstation?
  3. Avatar od  severac
    Odlicno. Chestitke.
  4. Avatar od  vladapera
    WoW, uaaaahaha, majstorski,...
    Hvala na odličnom tekstu.