12.XI 1988. SREDA
Kad misli i osećanja pritisnu dušu odem na groblje; onda... grob, u zemlji kosti moje nane, nem govorim; sav jad i mučninu njena otišavša duša, žednja zemlja upija - u meni mir i nekakva teška, punoćom čudnom zadojena praznina; grob... u meni živa uspomena.
Ili odem na reku; velika, mutna, neprozirna voda, nesebično sa obala duše mulj i sav nanos spira; niz vodu otplovi tegoba - u meni laka, čista praznina.
Ili dopustim da me papir isprovocira; reči, tegoba na hartiju prolivena - u meni radost, divlja praznina.
< | April 2024 | |||||
---|---|---|---|---|---|---|
Ne | Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 |