Pred rođenje - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

Pred rođenje

Ocenite unos
U ruci sam držao ostatak pokidane drške. Prašnjavi drum crveneo je od stida i opijenosti. Pored mojih nogu razbio se i razdroćkao balon pun crvenog vina. A pre koji dan, dok sam se kasno uveče vraćao autobusom iz Beograda, nadomak Smedereva, s moje desne strane, najednom puče prozor i zasuše me parčići raspuklog stakla. Nekim čudom nisam bio povređen, ali je krv kapala s prsta čedne devojke sa sedišta ispred mene.
Zašto me ovih dana pred rođenje čeda prati razbijeno staklo i crvenilo vina i krvi? Kao da se sam ponovo rađam.
*
"... i da bih izbegao da budem napušteno stvorenje, pripremao sam sebi onu buržoasku usamljenost kojoj nema leka: usamljenost stvaraoca"(Žan Pol Sartr).
Došao sam kad je živi zeleni krpež osvajao gola stabla. Sad sedim u biblioteci i gledam kako drveće inauguriše odeću sa ljubičastim i žutim nijansama iz jesenje kolekcije. Ovde sam rođen. Ali, za poslednjih nekoliko meseci bio sam živ jedino kad sam sa ocem nosio krevetac kroz grad, dok su s naših vrelih srdaca isparavali znatiželjni pogledi, ili dok sam u podrpanoj trenerci vukao prljavi lavabo od starog do novog staništa, ili tražio zagubljenu burmu po baricama na korzou, ili telefonom slušao čežnjivi glas ponovo bremenite supruge i radovao se i čudio kad sam saznao da je moja kćer pre vremena sela da upoznaje ovaj svet, ili sanjao kako ljubim majušna stopala mog čeda, ili sa sestrom smišljao svakovrsne slatke đakonije ...
Prošlo je previše vremena od kako ne živimo zajedno. Bože mili, daj mi snage da iznesem svoj krst, a da mi se duša ne skvrči od tugomore.
"Ne čini nas nesrećnima ono što nam nedostaje, nego ono što imamo; i kada sa sebe, i onih koji su nam dragi, svučemo sav imetak koji nije nužan, poimamo život u njegovom istinskom monumentalnom značaju"(Džon Kuper Pouis)

iz knjige "Prozor", Zosim Popac

Komentara