Grad - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

Grad

Ocenite unos
Ako se iz Beograda, autoputem i preko Vodnja, trucka autobusom, pred ulazom u Smederevo prođe se pored Zlatnog Brda. Tu Sunce neštedimice leva životodarnost, i na tom mestu gde je vinova loza, pre nego je iskrčena, širila svoje ručje, toplina se preobražavala u ambroziju. Danas prolazeći ovuda putnik ubezeknuto bulji u kavalkade kuća, kućerina, vikendica, udžerica, zabataljenih temelja. Tek kad se Smederevu prilazi od Grocke, uz Dunav, nameće se pomisao da grad i reka, zemlja i ljudi, još uvek šuruju. A onda putnika iznenadi poražavajuće sujeslovije postrojenja stare željezare koja je ovde rukotvorena još 1913.g.
Željezara je zlomislica koja opseda grad, jer se nije obazirao na svetlu muziku svog srca već se poveo za napirlitana višeglasja iz vrutka taštine. Kao čovek povučen površnim, sebepovlađujućim obitavanjem, grad čini zlo bližnjima. U svom upremstvu on pod žrvnjem sebičluka melje i pušta tokovima neoslovljivosti ljudska natražja. Dušu mu prignječile grozomorije, te suludo odmahuje glavom pokušavajući da otre kobne misli što mu truju razum, kuže dušu i skrnave telo. Kad se u predvečerje stane na kej oseti se grč i detinjasto jecanje grada dok pesnicama pritiska slepoočja, a onda otvara šake i baca niz reku sav jad što se u njih slio. Tek u svom srcu, u crkvici (XV vek) na starom groblju, pošteđuju ga uninije. Kroz tihost svetog zdanja čoveku dovrludaju do svesti skrivene misli grada: "Moram skloniti najlepše bilje ljudskosti od mraza laži i marifetluka opsene, od pustošnih oluja mržnje, prezira, nadmenosti. Ovo zdanje je staklena bašta. U njemu odgajam sve ono što bih voleo biti". Jedino na ovom mestu čovek bez straha može gradu da otvori dušu, kao stvoru bogobojažljivom i smirenom.

iz knjige "Mal-normal", Zosim Popac

Komentara