Na kraju I godine - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

Na kraju I godine

Ocenite unos
Čini mi se kao da sam desetine godina odsutan, daleko od svojih, na pustim i nepoznatim stazama. A gotovo sam siguran da ću već za nekoliko dana u svojoj sobi sećati se ovog putešestvija kao na nešto davno doživljeno, i već zamreženo paučinom u skladištima sećanja.
*
Zaslanio sam vodu supom i pojeo je neskuvanu. Utolih i glad i žeđ.
*
Sinoć su padale zvezde. Za nekima je kratko blistao svetleći trag. Poželeo sam da sam ništa. (u šumarku na 4-5 km od Mladenovca).
*
Ptica kreštavog glasa, koji se s vremena na vreme preobraća u mjaukanje ili kevtanje, ne dozvoljava da odužim buđenje.
Poslednje mrvice hleba ostavih vrapcima.
Oko mrvice hleba
graja dživdžana
Suze u oku
*
Kod Dubone prvi stvor koga sretoh ovog jutra (pored ptičica), na moju veliku radost, bejaše srna. Nisam stigao da je pozdravim, jer čim joj se bat mojih cokula, praćen jednoličnim udarima štapa, približio, šmugnula je u gustiš.
*
Na kafu i rakiju svratio me pametan, žustar čičica pun zanimljivih priča - Raca. Nastavnik srpskog jezika iz osnovne škole, Ćića, ispostavlja se da mu je rođeni brat.
Srećem i Ćiću. Odlazimo do njegovog šljivika. Nudi me hlebom, što učtivo odbijam, i ako od juče ujutru nisam ništa ljudski jeo, osim nekoliko šljiva, kupine, dve jabuke i hladne supe. Gostim se šljivama i slušam kako se profesor nije oslobodio naučiteljenijeh navika.
*
Pogostih se mladim živim kukuruzom. Sočna semena prskaju pri dodiru zuba. Ustima mi se razliva mlečno beli sok.
*
Vodanj. I koze me gledaju s čuđenjem. I ljudi.
Baš sa čuđenjem
gledaju me i koze
na hodočašću
*
Umetnički čin je pokušaj ponovnog obićenja Boga i njegovih promisli. Doživljaj, spoznanje, pomiluj su Božanskoga.
*
Prvi put danas u ustima osetih dražesni ukus hleba. Na 8-9 km od Smedereva okrepih se kod Goranovih roditelja, na poslednjem zastanku.

iz knjige "Na putu" Zosim Popac

Komentara