Ljubav pronalazi srediŠte Životnog kruga - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

Ljubav pronalazi srediŠte Životnog kruga

Ocenite unos
Ljubav pronalazi središte životnog kruga u kome biće dotiče drugo biće. Sveti plamen pohaba guber sebičluka, vaspostavlja se razumevanje, bez reči. Telepatija. Prozorljivost. Postaje se prozračan, vedar, lep. Lepota je svedočanstvo beskonačnog u konačnom, u formi. Blistava ravnoteža patnje i radosti. Vedrina. Realizacija izvornog poretka, osnovnog stanja. Ljubiti ženu znači u njoj ljubiti večnost, ljubiti u njoj Boga.
*
Dodirnuti ženu, ljubiti. Nepodnošljiva milina volišanja. Ona je moj san, reintegracija. Prodiranje u ženu tonjenje je u praiskonski glib. U njemu je leglo obnavljateljskih moći.. Ali, takvi su trenuci retkost, ostalo je gluma zarad želje za njihovim ponovnim dosegnućem.
Ljubav je nasušna toplina. Muško biće toplinom probuđenog srca rascvetava ladoleže zapretenih lepota u biću žene. Vedrina koja iz nje vrca razotkrije milje u njemu samom. I u prijateljstvu se srodne duše ispomažu i babiče blagoljepije što se zapeklo u neizgovoru stisnutih, slepih srdaca.
*
Sanjao sam (taj san je predskazao poznanje žene) kako vodim ljubav sa samim sobom. Kao da sam legao na svoj lik u ogledalu. Spojila su se živila u erekciji. Kad god sam ljubio ženu utažući žeđ tela, osvojio bi me utisak teskobe, a potom pustoši iz tog sna. Na vrhuncu ekstatične groznice koitusa bez dodira, svodovi kućni i nebeski grobnički se spuste na grudi.
*
Bajoslovnim krajolicima njenog tela gustiram mekotu. Buknuh udomljen u nju. Sa limbusa jastva, isprovocirane vrelinom grudi, propupile su u brazdu naše slepljenosti dražesne kapi znoja. Stapajući se izmešaše slanost i skliznuše njenom glatkom kožom u natključnu jamicu. Svetlucavim, mokrim tragom zaglavinjah jezikom. Ispio sam baricu pre no što je nadrasla prostranost ljupkog bazenčića i prokapala na pesak jastuka. A onda, kao jednom pre, dok sam čitao iz neke knjige kako se zapenušani talasi igraju davljenikom, osetih okrepljujuću, razrešujuću pospanost i utonuće. Ispolin talas tog bića sklopio se nada mnom.
Nikada me nije privlačila belinom sedefaste puti , niti su me erotski dražile drhturave, nabrekle od želje prelepe grudi, ili bljesak jedrih butina kad su izvirivale ispod sukanja, podatna i uvek iznova nevina ženska bedra. Nije me očarala. Osećao sam milinu posmatrajući njeno lice Venere s Botičelijevih platna. Tiha, duboka, mirišljava sila preporoda i obnavljanja vukla me je k sebi iza njenih očiju. U njima sam našao besmrtni sjaj.

Komentara