Ljudi-vina - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

Ljudi-vina

Ocenite unos
Jedino kad se s Dunava prilazi zidinama tvrđave, čovek oseti kako vekovi polegnu na njegovu krhkost i telo se uprahni pod tim teretom. Iz tljenih grudi promoli se Zlatno Jaje iz koga se ispilio vasceli svet.
Čovekovom vekovanju fizionomiju daju oni trenuci u kojima se čitav život najednom zgusne, fokusira u središtu njegovog srca. Tu se skuće isijavanja otricateljne ljubavi, tad zasija zvezda u zemnoj kolevci. Mi glavinjamo od zgusnuća do zgusnuća stazama zasutim šljunkom sećanja, kaldrmama rasplinutog svakodnevanja, odslikavajući zvezdana kola i galaksije pod čijim znamenjem smo rođeni. Stari Smederevci su kad bi ih pomelo i zatamnilo svakodnevlje, vinom budili svest o blještećoj toplini u svom srcu, ili bi danima ribarili Dunavom ćuljeći uši ne bi li šta ulovili od šaputanja Vode i Neba. Bili su to Ljudi-vina, oblagorođeni, čije su reči i osmesi zavodili sva čula i oni bi tiho i svečano skliznuli u nesmireno ljudsko srce. Čoveka bi posle susreta s njima, prosvetlili zanos i vedrina. Kao nakon gustiranja najlepših vina.
Ljudi-vina su blagosloveni ljudi. Nisu likovi. Lik je pupoljak koji raste kroz žljebove sudbine prema svetlu izvesne fiks ideje, narušene vedrine, natuštena čela, od dijaboličnih misli skvrčenog srca. Bekstvo iz neposrednosti. Biće upadne u brazdu života. U tamu. Moderno društvo nudi razne vidove specijalizacije pojedinih aspekata ljudskog bića. Zato moderno društvo čini buljuk pseudoličnosti. "Ja" je samo balonizirano izabrano svojstvo. U svojoj šatuli ono čuva bisere neosamostaljenih, neospoljenih potencija. Lik je postvarenost nekolikih mogućnosti. Ostale su zatrpane. Čovekovu dušu obuzme demon i vodi jednosmernom ulicom kojom prolazi procesija identičnih krabulja.

iz knjige "Mal-normal" Zosim Popac

Komentara