Dobro djelo.. - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

little fairy

Dobro djelo..

Ocenite unos
Nisam znala da to postoji u meni. Mislim, imala sam osjećaj ali sve bi ostalo samo na tome. Osjećaju. Poriv je postojao uvijek ali osjećaj srama i hvatanje pravog trenutka bi prevladao te ne bih ostvarila svoju pomisao i želju da u tom trenu pomognem.

A što se danas dogodilo? Što je bilo drukčije?

Ništa. Ja i samo ja. Shvatila sam da ne smijem odgađati, čekati pravi i povoljni trenutak. Za pomoć nekome nema pravog trenutka. Svaki trenutak je onaj naj.

Dakle, stojim u tramvaju a pored mene, lijevo, dedek s štapom. Pita osobu do sebe za trg, kad treba da izađe van.. Izlazi na istoj stanici gdje i ja. Pratim ga. Bogec se priprema naveliko i sporo. Naime, osim što je u godinama, on i ne vidi dobro, tome štap. Priprema se on, pripremam se i ja. Pratim ga. Opet mi prolazi glavom da mu pomognem. Ali samo prolazi.. Još se nisam odlučila. Bližimo se stanici.. Meni kliker zatitra 'Ajde, pa što me košta??' i pitam ja dedeka, stavivši svoju ruku na njega, treba li mu pomoć.. On sav sretan i izgubljen se oglasi i zahvali.. Stanica, pomognem mu sići, polako.. Ide na Dolac. Pratim ga dvjesto metara po onoj gužvi da se lakše snađe.. Tramvaj tu, tramvaj tam, visok rinzol, gužva ali ja kad odlučim nešto, ništa nije nemoguće.

Mission is not impossible!

Sretan on, sretna i ja. Dobro djelo.. Da, ima dugoročne posljedice i osjećaj zadovoljstva.

Updated 28.02.2010 at 00:38 by little fairy

Kategorije
Društvo oko nas , Psihologija

Komentara

  1. Avatar od  memento
    Dosta dirljivo. Vjerujem da će dedeku Vaš postupak ostati u vječnom sjećanju, a to nema cijenu. Uvjeren sam da će Vam se to vratiti. Nekada. Na nekom mjestu i u nekom vrjemenu, kada to budete najmanje očekivali, kako to već i zna da biva...

    Memento. Da, nisam ostavio cigarete. Na žalost...
  2. Avatar od  Dusty
    Jako lijepo od tebe. Svima nam se desi takva situacija i trebali bi pomoći. Ali to ne činimo. Uvijek prođe par trenutaka prije nego li poduzmemo nešto. Mislimo "pa može on i sam, evo sad će, još samo malo do izlaza". Ali dedi nejde pa nejde. Ruke mu se tresu, jedva se drži za rukohvat. Priskačemo tek kad situacija postane toliko mučna da je nepodnošljivo gledati tu ljudsku nemoć.

    Tvoje dobro djelo je nagrada tebi i tom čovjeku, a svima ostalima pouka kako se treba ponašati.
    Updated 08.06.2010 at 19:10 by Dusty