Dobro djelo..
Autor:
, 31.10.2007 u 11:55 (1485 Pregleda)
Nisam znala da to postoji u meni. Mislim, imala sam osjećaj ali sve bi ostalo samo na tome. Osjećaju. Poriv je postojao uvijek ali osjećaj srama i hvatanje pravog trenutka bi prevladao te ne bih ostvarila svoju pomisao i želju da u tom trenu pomognem.
A što se danas dogodilo? Što je bilo drukčije?
Ništa. Ja i samo ja. Shvatila sam da ne smijem odgađati, čekati pravi i povoljni trenutak. Za pomoć nekome nema pravog trenutka. Svaki trenutak je onaj naj.
Dakle, stojim u tramvaju a pored mene, lijevo, dedek s štapom. Pita osobu do sebe za trg, kad treba da izađe van.. Izlazi na istoj stanici gdje i ja. Pratim ga. Bogec se priprema naveliko i sporo. Naime, osim što je u godinama, on i ne vidi dobro, tome štap. Priprema se on, pripremam se i ja. Pratim ga. Opet mi prolazi glavom da mu pomognem. Ali samo prolazi.. Još se nisam odlučila. Bližimo se stanici.. Meni kliker zatitra 'Ajde, pa što me košta??' i pitam ja dedeka, stavivši svoju ruku na njega, treba li mu pomoć.. On sav sretan i izgubljen se oglasi i zahvali.. Stanica, pomognem mu sići, polako.. Ide na Dolac. Pratim ga dvjesto metara po onoj gužvi da se lakše snađe.. Tramvaj tu, tramvaj tam, visok rinzol, gužva ali ja kad odlučim nešto, ništa nije nemoguće.
Mission is not impossible!
Sretan on, sretna i ja. Dobro djelo.. Da, ima dugoročne posljedice i osjećaj zadovoljstva.