VojvodinaCafe - Biblioteka Saveza slepih Vojvodine - mesto gde se čita uhom
    • Biblioteka Saveza slepih Vojvodine

      Na početku ove priče važno je razbiti jednu uvreženu zabludu: čovek koji ne vidi, kome se čita knjiga, nije slušalac, već čitalac koji ne čita okom, već uhom. Savez slepih Vojvodine postoji 41 godinu, a njihova biblioteka, koja danas nosi ime Omera Marinkova, već 30 godina snima knjige i časopise za one koji ne mogu da čitaju onako kako to radi većina ljudi na svetu, prenosi novosadski radio 021.rs.



      Bibilioteka se nakon 2000. godine počela digitalizovati i trenutno na njihovom serveru ima preko 3000 naslova, dok istovremeno traje digitalizacija starih kojih je preostalo još oko 600. Svake godine biblioteka pravi plan šta će se čitati i beležiti u fonoteci u narednom periodu, a kako biraju naslove i ko čita knjige, za 021.rs govori Jasna Negovanović koja rukovodi Bibliotekom.

      "Knjige koje će se čitati biramo na razne načine: na osnovu što šireg sagledavanja književne scene, želja i sugestija onih koji čitaju, po preporukama biblioteka, a imamo i savet čitalaca. Mi moramo da zadovoljimo različite čitalačke profile: dečju populacijiu, tinejdž uzrast, starije, mlade ljude, zahtevnije čitaoce, ali i one koji vole literaturu od koje ne boli glava.

      Svake godine snimimo oko 40 novih naslova. Koliko god je to moguće, vodimo računa da budemo u toku sa svetom, sa svim onim što se objavljuje na svetskom marketu knjiga. Ponekad nam knjige budu donirane, nekad izdavači daju primerak svog novog izdanja, a nekada, ako je naslov jako tražen, knjigu i pozajmimo.

      Pre desetak godina vrlo tražena bila je, na primer, knjiga "Igra prestola". Čitali smo sve nastavke. Za jedan tom trebalo nam je 50-60 sati, za ceo serijal imali smo više od 300 sati snimljenog materijala.



      Knjige koje korisnici usluga naše biblioteke sada najviše traže su, na primer, Bakmanov 'Čovek po imenu Uve', čitaoci vole kako piše Haled Hoseini, čitaju takođe i Nesbea ali je i klasična književnost uvek tražena: Crnjanski, Selimović, Andrić, savremenici poput Filipa Davida i Dragana Velikića", otkriva Negovanović.

      U prefinjen čitalački ukus korisnika ove biblioteke može se uveriti uvidom u evidenciju knjiga na sajtu: 2019. godine čitali su tako: Lebovićev "Semper idem", "Beogradski trio" Gorana Markovića, "Decu zla" Miodraga Majića, "Novi Sad-priče iz prošlosti" Zoran Kneževa, te knjige: "Prijatelj, o psima i ljudima" Ratka Božovića, "Kuća od soli" Miodraga Petrovića, "Žena na stepenicama" Bernharda Šlinka, "Američki bogovi" Nila Gejmena, "Sutra ću možda ostati" Lorenca Maronea, "Sve je u redu" Jasminke Petrović...

      Ova novosadska biblioteka svakog meseca razmenjuje naslove sa bibliotekom Saveza slepih Srbije, sa kojom se koordinira da se ne bi duplirali naslovi.

      Novosadsku biblioteku moguće je koristiti i onlajn, preko njihovog sajta na kojem se može naći 1.500 najrazličitijih naslova. Korisnici biblioteke mogu doći i lično u Savez slepih i na USB-u uzeti desetak naslova koje bi da čitaju. Internet biblioteka i multifunkcionalna čitaonica prilagođena je svim članovima.

      A ko čita knjige i kako se biraju oni koji ih čitaju?

      "Spikere biramo na audicijama, ranije smo objavljivali i oglase, danas često dođu po preporuci, nekada se i sami ljudi jave. Među spikerima je bilo voditelja, studenata, profesora književnosti i drugih društvenih nauka, medicine, u par navrata, u kratkom periodu i mladih glumaca, ali i ljudi drugih zanimanja koji imaju dobar glas i talenat da upečatljivo čitaju knjige. Najpre uradimo probne snimke i onda procenimo da li je taj glas za spikera kakav nam je potreban. Razni faktori odlučuju: boja glasa, pravilan govor, dinamika čitanja, dikcija… Ne treba da se glumi i dramatizuje, dovoljno je da se pravilno interpretira tekst.", kaže Jasna Negovanović.

      Kako dodaje, trenutno imaju pet spikera koji čitaju knjige, što omogućava da se paralelno snima upravo toliko i knjiga. Od početka godine do sada uspeli su da snime 27 novih naslova.

      "Obično za jednu knjigu koja ima 300 stranica spikeru treba mesec do mesec i po dana. Dosta je to naporan i zahtevan posao, nije lako govoriti tri sata neprekidno, ujednačeno i dobro, čak i ako ste glumac ili profesionalni spiker. Zapravo, ako se neka knjiga efektivno čita 15 sati, u nju je sigurno uloženo celih 30 sati rada."

      Od Jasne Negovanović saznajemo da se u ovoj biblioteci snimaju i časopisi. To su počeli da rade još u vreme kada nije bilo interneta, izdvajali su najzanimljivije članke iz raznih novina i oblasti, i spajali ih u zvučni časopis. Čine ga intervjui, stručni tekstovi, korisne informacije na razne teme. U ovom Savezu nastaju četiri zvučna časopisa "Odjek" (mesečnik), "Dečiji odjek", "Svet žene", časopis na mađarskom jeziku "Vishong", kao i časopis na brajevom pismu "Vidici".

      Iz prve ruke saznajemo i kakav spiker može da radi za ovu biblioteku, i to od jedne od dugogodišnjih spikerki Biljane Ristić, koja za biblioteku Saveza slepih Vojvodine knjige čita već pet godina.

      "Na početku, važno je razbiti jednu uvreženu zabludu: čovek koji slabo ili potpuno ne vidi, kada uzme audio knjigu – on je ne sluša, već je čita. On je čitalac, koji ne čita okom, već uhom.

      Izbor koju će knjigu koji spiker da čita određuju ljudi iz bilioteke. Određuju to po boji glasa: moj glas, na primer, nije za trilere, za avanturu i krimiće, već više za klasiku.

      Jako je važno da spiker tokom čitanja bude prisutan u tekstu, da ga oseća, razume, da ga proživljava, da se nekako sjedini sa njim, da bude na strani junaka čije reči izgovara. Prosto morate disati sa tom knjigom da biste je pravilno interpretirali jer samo tako će onaj ko uzme knjigu da je čita osećati pulsirajuće štivo između njenih korica.

      Tokom čitanja treba paziti da se čita razgovetno, razumljivo, prirodno, nema laži, morate biti koncentrisani, tempo ne treba da bude prebrz, ali ni prespor jer je iritantno oboje", kaže Ristić za 021.rs.

      Na pitanje da li da sugrađane pozovemo da doniraju knjige ovoj biblioteci, Jasna Negovanović kaže da su im potrebnije novčane donacije za snimanje novih audio knjiga. Potrebe i želje starih korisnika i stalno povećanje broja novih članova biblioteke mnogo su veće od onoga što mogu trenutno da urade. Nedostatak finasijskih sredstava namenjenih za kontinuirano konvertovanje novih dela u pristupačan format onemogućava Biblioteku Saveza slepih da radi onako kako bi oni želeli i mogli da rade.
      Komentara Pošaljite komentar

      Kliknite ovde da biste se ulogovali

      8-6 (rezultat upiši slovima)