VojvodinaCafe - Turiste privlače staparski ambari
    • Turiste privlače staparski ambari

      U Staparu, koje je jedno od vojvođaskih sela sa najviše turističkih potencijala u projektu “Bogatstvo različitosti“ odučili su da urede stare ambare u kojima se posle žetve u svakoj kući čuvalo žito. Danas ih je u selu petnaestak.



      Domaćini ih odavno ne koriste kao ostave za pšenicu, već kao ukras u dvorištu. Stari Staparci su bili ponosni na svoje ambare. Koliko su ti objekti bili prikladni i lepi, pokazuje i podatak da se u Poljoprivrednom muzeju u Kulpinu nalazi ambar iz Stapara, građen 1847. godine.

      Pravljen je od kvalitetnog drveta, izrezbaren i godinama je dobro očuvan. Jedna od porodica koja je sačuvala ambar u samom selu je porodica Slobodana Trnjakova. Iako njegova porodica ima savremeno poljoprivredno gazdinstvo, ambar zauzima posebno mesto i smešten je na samom ulazu u dvorište.

      - Naš ambar je napravljen 1876. godine, a ta godina je urezbarena na jednoj od strana ambara. U njega se može smestiti četiri tone žita. Za ono vreme to je bilo sasvim dovoljno da se jedna porodicu prehrani i nešto proda. Veća domaćinstva imala su ambare u koje je moglo da stane i 10 tona žita i to su u to vreme bili silosi za žito - priča Slobodan Trnjakov.

      U Staparu su mnogi ambari nestali jer kada se pšenica počela da stavlja u silose, mnogi su te objekte porušili, a drvo su izgoreli ili ga prodali za najviše 200 evra. To nije učinio najstariji Staparac Ivan Volić Borka, čiji je ambar nasledila njegova ćerka Verica. Ona se seća da joj je otac pričao da je njihov ambar napravljen u susednom Doroslovu i da je saonicama dovučen u Stapar. Pravljen je od hrasta.

      - Ambar se koristio sve dok je bilo vršalica. Žito se posle vršidbe sipalo u ambar i kasnije mlelo za brašno, mekinje, griz, a ono što preostane prodavalo se - priča Verica Volić Oblišar.

      Ambari su leti služili i za spavanje i to su mahom činili mladi. U pšenci su se čuvale kruške i dunje i bez prisustva vazduha bi bolje sazrele. Ali ambari su domaćinima bili najvažniji kao skladišta za pšenicu.

      - U ambaru se mogla sačuvati pšenica i sa 18 odsto vlage. Drvo diše i zato neće da povuče buđ - objašnjava Slobodan Trnjakov.

      Istoričar Rastko Stokanov kaže da ambari nisu tipični objekti u Vojvodini, te da su preneseni iz centralne Srbije. Najviše su pravljeni od 1900. do 1920. godine. Između dva svetska rata prinosi su povećani i domaćini su rod smeštali na tavane u posebne kuće. Ambari su izgubili na značaju i danas su samo korisna dekoracija.

      Staparski gusari

      Preci Staparaca doselili su se 1752. godine iz okoline današnjeg Apatina i Prigrevice. Sa tih područja Staparci se se iselili zbog naseljavanja Nemaca. Staparci rado prepričavaju legendu da su potomci dunavskih gusara koji su sačekivali i pljačkali nemačke koloniste koji su Dunavom stizali do Apatina.
      Komentara Pošaljite komentar

      Kliknite ovde da biste se ulogovali

      2+6 (rezultat upiši slovima)