VojvodinaCafe - Zaboravljena priča o vršačkim dudovima i svili
    • Zaboravljena priča o vršačkim dudovima i svili

      Stoletna stabla duda duž puteva na području grada Vršca svedoče o bogatoj ali zaboravljenoj tradiciji Banata, o vremenu kada je svilarstvo u ovom kraju bilo jedna od glavnih privrednih grana i njime se, kao unosnim poslom, bavila gotovo svaka porodica u ovom kraju. Malo je ljudi koji danas znaju da je Vršac bio centar svile za Evropu i dalje, a za procvat svilarstva najzaslužnija je bila Marija Terezija i u njeno vreme dudare su sađene gde god je bilo slobodnog mesta, prenosti RTV.



      Postojao je i propis da oko svake kuće mora biti zasađeno dvadeset dudova, o kojima se vodila posebna briga, kao i pored puteva.

      "Dudovi su bili zasađeni duž belocrkvanskog puta sa obe strane sve do Straže, zatim od Straže do Parte, Zagajice, Izbišta pa prema Uljmi", kaže Predrag Sučević, biolog i dobar poznavalac starog Vršca.

      Priča o dudovima i svili je interesantna jednako i kao i ona koja govori kako je dud stigao u Evropu. To se prvo pripisuje Marku Polu, ali nije tačno.

      "Išli su neki kaluđeri u Kinu sa zadatkom da preobrate Kineze u hrišćane. To im nije uspelo, a jedan od tih kaluđera koji je preživeo u svom izdubljenom štapu doneo je jaja gusenice u Evropu", objašnjava Sučević.

      Doneo je kaluđer sa sobom i sadnice duda. A nisu dudovi slučajno onda podizani najviše baš u ovom delu Banata

      "Put svile je onda napravljen od Irana ka Turskoj, od Turske do Balkana, sa Balkana na Mađarsku, iz Mađarske dalje ka Evropi, ali najbolja klima za razvoj svilene bube i dudova su naši krajevi", nastavlja priču Predrag Sučević.

      Prema pisanjima Feliksa Milekera, istoričara ovog kraja, vršački kokon, je bio izuzetnog kvaliteta. Zato i ne čudi što su ovdašnji svilari za svoj rad dobijali prestižne nagrade na sajmovima širom Evrope. Prvih decenija svilarstva u Vršcu dudovi su bili toliko cenjeni da su tadašnji namesnici uveli smrtne kazne za sve one koji naude ovom drveću.

      Stanovnici su besplatno dobijali jaja svilene bube, koja se hrani isključivo dudovim lišćem, a mlade devojke su, takođe besplatno, bile obučavane da razmotavaju svilu iz čaure svilene bube iz koje se izvlače svilene niti.

      Iz tog razloga je podignuta svilara koja je nekad bila kod železničke stanice, danas Poljoprivredne škole i postojala je sve do 1919. ili 1920. godine kada je prestala svaka proizvodnja svile.

      Postojale su i svilare, koje su se nalazile u današnjoj Ulici Milana Tepića i u blizini Vladičanskog dvora, a kasnije su nicali i brojni privatni zavodi za svilu. Svilarstvo u Vršcu je, kad je izgrađen državni put, potisnula prodaja i izvoz vina. Masovnom raskrčavanju odoleli su samo dudovi na belocrkvanskom putu.
      Komentara Pošaljite komentar

      Kliknite ovde da biste se ulogovali

      8-6 (rezultat upiši slovima)