..volim te u tišini doma svoga skrivam suzu što istjera je čežnja žudnja volim te i čekam kada ćeš mi doći pružiti ruku i poći dolinom snova i žitnim poljima gde klasje se njiše pored suncokreta žutih simbola tvojega zavičaja zagrljeni skupa u noćima ljetnim obojimo naše dane ljubavlju i srećom...
...kada bi samo znao kada bi samo vidio moju tugu moju toplu suzu što klizi niz lice kada bi ti samo vjetar uzdahe moje donio nikada me samu ostavio nebi kada bi znao za bol kada nisi tu nikad, nikad odlazio ne bi..
Kada obuzme me čežnja luda glad za dodirom dahom tvojim kada jutra nestaju u plavetnilu dana nemiri poharaju moje biće sve do suza sve do bola od sreće lude jer veče tebe donosi meni....
sjećaš se našeg prvog susreta, nismo znali kamo sa rukama, dali da isprepletemo prste , ili da mrsimo kosu, sjećaš se prvog poljupca, bio je nevin i nespretan, bili smo kao djeca nevini, a zreli odrasli ljudi......
tiho na prstima ući ću ti u san, tiho, polako ukrast ukrasi ću ti dan..... i danju i noću tvoje misli biti će moj san, i tvoja suza kapnuti će na moj topli dlan... dušo ja sam stvarna nisam samo san..... V R
.....polako kupim krhotine posljednjeg kraha i pitam se čemu zašto sve je bilo ne potrebno grube riječi u ušima tutnje a ljubav među nama je neupitna mi znamo volimo, svađamo i mirimo zajedno na našoj klupici rane vidamo....♥
...sve svoje snove tebi sam dala, bisere duše da ti mi čuvaš, nježne su niti, bisera, zlata, samo ti očuvati možeš..... ti kao bedem, bdiješ i braniš bisere duše nikome ne daš, tek meni ovlaš da ih taknem lagano milo
..... ako noćas poželiš nežne dodire moje ako poželiš let do raja i malo dalje zažmuri, ispruži ruke i ja to isto radim pronađi želju moju u čvor je zapetljaj sa tvojom poletimo, zajedno, mila..........Đ B
.... kada ruke naše najlepše reči u najfiniji vez pretoče vez ljubavi nežnim dodirima utkaju u naša tela kada se duša ta naša, velika u ognjenog zmaja pretvori i dahom svojim spali sve nemire a paperjem svojih krila postelju obloži našu i kada bol zdrobljeno kamenje kraj puta bude koje nam korake naše, ka nama krvavim učini i kada me ne budeš pitala koje je doba ...
Jesen zimi zatvorila vrata. Sunce greje lišće uvenulo. Pokušavam s mukom da se setim dal' je nekad vreme takvo bilo. I setim se one zime naše kad po snegu škripaše koraci. Dok glas tvoj mi dušu grejaše poljupci mi pahulja prijaše. K'o da si ih slala Ti sa neba da me ljube u večeri hladne. Tvoje usne i rumenog obraza ...