Mora se imati kuraži da se prihvati pozvanje pesnika. On nosi ne samo svoj, već i krst roda i ponavlja čin Božjeg Sina - iskupljenje čovečanstva. Ko živi u poetskom pregnuću, mora postati žrtva, uzeti na sebe sudbinu - "grehe naroda pred silama", raspadati se u histeriji, maniji, boleštinama, razvratu, a u isto vreme biti ishodište lepote, ljubavi. Postajući ogledalo polomljene egzistencije i u isti mah nebeske ljubavi Logosne, ...
"Ja radije počinjem sa razmatranjem o efektu", kaže Edgar Alan Po u "Filozofiji kompozicije". Svako delo izbija kao klica iz efekta koji izvestan splet okolnosti oblikuje oko autora i u autoru. Ponekad autentična zbivanja koja su isprovocirala impresiju ostanu skrajnuta pod vizirom svesti, u zapećku pesnikove duše, te je primoran da se zabavi nalaženjem događaja čiji bi sled doveo do izvonjanog afekta. "Mnogo toga čoveku može ...
U trenutku kad se nutarnja treperenja pesnika poklope sa oscilovanjem nebrojeno puta "viđene", ali tek "uhvaćene" pojavnosti, delića zbivanja, javlja se podsticaj za poetskim pregnućem. Polen stvarnosti pao je na pesnikove plodnike. Razum napregnuto sravnjava ritam doživljenog sa ritmom reči. I ma koliko bio nadaren, ili naučen da iznalazi reči i gradi ritam, napisana pesma je uvek puka skica, tek slutnja i nagoveštaj doživljenog. ...
Ako ono što Jung zove kompenzatornim snom služi da ukaže na mogućnost osiromašenja ličnosti i ako takav san opovrgava dotrapavanje na nedolične puteve individuacije, onda se postavlja pitanje može li se doživljaj odenuti u ruho komenzatornog sna, a njegovo tumačenje kao lik u ogledalu onom duhovnom pregnuću stvaraoca kojim on na uzglavlju preminulog spoznanja tvori i polaže novu čulnost. * "Sve počinje od zavijanja ...
Ne postoji delo bez ljubavi, bez dodira. Ljubiti znači u religioznom zanosu otkrivati skrivene veze između unutarnjih slika koje stigmatizuju spoljašnjost. Spoznanje jednog u različitom i neiskaz razlika opsoljavanja Jednog. Doživljaj nije odmah prevodiv. Iz blizine milote Božjeg svetla za tren smo vraćeni u situaciju ogrehovljenosti iz koje tvorimo umetničko delo tek otuđeni od doživljaja. Zato tumačenje doživljaja nosi sa sobom rizik ...
Doživljavajuće Ja predstavlja celinu, sveukupnost bića u doživljaju, dok se o Reflektujućem Ja može govoriti posle rascepljenja Doživljavajućeg Ja na Ja-koje-priča, iliti Reflektujuće Ja, i na Ja-u-priči-životu u kome se ogledali Celovito Ja u spokoju sagledanja. Umetnički čin jedino je moguć ako se između njih zapodene gatanje. Ja-koje-je-u-priči - Oživljavajuće Ja + Ja-koje-posmatra - Reflektujuće ...
If this song doesn't stop writing itself down I'm gonna have to stop this illusion by accepting all of the confusion strapped beneath my thorn-made crown. The very conception of unity lies beneath the scars and other reminders of past trials that have produced us into pitiful liars, the great composer gives us the chance to choose the color of our own demise. When the dust from your eyes settles down, the irony ...
Istinska usamljenost je u razdvojenosti od svog bića, u dvojnosti(Oktavio Paz). Neophodna je smelost da se dozvoli rascep unutar sebe i u tom zjapu proboravi, ne bi li se kreirale krinke kazivanja. Jedno se iskazuje udvajanjem, rascepljenošću stvaraoca. Samopopredmećenje. Neophodni akt prisećanja doživljenog, njegovo predstavljanje opredmećenim Ja-koje-je-u-priči, a tim i oformljenje slika i predstava pozajmljenih iz odnosa prema stvarima. Zato je umetnički ...
Umetničko stvaranje postoji jedino u sećanju na večnost, u melanholiji rascepljenosti. Doveden u stanje necelovitosti, doživljaj je, sećanjem, dohvatljiv za razum. * "Umetnost izvire iz tajne koja je tajna sama ličnosti. Umetnost je govor te tajne"(Žarko Vidović). Umetnik je neizostavno romantičar. "Romantika je udaljavanje od predmeta na rastojanje koje je dovoljno da bi mogao biti osmotren"(Mihail Ančarov). Uhvati ...
Čovek u sagledanju i sam postaje svetlost. To je tren najveće sreće. Udar besmrtnosti, kao pred bliskim naveštenjem smrti, ili kad se uprahnjuju sopstva slaveći ljubav (doduše, tada tek u nagoveštajima). Posle se biće zaigra znacima, tonovima, pojmovima, bojama, linijama, gestovima. Zadene se igra tkanja habitusa činu otkrivanja obivstvovane energije Onoga Koji živi u vekove vekova, njeno opovršnjenje, olakoumljenje, krivotvorenje. Jer, stvaranje ...