DUBIOZNO Vivaldi držanje za ruke Nad snovotekom bogorada liht Nebo Ona miriše knjige Prepoznaješ li ženu koju voliš pita me Ja zurim u odsutni lik u orošenom ogledalu njenih očiju Ako osmehnem se na istok gledajući probudiću se Zosim Popac
PRELUDIJUM Zima Na teškom čelu odsutnosti hladan dlan Sahnu suze u vrelini obraza Ona se igra mojim uhom nosem usnama fotografijama iz najdražeg albuma snova Iz ovog karnevala površnosti da mi je da nestanem kao trag u okopnelom snegu njenih iluzija Šopen preludijum cis moll op.45 pod knjižurinama nostalgije presuje se i lepi uredno u herbarijum melanholije ...
DECEMBAR Bljuzgavicom okopnele mi nežnosti nečija gola stopala radosti razdragano šljapkaju Kao novorođenče tanane ruke drže meko knjigu pesama milo i toplo Pada sneg nevešto navlači bele rukavice na reumatične prste sete Decembar Među brezama voleo bih da živim Zosim Popac
ANAMNEZA Hladno je Ovog jutra bez tela se probudih Čekanje loma zar se završilo Za-MAJA-vanje U mokroj mrlji na njenoj bradi maslinovu grančicu golubica drži Hladno je Zaspaću Zosim Popac
ZEBNJA Tvoj poljubac na sneg kad zamiriše seti me kao dete u plakar bih se često šćućurio Priznajem nedruželjubive otuda i pišem ove pesme Zosim Popac
Zimski dan jednog autodestruktivca Persira mi konobarica lokalne baze gde ni toaletni ubrusi nisu taze. Rakija, pivo i kafa domaca, gorca dabome, nikako sladja. I za Vas majko, po volji... A bircuz tih i prazan k'o da se opet slave svinjokolji, samo s' tranzistora rodoljubive pesme sa one strane Drine. Bojim se, da je bolje i to od tisine, od koje pobegoh... Oh, hvala lafe ja cu to isto, samo bez kafe. Opet standardno ...
ŠETAČI Provalija Tišina Na rubu ponora kolona Pogrbljeni gacaju oprezno ljudi blatom nedira Broje korake-odjeke svog stremljenja Izvežbani šetači na limbusu vremena Bezdan Tmina Mrtvovidice zure u njih sećanja Tragedije izabrane vedro iščekivanje duše je let dar za posvećene Ponekad od smeha umorni tuže nad braćom ...
ISPOVED Dan se krišom iz sobe iskrada gde se rodila živela i umire moja Smrt Šnjuvam kožu kolena U tom mirisu je sve što znam o sebi. Zosim Popac
rusty nail kaže: Madrid febrero / corte hasta del sabado by mike d' leo & chica, on Flickr
NOSTALGIJA Pronašao sam u albumu uspomena vlas kose moje nane Setih se uveče bi nas preksrtila i bajalicom razmrštila naša čela Sestra i ja pod jorganom dečurlija brujali smo i radovali se kostima Nisam znao Tuga traži svoje oči postoji bol veći od duše Hrist ovih ...