Poželeh da počnem ovo pisanije jednim glasnim ranojutarnjim pozdravom ''Dobar jutar, narode vredni.'' ali setih se da ste skoro svi duboko ukopani u svojim krevetskim rovovima, sakriveni i zamaskirani utrpani i ušuškani u krpice setih se kako sada plovite kroz svet sna i kako vas je moguće locirati jedino po disanju ... neke od vas čak i sa veće razdaljine a to ...
Updated 25.02.2010 at 00:11 by izabelitta
hladno je napolju, jesen je stigla, studen je normalna pojava, koja je verno prati, ostarala nam je ova godina, protiče lagano i uporno, bez borbe i želje da zastane ... ostaće samo neki parčići, deponovani po sećanjima ... ne čujemo, ni vetar ni šum reke svi na isti način ... drugačiji su zvuci, zavisno od kose i misli kroz koje ...
Jutro je prelaz iz crne u belu, crno beli svet obojen u sivo ... a jutros mi je nešto previše sive moraću preturiti kutije sa bojama potražiti one toplije i obojiti ovaj dan ... Metereopatičan sam, ustadoh ruku pod ruku sa glavoboljom, primenjeni kolorit mi se samim tim još manje uklapa, osećam se kao puž u odbrambenom položaju, ali čemu tako slab pristup i odsustvo odbrane ...
Updated 25.02.2010 at 00:13 by izabelitta
Dunav je ponekad stvarno naopake naravi ... jutros kada se nikom ne diže kada bi svi ostali u krevetima bar do podne njemu je našao da se diže krenuo je negde gospodin il' samo virka iz korita preko nekog bregića ko zna šta je sinoć jeo i pio duge su noći ove jesenje mora da je progutao neke usamljene i zalutale oblake ... ili čamce pune pijanih ribara ... ...
Updated 25.02.2010 at 00:14 by izabelitta
Dunav teče a mi protičemo. da ujutru ne pijem kafu jaku i gorku, možda bih pio čajeve, isto tako gorke i jake ... biljke bih birao i brao sam, tražio bi ih baš svukuda, pa bi ih onako u jutra rana vlažne od rose, nežne i nevine, sakupljao i stavljao u njedra, sa prvim znacima sumraka, ...
Updated 25.02.2010 at 00:19 by izabelitta
Dunav nas spaja sa nebom, svakim časom mu je sve bliži ... požurio je do Crnog mora odakle će se ceo vinuti u visine jutros imam neku želju da ga pošaljem nad Mostar pa da opet padaju neke modre kiše da devojčice sa njim nacrtaju bajke zbog kojih će ih čitavog života pamtiti hrabri i dobri mladići pamtiti i uzdisati, iako to muškarcima svojstveno nije ... Mostarske kiše Pero Zubac kaže: Jao kad bih znao ko to ...
Updated 25.02.2010 at 00:36 by izabelitta
Plavetnila se ovih dana privlače razmak je sve manji draga reka se kreće ka nebesima ... "Na lepom plavom Dunavu" je neko jutros vrlo rano prošetao, ruku pod ruku sa rekom, koraci su mu bili kao "Prolećni zvuci" a po nebu se igrao "Carski valcer" šetač je kupio "Jutarnje novine" svratio do prve birtije zvane "Baron-ciganin" i naručio čašu ...
Updated 25.02.2010 at 00:38 by izabelitta
To nisu uske ulice i mala mesta za parking. To nisu dve klupe u parku. Ovde nema svađe sa strancima. Kreneš širokim drumom: Salaš sa leve strane desno farma s' puževima Odslikava pravo stanje. Pokraj puta tezge. "Ajte lubenica, dinja Sveža roba iz MošoriNA!" I jedan mudri starac sa medom. Da potkrepi putniku doživljaje. Ponekad je reka zelena i cvetovi u letu. ...
Updated 24.02.2010 at 15:08 by izabelitta
Prva scena Visoka. Tanka kao grancica. Crna grivasta kosa,oci kao u lavice Smejala se glasno I bila glavna u drustvu Posmatrala sam je sa strane,iz mraka Blistala je. Crna Merilin Monro. Merilin Monro novog milenijuma Novija I modernija Prototip.. Imala je suknju do kolena I visoke stikle. Svi u okolini su bili svesni da je tu. Pazeci na svoje ponasanje. Jer takva devojka menja atmosferu ...
Updated 24.02.2010 at 14:28 by izabelitta
Poznajem ove dane pred jesen Tom ulicom sam često prolazila U daljini valjaju se oblaci preko planine i reke daleke. Za slikara izazov drevni bez platna i bez četkice. Nedostaje mi. Jezerce. Umorne ptice. Put za Togo, Dahomej, Mali...
Updated 24.02.2010 at 15:10 by izabelitta