Ako jesmo jedno reci... Ako nismo isto reci... Nek svak ponese svoju bol i svoju zvijezdu pa da nestanemo u dugu hladnu noć To ja zovem život....
Evo nas u zadnjem danu ove godine...Dan kao dan,kao da on zna da je zadnji dan u ovoj godini...Malo sam sjetna...pitam se šta li će Nova Godina donijeti....ili mi je ustvari već donijela bajku.Ne znam....Želim Vam svima puno sreće,zdravlja i ljubavi....i ništa ne čekajte,mislim na ono što Vam čini zadovoljstvo i ispunjava vas,svemu idite u susret. Sreća je dragocjena i kad je čovjek nađe treba je čvrsto,sasvim čvrsto držati... A ovaj Forum je zaista nešto posebno,,,
Dan je samo bijela hartija na kojoj se sve bilježi i ispisuje,a račun se plaća noću,na velikim,mračnim poljima nesanice.Ali tu se sve rješava i briše,konačno i nepovratno.Svaka preboljena patnja nestaje tu kao rijeka podmornica ili sagori bez traga i uspomena. Između nas uvijek je tako kad je nema ,onda je nema kao da se zaista nikad,nikad više neće pojaviti,a kad je tu ,onda je prisutna tako kao da je to najprirodnija stvar na svijetu ...
Upoznaš je na Netu, zbližite se. Ona je Stvarna, a ti želiš Samo Tvoju. I Stvarna ti ispuni želju; pozajmi se Samo Tvojoj, stvori je. Možda su jedino takve ljubavi večne.
Kad je čekaš kod sata, ili kod česme, ili kod crkve, a ona kasni, naljutiš se; kad je čekaš na Netu, a nje nema, uzbudiš se.
Zakasnila sam jutros na posao.Telefon ne prestaje da zvoni.Kraj godine....A ja ludim.Ni kafu da popijem kako treba.Koleginica priča o depilaciji,epilaciji,vještačkim noktima,trepavicama...pitam je jel ona ide kao plastična lutka na taj doček.Odgovara da ide tj hoće da bude tip top od glave do pete.Ako joj padne dlaka sa glave,slučajno,kosa opada,neće biti onakva kakva je planirala,mislim tip top.Što se narod opterećuje čudo jedno.Kakav si takav ...
Noć je. Vani svijetli ulična rasvjeta i baca svoje žuto svjetlo na ulicu, neočišćenu, prekrivenu snijegom. Snijeg blješti nekim magičnim šljokicama. Daje dojam usnulosti, dojam zagonetnosti. Poziva van. Mami. Vraća me u prošlost. Davnu prošlost bezbrižnog djetinjstva, kad smo mi kikići živjeli za snijeg. Za neočišćeni snijeg na cesti. Netaknuti, utabani, bijeli. ...
Updated 28.02.2010 at 00:35 by little fairy
Sinoć sam Radovanu čitala priču za laku noć.On ima šest godina i klinac je mog brata i ja ga obožavam. I tako krenuli smo da čitamo bajke...prinčevi i princeze,borba za ljubav,dobro pobjeđuje zlo. Međutim,postavi mi pitanje,ustvari reče otprilike ovako da njegova majka i ja nikad ne bi mogle biti princeze.Ostavi me zbunjenu i upitah ga zašto.Odgovorio mi je da su sve princeze plave kose,a mi smo crne.Hm...zbunjena počeh ...
Na obalama davno izgubljenih sjećanja pronađoh te i pružih ruke.Vratio si mi sva moja izgubljena proljeća,nas bi i Pero Zubac volio više od jedne Svjetlane iz Mostara,napisao bi nam pjesmu... Sve kaže ne i sve kaže da...Pada snijeg,al toplo je u Beogradu.dok hodamo sa rukom u ruci.Ljudi prolaze pored nas.djeca se grudvaju...život je lijep. Sve je kao u nekom snu,a san je dvno zaboravljena istina.... Sadašnj trenutak sreće je ...
Večerali smo.Raspremam sto dok me gledaš tim svojim tamnim očima osjećam sreću i radost postojanja,radost što volim i što sam voljena.Pretvaramo minute u dane,želeći da nadoknadimo sve vrijeme koje smo proveli razdvojeni,neznajući ništa jedno o drugom.A vrijeme je samo prostor i ništa više.