#HLHS - Hypoplastic Left Heart Syndrome Kako svi, laički, kažu - dijete bez pola Bili su to dani pred Badnjak i Božić. Dani kada smo trebali srediti sve papire kako bismo se uputili po neophodnu šansu za život. Prvu šansu u nizu. Strka, zbrka.. Nije me bilo briga što sam tek rodila. Ja ću se snaći. Bitno je bilo u jednom danu izvadit putovnice za malog i za mene. Sreća u nesreći jest bila ta što kod nas postoje kardiolozi koji shvaćaju situaciju ...
Za život je dovoljno i pola srca.. Kćerka mirno spava u krevetu u svojoj sobi, sin se nemirno prevrće na krevetu u našoj sobi dok suprug iskušava svoje strpljenje u noćnoj smjeni. Ja sjedim za kompom i danas, na svoj rođendan, prisjećam se uspona i padova u protekle dvije godine.. Možda se to nekima čini sebično ili egoistično, no ja sam priželjkivala da se moj sinček rodi na moj rođendan, 15.12.2011.. Sjećam se kako sam taj dan plesala ...
Uvijek sam bila samoj sebi najvažnija. Moja guza da se prva namiri a onda sve ostale. Takvo stajalište sam imala i što se slastica tiče. Jaoj.. Koji sam ja sladokusac, to je neviđeno! Sjećam se kako sam znala minutama stajati ispred polica u trgovini razmišljajući koju samo čokoladu da uzmem. Ja sam jednostavno imala potrebu za slatkim i ona me potjerala u trgovinu, a to što nisam znala što bih točno to mi je bilo najmanje važno. Nekako ...
Sve ima svoj rok trajanja: od hrane, ljubavi pa do sopstvenog života. Jučer sam se zaletjela u prodavaonicu i kupila si sir. Sir koji moja malena obožava jesti kod moje mame ali kada je doma, onda kao da je u drugoj dimenziji i taj sir postaje neželjan njezinom nepcu. Nema veze. Navukla sam se ja na njega. I tako sam kupila sir nakon što sam prvo provjerila rok trajanja da li vrijedi. 12.06.2010. - Super... Pojest će se do ...
Updated 08.06.2010 at 14:09 by little fairy
...što bi bilo da je nekad davno bilo...? * Da nisam prestala baviti se sportom. Da sam se malo više angažirala, da sam više grizla, da sam više sebe davala... Što je moglo biti? * Da nisam prekinula sa dečkom koji je imao obečavajuću karijeru i koji je čeznuo za time da sa mnom osnuje obitelj... Što je moglo biti? * Da su moji roditelji ostali skupa... Što je moglo biti? * Da ...
Updated 27.02.2010 at 23:30 by little fairy
Ne tako davno, ajde da preciziram, prije mjesec dana, dobila sam Opomenu pred raskid radnog odnosa zbog 'povrede radne obveze'... Što li se dogodilo? Jesam li ja uistinu kriva? Pa procjenite sami... Direktno sam nadređena nekim djelatnicima a među njima je i dostavljač. Nisam imala zamjerki na njegov rad. Znao je svoj posao, rješavao je sve kako treba ali da je bio živac kada bi se puno dostava nakupilo, to poreć nemrem. I otuda je ...
Otkuda ljudima ta potreba za komentiranje drugih, bilo njihovog izgleda, bilo ponašanja, bilo življenja..? Nisam niti ja izuzetak. Samo, kod mene je razlika ta da ja volim proučavati ljude bez da sam zlobna. Jednostavno, volim gledati tuđe manire i ponašanje. Tuđu prilagodbu ovom životu. Ovo ljeto sam si dala gušta. Sjedeći na plaži sa svojom šogoricom, sa sunčanim naočalama ...
Updated 27.02.2010 at 23:31 by little fairy
Možda su se mnogi začudili što ja o svojem tati nemam neke lijepe riječi.. Možda su se i snebivali. Ali, za sve što pričam, ja imam dobru podlogu i dobro objašnjenje kao i pojašnjenje. Neću ulaziti u detalje i u svoje djetinjstvo.. Ne. Tada je sve bilo dobro. Bila sam voljeno dijete u funkcionalnoj familiji. Tatinom krivnjom prije skoro dva desetljeća se sve rasplinulo kao maslačak pred kraj. Puhneš a ono leti..Naprosto, ...
Vidite, tko bi rekao.. Ja iz Velike Gorice putujem u Sesvete na posao gdje vršim ulogu tajnice PJ 02. Za to vrijeme moja kolegica iz Sesveta putuje u Veliku Goricu gdje vrši ulogu tajnice PJ 03.. Bih li se mijenjala? Ne bih. Isto tako će odgovoriti i moja kolegica Zašto? Zar nije puno lakše da je ona u Sesvetama a ja u Gorici jer tako nam pješice do posla treba cca 15 minuta. Ovako trošimo i vrijeme i benzin. Ali ne.. Meni ...
Updated 27.02.2010 at 23:32 by little fairy
..samo je potrebna jaka snaga volje. Mnogo ljudi se predaje kada u jednom trenutku život postane težak. Ali, što dobivamo tom predajom? Jad, bijedu ili čemer? Čemu to? Jel' to željeni ishod? Hoće li jadanje i kukanje popraviti išta? Može li popraviti? Nije li jednostavnije porazgovarat sam sa sobom i sam sebe prisilit da zasučemo rukave i da se bacimo u koštac sa vremenom i životom a ne da pustimo da nas struja nosi sve ...
Updated 27.02.2010 at 23:33 by little fairy