zosim kaže: RAZUMEVANJE Ni godine Lica ljubavi Vreve gradske ni tišine Muzika Zdanja sveta Ratovanje napušteni domovi Ni nadgrobni spomenici Obrazi mokri bdenja Studije Putovanja ni deca Nevinost doživljaja priče Ni hodočašća Tek Persiranje Podoji milinom Mesečina na šapi Beleg kad liže Vučice Iz sna Omogućava Razumevanje ...
zosim kaže: SAMO TO Pogledaj ruku samo to Uklesana reč na poleđini osmeha klonulog tela prva je ikad pribeležena Obrgli tišinu samo to Kad se u oku rosa zacakli promucaj kao da se prvi put proslovilo Nešto stida samo to Neozleđenom svetlošću Lune stihove piši kao da poezija nikad pisana nije Vlas kose samo to Kafa s cimetom i kap crvenog ...
zosim kaže: VIŠE NIJE MOGUĆE ZAUSTAVITI KRUŽENJE To više nije moguće zaustaviti korake u bilu Sofijinog osmeha Nespokojnik izmislitelj patnji u dnu bašte njene radosti upokojen na dan svetkovine mašte mirotoči pehare žudnje Srebrni se u njenim suzama večno žedan ploti Zosim Popac
zosim kaže: 05. V 1993. SREDA Osluškujem. Ko da se svi šušnjevi i šumovi urotiše da iskljuju zrnevlja razuma iz moje zanesvešćene mozganije. Pospano kliženje točkova mokrim drumom - šaputavo šuškanje posteljine o ljubavnoj igri. Usamljeni koraci neznanca pod prozorom - ječanje kreveta uritmovano sladostrasnim stapanjem dva tela. Gorim dok prislanjam nabubrele ušne školjke uz zidove i vrata, zaglušene udarima poluludog srca. A onda se kroz rešetke od njegovih bolom satrvenih ...
zosim kaže: 08. I 1993. PETAK 02,30 h Bio sam u njoj. Plakala je. Ne zbog neizdržljive čežnje da svojim osećanjima prodre i stopi se sa mnom, već što se nešto tvrdo, hladno i nemicajuće uskopistilo uporno pred tom čežnjom i osujećivalo joj svaki napor da mi se potpuno i bez ostatka predaje. 12. IV PONEDELJAK Pustite me prijatelji, poznanici, rođaci, ljubavnice, obaveze... Hoću da znam da ne postojim. 15. IV ČETVRTAK ...
zosim kaže: VUČICI IZ SNA Krenimo Bez oklevanja Slepim kolosekom Zatravljenim senkama vozova Gologlavi i bosi Kroz pusta naselja Đorđa de Kirika Obodreni sa Mlečnog Puta Fugama Baha Ruku pod ruku Sa željema zatomljenim Daćemo oduška tragovima Držaćemo Vreme Za rep Tvoj Zosim Zosim Popac
zosim kaže: 03. XI 1992. UTORAK Kad zakaže unutrašnje raskrinkavanje, čovek krene sa spoljašnjim, verujući da će tako privoleti smelost, kojoj smo u navali patetike okrenuli leđa, da položi svoj vreli habitus na mrzna uzglavlja obnevidela i površnosti. Tako i ja načinih taj površni čin: obrijah bradu i brkove. 13. XI PETAK Nekoliko neuspelih crteža. A htedoh napisati stihova. 19. XII SUBOTA Kod ljudi postoji jedna vrsta ...
zosim kaže: MESEC IZMEĐU OSMEHA Mesec između osmeha i grča tvrdoglavi majstor preteranih zanosa zarad tragedije giljotina nad glavom muva dečak tradicionalista otkida joj krilca na stolu mrve vino provocira stihove kroz trnje Zosim Popac
zosim kaže: 13.VII 1992. PONEDELJAK Stihotvorenje je pokušaj da se kaže nekazivo; govoreći o „doživljaju“ mi tek se sećanjem na njega služimo. Pesma je odraz doživljenog u ogledalu sećanja, ona je sama po sebi nedosgnuće, ali ako je uspela, na njenom repu zasvetluca „doživlja-spoznaja“. 21. VII UTORAK Veliki Ljigavac = Kulturan Čovek = Suptilni Egoista = Pozer, Gestikulator = Nevulgarni Ego 28. VIII PETAK Ako ...
zosim kaže: 06.V 1992. SREDA Mora se izboriti za tragičnost, živeti po svom delu. Inače se umetnički čin pretvara u puko, isprazno gestikuliranje (što nadima sujetnost). Ali, i življenje u izabranoj tragediji je gestikulacija. Niče je ludilom zaokružio svoje delo. 26. V UTORAK Najprikladnija izmišljotina nas samih vaspostavlja se u zajednici kao jedini mogući izraz naše ličnosti. Izabrano „Ja“, pogodno ukolotečenju, nameće se zahtevom za vrhovnom ...