jutros je Vojvodina, kao lenja pita, posuta šećerom u prahu ... gledam je iz tople sobe, posmatram i razmišljam, kako me podseća na rashladnu vitrinu starog poslastičara ... da sam mačka, eee, da sam mačka ... sada bih lutao oko nekih salaša, đermova i pojata obilazio bih kukuruzišta, strnjike, tršćake ...
Updated 25.02.2010 at 01:08 by izabelitta
Pjesma moga supruga Ova je pjesma pisana 09.11.1994god Njegov ponovni odlazak na ratiste nakon kratkog dopusta.... TVOJE OCI Gledam u tvoje oci meni toliko mile i srce mi se para opet suze su lile gledam u tvoje oci a,one su bez sjaja u njima vidim samo ogromnu tugu bez kraja gledam u tvoje oci u njima cesto su sjene ne mogu ih gledati vise jer one ...
Updated 24.02.2010 at 20:59 by izabelitta
napolju jutro curi niz oluke, sliva se niz mokre i sive fasade ... jutro je hladni tečni napitak ... upijam ga drvetu sličan neveseo i nevoljan vatre željan ... zvezde koja sija u toplim očima ... raširiću ovo parče duše preko pokislog i promrzlog sveta a dami što stoji u starom ...
Napolju je najblaže rečeno fuj. Mrzim ovu bljuzgavicu ... baš. Ovaj dan je docureo, nije svanuo k'o svet. nije stigao gospodski ogrnut snegom, niti je vetrovito dojezdio iz noći, ovaj dan je neki cirkusant otkačeno pripremljen za mokri maskenbal obučen je nakrivo u maglu, kišu, sneg ... njegova drugarica hladnoća prati ga kao senka ... mogao je ladno i da ne ...
Updated 25.02.2010 at 01:10 by izabelitta
Poželeh da počnem ovo pisanije jednim glasnim ranojutarnjim pozdravom ''Dobar jutar, narode vredni.'' ali setih se da ste skoro svi duboko ukopani u svojim krevetskim rovovima, sakriveni i zamaskirani utrpani i ušuškani u krpice setih se kako sada plovite kroz svet sna i kako vas je moguće locirati jedino po disanju ... neke od vas čak i sa veće razdaljine a to ...
Updated 25.02.2010 at 01:11 by izabelitta
hladno je napolju, jesen je stigla, studen je normalna pojava, koja je verno prati, ostarala nam je ova godina, protiče lagano i uporno, bez borbe i želje da zastane ... ostaće samo neki parčići, deponovani po sećanjima ... ne čujemo, ni vetar ni šum reke svi na isti način ... drugačiji su zvuci, zavisno od kose i misli kroz koje ...
Jutro je prelaz iz crne u belu, crno beli svet obojen u sivo ... a jutros mi je nešto previše sive moraću preturiti kutije sa bojama potražiti one toplije i obojiti ovaj dan ... Metereopatičan sam, ustadoh ruku pod ruku sa glavoboljom, primenjeni kolorit mi se samim tim još manje uklapa, osećam se kao puž u odbrambenom položaju, ali čemu tako slab pristup i odsustvo odbrane ...
Updated 25.02.2010 at 01:13 by izabelitta
Dunav je ponekad stvarno naopake naravi ... jutros kada se nikom ne diže kada bi svi ostali u krevetima bar do podne njemu je našao da se diže krenuo je negde gospodin il' samo virka iz korita preko nekog bregića ko zna šta je sinoć jeo i pio duge su noći ove jesenje mora da je progutao neke usamljene i zalutale oblake ... ili čamce pune pijanih ribara ... ...
Updated 25.02.2010 at 01:14 by izabelitta
Dunav teče a mi protičemo. da ujutru ne pijem kafu jaku i gorku, možda bih pio čajeve, isto tako gorke i jake ... biljke bih birao i brao sam, tražio bi ih baš svukuda, pa bi ih onako u jutra rana vlažne od rose, nežne i nevine, sakupljao i stavljao u njedra, sa prvim znacima sumraka, ...
Updated 25.02.2010 at 01:19 by izabelitta
Dunav nas spaja sa nebom, svakim časom mu je sve bliži ... požurio je do Crnog mora odakle će se ceo vinuti u visine jutros imam neku želju da ga pošaljem nad Mostar pa da opet padaju neke modre kiše da devojčice sa njim nacrtaju bajke zbog kojih će ih čitavog života pamtiti hrabri i dobri mladići pamtiti i uzdisati, iako to muškarcima svojstveno nije ... Mostarske kiše Pero Zubac kaže: Jao kad bih znao ko to ...
Updated 25.02.2010 at 01:36 by izabelitta