Ma čiste su laži i gnusne prevare da mi sirene ne volimo da lutamo suvozemno, onako kad se maskiramo u smrtnike (da se razumemo ne nosimo kišni mantil i fotoaparat...no da ne širim temu...).. I tako nošena svojim na daleko poznatim nemircima opet zalutah u omiljeno od svih mora, ili bivših mora ono Panonsko, a volem ga.. Ima li šta lepše od praćakanja po žitu, valjuškanja po mulju uz zaostale žabice,sunčanja na Petrovaradinu noću, uz čašu crnog vina...Ma, milina... ...
I opet pomislim da sam te zaboravila, kad me oštar bol preseče u predelu srca i to kad najmanje očekujem...... Javiš mi se tajno ušuškan snom, zavijen u deset velova tajni i postaneš mi poslednja misao pred spavanje, ili prva kod budjenja... A lepo sam odlučila... Neću više.. Ne zaslužuješ moje tajne...Ne zaslužuješ da mi čuvaš srce.. A opet zamiriše Dunav, pa se jave one dunje sa ormara...Onaj sneg belji od veša tvoje bake na vetru...Vino na terasi one ...