Vraćam se u svoj rodni grad posle trideset godina. Srećna ali pomalo nesigurna, zbunjena sve mislim uzeće me neko za ruku i vratiti tamo odakle sam došla. Hodam po ulicama bez cilja, tek tako, da osetim blagodet slobode, širine, gužve, da uživam u šuštanju lišća, cvrkutu ptica, kreketanju žaba. Raširenih ruku vrtim se u krug kako bih što više udahnula ovog divnog vazduha...sedam na obalu reke i pitam se ...šta ja tu radim? Zar nisam do juče bila tužna, nezadovoljna, ...