Ljubav pronalazi središte životnog kruga u kome biće dotiče drugo biće. Sveti plamen pohaba guber sebičluka, vaspostavlja se razumevanje, bez reči. Telepatija. Prozorljivost. Postaje se prozračan, vedar, lep. Lepota je svedočanstvo beskonačnog u konačnom, u formi. Blistava ravnoteža patnje i radosti. Vedrina. Realizacija izvornog poretka, osnovnog stanja. Ljubiti ženu znači u njoj ljubiti večnost, ljubiti u njoj Boga. ...
Živeti, živeti neprekidno izmicanje sebi. Otud i želja da se često ustavim, DO-ŽIVIM, i da u predahu i uspostavljenoj tišini, proživim doživljeno kroz osećaj drugosti, kao da se čita priča. U miru i nepokretnosti postaju vidljivi crveni otisci svega što me je taklo i promaklo u besmislenom kotrljanju svakidašnjice i krute uobičajenosti, iako sve doživljeno daleko mi je i tuđe. Ali, upravo u odvojenosti i neverstvu ...
(pisano godinu dana posle pešačenja) Zašto sam pešice krenuo od manastira do manastira? Pre desetak godina napisah prijatelju: Ostario sam, naglo, u magnovenju, u bljesku sećanja na moju nemoć da ustavim vreme što curi kroz rasede stisnutih mi prstiju ... Samo mi smeta ova tupost i lakoća težine u glavi, i vrak od misli na obalama osećaja nepotrebnosti. Krenuo sam da pronađem mir u svojoj duši, da iskupim sebe. Bat ...
Probudio sam se kasno, drhturav. Grožljiv, lagano sam ušao u dan, kao kad se zakorači u staru kuću. Ne dangubim, dopuštam da se u meni komoda zapah stvrdlog vremena. Stare stvari. Razgrnuh slamu s kreveta, kad ... Mali pacov ne doziva mamu. Ona je šmugnula kad se u bari svetla pojavila tamna mrlja moja figure. U prašnjavoj tišini dumbara majušno srce. Pustiću ga, da nestane u spiljama odbačenih andramolja. ...
Gori mi lice, išibano oštrim listovima i stabljikama koje dobrano premašuju moju visinu. Čini mi se, već satima probijam se kroz nalatljive kukuruze. Ponekad zastanem, pogledam u sunce i busolu. Konačno, izbijam na onu šumu čiji bi me hladovit osmešak obodrio dok sam se probijao kroz suncokrete i pre nego li bi me čalabrcnulo novo gigantsko polje kukuruza. Hteo sam da se ušunjam u njena nedra kad, natrapah na mutnu vodu kanala. Držim za ...
Buđenje je otvaranje odaja duše za probljesaje centralne mudrosti. Zakukuriču petlovi i uvode nas u predigru osvajanja mogućnosti da se istupi iz kolotečine živovanja. "Budan čovek pripada Logosu." Doživljaji su retkost, ali onaj ko tragove duha u sebi nije našnjuvao, ne može se mašiti poezije (ma kog vida umetnosti), a da delo ne učini nebitnim, zaludnim. "Tekst ima svoj original, odakle ga čovek prepisuje. Taj izvorni ...
Tek što odlučih da se latim ove pisanije, pade mi na pamet Ničeov zapis: "U svakoj filosofiji postoji jedna tačka kad filozofovo ~ubeđenje~ stupa na scenu - ili da upotrebimo jezik stare misterije: Adventavit asinus pulcher et fortissimus (stigao je magarac lep i najjunačniji)." Iza svakog skribomanskog pregnuća nazire se zrnce taštine. A taština i glupost hode ruku pod ruku. To zrnce sujete žulja meku dušu posvećenog piskarala ...